ࡱ> )` 4bjbj.d4 &222F84:4F0tfzz"qqqqqqq$uhwxq12'''q22sooo'A22qo'qoo22on }h oqt00tovxnvxovx2o4@Ro.! #qqqoj0t''''FFF*FFF*FFF222222 Domagoj Vidovi, Metkovi Iz za~apske onomastike 1. Uvod Neretvanska je povijest poprili no nepoznata. Pomalo je paradoksalno da viae podataka nalazimo iz rimskoga, nego iz srednjovjekovlja. Porazna je pak injenica da se u Neretvi (ali i u veemu dijelu povijesnih hrvatskih zemalja, poglavito rubnih) zavi ajna povijest zanemaruje, a povjesni ari (pa i drugi znanstvenici) koji se njome bave dobrim su dijelom marginalizirani i rad im je uvelike ote~an. Stoga njihov prinos rasvjetljivanju  mra nih razdoblja treba itekako cijeniti, a novije naraataje istra~iva a valja hrabriti da na svojemu istra~iva kome putu krenu od kue, da kod kue ispeku zanat e kako bi se uspjeanije okuaali na udaljenijim i nepoznatim terenima. Jedan od kutaka Neretvanske krajine koji je zbog politi ke nepodobnosti svojih stanovnika sve do utemeljenja neovisne Republike Hrvatske bio sustavno zanemaren i pustoaen, ne samo u gospodarskome, nego i u znanstvenome smislu jest Za~ablje. Gospodarsko pustoaenje toga kraja o itovalo se ponajprije u nagonjenju mjesnoga pu anstva na  humano preseljenje u vea neretvanska srediata i na dubrova ko podru je, ali i u Australiju i zapadne zemlje ponajprije prometnom izolacijom, neotvaranjem radnih mjesta i zaobila~enjem veih infrastrukturnih projekata (struja i voda). Zanemarivalo se, koliko god je bilo mogue, ak i u turisti kim vodi ima u kojima bi se obi no napisalo nekoliko redaka o bitci na Vukovu klancu, a nekropole bi se steaka i stare crkve obi no zaobilazilo. Na znanstvenome se polju Za~ablje sve do potkraj 1990-ih takoer sustavno zaobilazilo iako je (barem jezikoslovno) iznimno zanimljiva. I dok posljedice polustoljetne gospodarske zapuatenosti utimo i danas, znanstvenici su se (poglavito povjesni ari) iznimno potrudili da otklone nepravdu koja je tomu kraju nanesena. Monografije dviju za~apskih ~upa don Mile Vidovia temelj su bilo kakvu bavljenju proaloau Za~ablja. Rjeaenjem pak od 24. sije nja 2008. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske zaatitilo je govor i toponimiju sela Vidonje kao nematerijalno kulturno dobro prepoznavai njihovu va~nost ne samo na mjesnoj, nego i na opehrvatskoj razini s obzirom na to da je vidonjski govor jedan od rijetkih iskonskih hrvatskih (i)jekavskih govora koji su osnovicom suvremenoga hrvatskog standardnog jezika. `toviae, i argumente za rjeaenje nekih suvremenih pravopisnih prijepora (poput pokrivenoga r; usp. Bregovi, Brestica, Crepina) valja tra~iti u za~apskim mjesnim govorima. Ti su mjesni govori i mjesna toponimija iznimno zanimljivi i za prou avanje predmigracijske dijalektne slike jer bacaju sasvim novo svjetlo na povijesni razmjeataj atokavskih govora. U njima tako nahodimo ikavizme (ikavicom se negda sigurno do hercegova ko-dalmatinsko-crnogorske tromee te u Gornjoj Hercegovini) i aakavizme (sve do trebinjske Povrai), ato svjedo i o tome da su tijekom povijesti Hrvati nastanjivali i krajeve u kojima ih ve stoljeima nema. Na koncu, za~apski su govori iznimno zanimljivi slavistima, poglavito akcentolozima, kojima jezi ni podatci s naaih podru ja poma~u u rekonstrukciji praslavenskih naglasnih paradigma. U ovome se radu iznosi kratak presjek za Za~ablje bitnih povijesnih i onomasti kih injenica te je svojevrstan sa~etak (u nekim dijelovima ak i dopuna) autorove doktorske radnje Antroponimija i toponimija Za~ablja (2011.). Poticaj mu je bilo izlaganje Za~ablje od Popa Dukljanina do Branka Bariaia odr~ano u Gradskoj knji~nici Metkovi 7. studenoga 2013. 2. Na ato se odnosio toponim Za~ablje Iako se na povijesnome prostoru Za~ablja ne nalazi nijedno cjelovito znatnije naselje iz staroga vijeka, ipak su i preliminarna arheoloaka istra~ivanja (jer sustavnih dosada nije bilo) pokazala da su taj kraj naseljavali Grci. Najvjerojatnije se u Neumu ili na Ilinu Polju nalazila manja gr ka kolonija. U Neumu se u anti ko doba obavljala trgovinska razmjena: iz Apulije su italski trgovci dovozili crijep, a iz Neuma izvozili drvnu grau. O tome svjedo e pe ati iz razdoblja vladavine rimskoga cara Tiberija (14.  37.) koji potje u iz carske ciglane Pansiana (koja se nalazila izmeu Riminija i Pesara) i ciglane Gaja Tita Hermerota (koja se najvjerojatnije nalazila u Akvileji). Crijep je osim morskim putem stizao i cestovnim pravcima preko danaanje Neretvanske doline (najvjerojatnije iz Narone, preko Metkovia, Bijeloga Vira, D~eletina, Vidonja, Gora ia i Gradca  gdje se po svemu sudei nalazilo helenisti ko naselje) i odande prema unutraanjosti (Patsch 2005/2006:160). Prema djelu Periplus, koje je polovicom 4. st. pr. Kr. napisao nepoznati autor, stanovnici se donjega toka Neretve nazivaju Manijci te se po njima danaanji Neretvanski kanal nazivao Manijskim zaljevom (Cambi 1980: 279). ini se da tradicija gusarenja na ovim prostorima potje e upravo od Ilira koji su u svojim malim i brzim laama napadali gr ke i rimske brodove te se potom s plijenom prebacivali iz uvalica na neumskome podru ju i Slivnu u svoja brdska naselja na uzvisinama. U 1. st. Strabon na podru ju isto no od Neretve spominje Plereje, ilirsko pleme u naju~oj svezi s Ardijejima koji su najkasnije od konca 5. st. pr. Kr. imali svoju dr~avu. Plereji su najvjerojatnije osim Za~ablja nastanjivali i zapadni dio danaanjega Dubrova koga primorja i Popovo. Ardijeje su u 4. st. pr. Kr. privremeno istisnuli Kelti, ija vladavina nije ostavila znatnijega traga, osim u izradi oru~ja i orua te, po mialjenju Ranka Matasovia (1995: 97), u apelativu kras 'kamenjar'. S keltskim su povla enjem s ovoga prostora oja ale ilirske meuplemenske veze (Pulji 1994: 123). Na podru ju su se Gradca, u Vranjevu Selu i Hutovu nalazila i kasnoanti ka naselja (Pulji 2010: 23). Toponim se Za~ablje (i njemu srodni povijesni toponimi koji sadr~avaju ime gore }abe) tijekom povijesti odnosio na razli ita podru ja. Pop Dukljanin tako u 12. st. spominje srednjovjekovnu humske ~upe }apsko (Yabsco) o kojoj je pisao i bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet (945.  959.). Navedena je ~upa smjeatena na zapadnim i isto nim obroncima gore }abe iji najviai vrh Ilijino brdo (poznat i pod imenima Crkvine i Sutilija) dominira isto nim dijelom Neretvanske doline i hercegova kim zaleem. Ta je ~upa, osim podru ja danaanje Opine Za~ablje (obuhvaa ~upe Dobranje i Vidonje) koja je osnovana 1992. i na koju se danas ime Za~ablje odnosi, obuhvaala joa Gluace (koji su vei dio svoje povijesti pripadali Dobranjama), Slivno, vei dio neumske opine u Bosni i Hercegovini (podru je Neuma, Gradca, Hutova i Hrasna) te zapadni dio Dubrova koga primorja (isto na je granica bila selo Oalje), koji je 1399. pripao Dubrova koj Republici. Politi ko i gospodarsko srediate toga mikropodru ja bio je Gradac. Dokaze za to pru~a i toponimija. Naime, u srediatu Gradca nalazimo mikrotoponim }upanj do (usp. ime sela }upanjac kod Duvna), a prostor od lokaliteta Gomile u Vidonjama do }upanj dola nazivlje se i danas Humine. Upravo je taj prostor neko bio srediatem spomenute ~upe }apsko. Od naselja koja pripadaju danaanjoj Opini Za~ablje prije 1500. godine spominju se samo Dobranje (1398.) i Brestica (1475.  1477.). Ime Za~ablje godine 1589. donosi Faust Vran i, glasoviti jezikoslovac i izumitelj, koji se od austrijskoga cara tra~io zaatitu katolika Gornjega i Donjega Za~ablja. (Pulji 2009: 44) Na koje su se podru je navedeni toponimi odnosili doznajemo iz izvjeau splitskoga dominikanca Daniela iz 1589. (Krasi 1998: 113) koji nabraja sljedea za~apska naselja: Glusi (danaanji Gluaci), Dobragne (Dobranje), Bobovischia (danaanje Boboviate), doi ville chiamate Vidogne (Vidonje i Gora ii), Grabaz (Gradac), Brocchinaz (Broanac), Prapratniza (Prapratnica), Hutovo, Glumna (Glumina), Zelenicovaz (Zelenikovac), Hotagn (Hotanj), Radetichi (Radetii), Ziva (}iva), Dubraviza (Dubravica), Graboviza (Grabovica), Moscevichi (Moaevii), Chisevo (Kiaevo), Bristiza (Brestica), Rades (Rade~) i Cragnevo Selo (Vranjevo Selo). Iz izvjeaa je razvidno da se podru je Za~ablja donekle suzilo, tj. da mu, osim naselja koja su danas u sastavu Opine Za~ablje, koncem 16. st. pripada vei dio naselja koji danas pripadaju ~upama Hutovo, Gradac i Neum te Gluaci. Za~ablju u tome razdoblju viae ne pripadaju sredianji i sjeverni dijelovi Hrasna ni Slivno. }upno i samim time svojevrsno upravno srediate navedenoga podru ja postaje Gradac. Koncem 18. st. nakon na podru ju se negdaanje ~upe Gradac osniva ~upa Dobranje koja je osim dobranjskih zaselaka (u koje su se dotada ubrajali i Srijete~, }arkovii, Kljenak, Kolojanj, Borut te dio samoga naselja Dobranje koji je koncem 18. st. ostao pod osmanlijskom vlaau) obuhvaala i itavo podru je Hrasna i Dubrava (uklju ujui i sam grad Stolac). Nakon Morejskoga rata (1684.  1699.) dobranjski (uklju ujui i one koji danas pripadaju Hercegovini) su i vidonjski zaseoci (osim Brestice iji je isto ni dio ostao pod Osmanlijama) pripali Mleta koj Republici, dok su grada ki (nakon ato su dvije godine pripadali Mle anima) ostali pod osmanlijskom vlaau. U tome se razdoblju u selo Gluaci doseljava pravoslavno stanovniatvo te se ono osamostaljuje od Dobranja. Ostatci su se Za~ablja tada naali u sastavu dviju dr~ava (Mleta ke Republike i Osmanlijskoga Carstva), dviju povijesnih hrvatskih pokrajina (Dalmacije i Hercegovine) te dviju biskupija (Makarske i Trebinjsko-mrkanske biskupije). Nakon kona noga utvrivanja mleta ko-osmanlijske granice Po~areva kim mirom iz 1718. pod osmanlijsku je vlast vraen i dio samoga sela Dobranje te zaseoci Srijete~, }arkovii, Kljenak, Kolojanj i Borut. Po~areva kim mirom podru je je Za~ablja dodatno su~eno te se otada ime Za~ablje odnosi na podru je dobranjske (iz koje su s vremenom izuzeti Gluaci i pripojeni metkovskoj ~upi) i vidonjske ~upe, tj. na dalmatinski Za~ablja odnosno podru je Opine Za~ablje koja je osnovana 1992. godine nakon izdvajanja iz opine Metkovi. Na hercegova ki dio Za~ablja otada se airi ime Gradac, a pre~itak je negdaanje pripadnosti srednjovjekovnomu Za~ablju ua uvan u ojkonimu Pod~ablje. Nepripadnost Neretvi Ukratko, podru je je na koje se odnose toponimi }apsko i Za~ablje tijekom povijesti poprili no su~eno. Do osmanlijskih osvajanja jedinstveni je prostor Za~ablja obuhvaao podru je Dobranja (iz kojega je po etkom 18. st. izdvojen sjeverni dio koji je pripao Hrasnu te Gluaci koji su pripali Metkoviu), Vidonja (iz kojih se po etkom 18. st. izdvojila Hercegova ka Brestica i mo~da Dra evice koji su pripali Gradcu) i Slivna koji danas pripadaju Neretvanskoj krajini, Hrasno i Gradac koji danas pripadaju Hercegovini te zapadni dio Dubrova koga primorja. Koncem 14. st. zapadni dio Dubrova koga primorja pripojen je Dubrova koj Republici te se izdvaja iz Za~ablja, koncem 16. st. iz Za~ablja se izdvajaju Slivno te sjeverna i sredianja naselja Hrasna, a koncem 17. st. i Gluaci. Od po etka 18. st. ime se Za~ablje ograni uje na jugozapadni (dalmatinski) dio toga neko jedinstvenoga podru ja, tj. na podru je Opine Za~ablje. Pripadnost su Za~ablju kao jedinstvenomu prostoru mjesni stanovnici sredianjega podru ja srednjovjekovne ~upe }apsko utjeli do konca 17. st., odnosno dok su pripadali zajedni koj ~upi sa srediatem u Gradcu. Izdvajanjem su iz te ~upe nastale ~upe Vidonje i Dobranje koje su pripojene Makarskoj biskupiji, dok je staro ~upno sjediate Gradac ostalo unutar Trebinjsko-mrkanske biskupije. Zajedniatvo se dalmatinskoga i hercegova koga dijela Za~ablja sve do 1970-ih godina (kad su vidonjski i dobranjski brdski zaseoci posve opustjeli) u vjerskim slavljima, a do danas u nazivu dumo koji se mo~e odnositi na dijecezanskoga sveenika, ali i na grada koga ~upnika koji je, barem u svijesti starijih Za~apaca, i danas svojevrsni za~apski  ~upan . Zastanku razvoja svijesti o zajedni kome prostoru pridonio je i nedostatak zajedni koga veeg srediata koje bi privuklo Za~apce s obiju strana granice. Tako se dalmatinski Za~apci danas uglavnom sele u Metkovi, a hercegova ki u novo srediate Neum. Ono ato je Za~apcima s obiju strana granice (uklju ujui i povijesne Za~apce u Dubrova kome primorju) zajedni ko jest Dubrovnik kao svojevrsno nadsrediate, svojevrsna eksklava kojoj se utje u u veoj mjeri u posljednja etiri stoljea. bosan ica Podrijetlo stanovniatva i prezimena Podatci su o srednjovjekovnome stanovniatvu Za~ablja i njegovu ~ivotu veoma oskudni. }upne crkve u Dobranjama i Vidonjama spominje Bla~ Grad anin po etkom 17. st., no vjerojatno su starije stoga ato su Osmanlije po etkom 16. st. zabranili gradnju novih crkava. Dopuatali su samo obnovu postojeih. U vezi s gradnjom vidonjske crkve postoji predaja da ju je, kao i crkvu sv. Roka u Rupnome Dolu i sv. Ane u Gradcu kod Neuma, gradila napuljska kraljica. Predaja se mogla odnositi samo na Jelenu An~ujsku (1236.  1314.), suprugu srpskoga kralja Stefana Uroaa I., koja je obnovila mnoge katoli ke crkve i samostane u okolici Trebinja koji su sruaeni ili predani na uporabu pravoslavnim sveenicima nakon ato su Nemanjii zavladali Tribunijom. ak i ako predaja nije to no, a to an e odgovor dati tek sustavna arheoloaka istra~ivanja ako do njih ikad doe, ona je svakako zanimljiva jer potvruje da je u Popovu i Za~ablju dio starosjedila koga stanovniatva pre~ivio viaestoljetna pustoaenja i pogrome te je vlastitu povijest o uvao barem u usmenoj predaji. Kosa a Na podru ju srednjovjekovne ~upe }apsko spominju se sljedei rodovi: Brli, Goj ini, Kostadini, Ku i, Margareti, Mornari, Nikoli, Novakovi, Pavlovi, Semunovi, `imrak, Tvrtkovi i }arkovi. Od navedenih su rodova do danas u hercegova kome i dalmatinskome Za~ablju opstali Kostadinii (danaanji Bjelopere), Mornarii (spominju se 1702. na Pologoai), Novakovii (danaanji Maslai i mo~da Ivankovii), Pavlovii i }arkovii, a mo~da i Ku ii (s kojima se povezuju Ku ajli), Nikolii (s kojima se povezuju Baje) i `imraci (predaja ih povezuje s Rodinima). Po mjesnoj su predaji tijekom osmanlijskoga razdoblja u dalmatinskome dijelu Za~ablje, uz srednjovjekovne rodove koje smo ve spomenulu, ~ivjeli Crn evii (za to postoji posredni dokaz jer se selo Crn evii spominje 1639.) i Ostojii (po jednoj su se od predaja doselili iz Gradca, a po drugoj su pu koj predaji prezime dobili stoga ato su  ostali tijekom osmanlijske okupacije) te kao islamizirani posjednici Boj ii (navodno su posjedovali kue u Dobranjama, Sankoviima i Boboviatu koji su preali u posjed Buluma, Popovia i Spr ia), Had~iomerovii (koji su posjedovali vei dio lijevoga obale rijeke Neretve), Hadrivii (u Gora iima), Marii (navodno su ~ivjeli u Zovome dolu iznad D~eletina, a kao katolici se spominju kao iseljenici iz Vidonja u Dubrovnik po etkom 19. st.) i Paronosi (navodno su po etkom 18. st. stanovali na Boboviatu i odonud se odselili u Metkovi). Mjesna pak toponimija upuuje na to da su u Za~ablju neko ~ivjeli Bjelovu ii (odselili su se na Peljeaac, na njih upuuje toponim Bijela vlaka), Dangubii (usp. ojkonim Dangube), Kaloperovii (usp. ojkonim Kaloperovii), Koaii (usp. oronim Koaia glavica), Medari (spominju se i u mleta kome katastru 1702. u Dobranjama, a na njihovu prisutnost upuuju ojkonim Medarevine i toponim Medaruae), Nemanjii (usp. povijesnim hidronim Nemanjica), Sankovii (prezime je zabilje~eno 1702. u Gora iima; usp. ojkonim Sankovii) i Stipurinovii/`epurine (usp. za to postoji i povijesni dokaz jer je 1596. u Stocu ~iv oderan fra Bla~ Stipurinovi iz Za~ablja, rod Stipurinovi nastanjuje Gluace po etkom 18. st., a 1ik `epurina zabilje~en je u Dobranjama 1771.; Pulji 1995: 69) u Dobranjama te D~inovii (usp. toponim D~inovia do), Kordii (usp. toponim Korduae), Mialjenovii (usp. hidronim Mislina), Reljinovii (usp. ojkonim Reljinovac), `umani (usp. toponim `umanove zidine) i Turbii (usp. ojkonim Trubino Brdo) u Vidonjama. Ze un U mleta kome se popisu nadarenika s kraja 17. st. i u mleta kome katastru iz 1702. spominju mjesnomu stanovniatvu nepoznati rodovi Banica, Dijekeai , Juri (mo~da u vezi s Juriima u Bagaloviima), Kova  (mo~da u svezi s Dobroslaviima od kojih su nastali neretvanski Bjeliai i Klju e), Lu i (mo~da danaanji Komazini), Maji (mo~da iseljeni u Imotsku krajinu), Marti, Matijaaevi (mo~da u vezi s hraaanjskim Matijaaeviima), Radeti (spominju se u Vidu, a postoji i zaselak Radetii), Tadi i Voluji (mo~da je po njima nazvan zaselak Volujac u Vidonjama) te rodovi iz susjednih krajeva: Abramovi (Hotanj kod Gradca), Baai (Dubravica u neumskome Gradcu), Bilanii (mo~da su se odselili u Metkovi), Bo~i (Dubrave i Popovo), Brstina (Bratanica i Gluaci), Buconji (Stupa), Dijak (danaanji slivanjski Deaci), Dukat (po njima je prozvan zaselak Dukate u Slivnu), ikovi (spominju se u Dubravici u Gradcu), uli (Slivno), Goluai (vjerojatno Golu~e iz Prapratnice), Ili (Hutovo), Jeleni (Popovo), Kazna i (Dubrova ko primorje), Kne~i (Slivno), Lazarevi/Lazo (vjerojatno kasniji Janjii i Ke e), Marti (Zelenikovac), Mornari (iselili su se u Metkovi), Mulovi (izumrli u Broancu), Pasari (Popovo), Petrovi (Hotanj u Gradcu), Salacan (po predaji su se preselili u Podgradinu), Spilonovi (~ivjeli na Pologoai), Vuji i (vjerojatno se odselili na Dubravicu kod Metkovia) i Vrsaljko (nastanjivali obli~nji Srijete~). Prije 1900. godine izumrle su obitelji Bae (koji su stanovali na Pologoai i u imali posjede na Vidonjama; nosili su i prezime Ba i), Boakovi (doselili su se iz Orahova Dola i spominju se 1769. u Dobranjama), Ili (spominju se u Kominu 1733. kao doseljenici iz Dobranja), Ke o (spominju se u Vidonjama 1805.; vjerojatno je rije  o ogranku obitelji Lazarevi), Keli (spominju se od 1830. kao obiteljski nadimak obitelji Curi, ali i kao samostalno prezime nastalo raslojavanjem rodova Curi, Mati i Toai), Maljuri (spominju se kao posjednici u Vidonjama, ali i kao stanovnici toga sela 1722.; na temelju pre~itaka u toponimiji, postoji toponim Maljuria gradina u neumskome Kleku, mogue je zaklju iti da su napu ivali Za~ablje i tijekom osmanlijske vladavine), Mileti (spominju se na Vidonjama 1808.), Mustapi (~ivjeli su izmeu Gora ia i Galovia, a spominju se od 1805.), Petri (spominju se 1658. u Vidonjama), Previai (spominju se kao posjednici u Dobranjama, a 1770. kao stanovnici Vidonja), Prolimnik (doselili su se iz Dragovije gdje su nosili prezime Musulin), `agarjelo (podrijetlom su s Moaevia, u Vidonjama se spominju od 1694., a izumrli su polovicom 19. st.), Vlaai (spominju se na Boboviatu od 1767.), Vuleti (jedna se grana doselila s Gustinovca u }abi u Dobranje u kojima se spominju od 1771., a druga se iz Gradca doselila na Bresticu te od nje potje u Vuletii koji se spominju 1805.) i Zonji (spominju se kao posjednici u Gluacima 1702. te su se odonud preselili u Vidonje, a odande u Metkovi). Veina danaanjih Za~abaca podrijetlo iz isto ne Hercegovine. S grada koga podru ja potje u Galovi (zabilje~eni i pod prezimenima Galovljevi i Galovi; Oskruanica), Glavinii (Babin Do), Janjii (neko Lazarevii; Hotanj), Kitini (neko Ru~ii; Gradac), Maj ice (neko Bjelosavljevii; Hotanj), Obrvani (neko Bogdani; Kiaevo), Obaiva i (Kiaevo i Prapratnica), Ostojii (neko Luketine i Luketinii; Gradac), Popovii (te od njih potekli Nikoletii u Dobranjama; Broanac), Prate~ine (Dra evice), Rodini (po predaji neko `imunkovii i starinom `imraci; Rade~), Sentii (Gradac), `epii (neko Le~enii; Ilijino Polje) i Toaii (neko Lopini; Du~i). S hutovskoga podru ja potje u Bokani (Zelenikovac), a s hraaanjskoga Ivankovii (Srijete~) i Medii (Glumina) te svi ogranci Obradovia (Momete i Domazeti su se doselili iz Hrasna, Zelii iz hraaanjskoga zaseoka Crnoglav, a Brkii te od njih potekli Martinovii vjerojatno iz Dra evica, ali su daljim podrijetlom takoer iz Hrasna). Iz Popova pak potje u Baje (neko Nikolii; Strmica), Bariaii (neko Bareaii, Bariae i Bariainii, a starinom Jel(i) ii; Orahovi Do), Komazini (neko Lu ii, a po predaji Komadine; Ravno), Mijo i (neko Miho i i Miho evii; Dubljani), Milinkovii (Dubljani), Milola~e (neko i Milola~ii; Trebimlja) i Vidovii (neko Vidojevii i Vidon ii; Rupni Do). Matii su se pak doseljavali iz Bjelojevia kod Stoca, za Spr ie (te od njih potekle Baile i Novakovie te Menixe u Metkoviu, Cronere u New Yorku i `prlje u Podrujnici) predaja ka~e da su rodom iz Domanovia, a matice ih spominju u Habatnici i na Boljunima, a za Kljusurie (neko Kusurine) da su iz Stoca, ali na temelju mjesne toponimije ini se da su iz Gradca (u ukovoj Gredi postoji toponim elia glavica, a eli je bio obiteljski nadimak Kljusuria). Iz Dubrova koga primorja potje u pak Bore (`tedrica), Paakotii (Smokovljani), Vatovii (neko Ba ii; `tedrica) i }uveleci (Stupa), a iz Slivna Babii. Iz zapadne Hercegovine potje u pak Arnauti (neko Dropii; Gabela), Buntii (Ljubuaki), Dodizi (Zvirovii), So e (Brotnjo) i `imovii (Konjic). Podrijetlo nekih rodova nije mogue sa sigurnoau utvrditi. Uglavnom je rije  o moguim starosjedila kim rodovima kao ato su Bulumi (budui da su starinom bili Diklii mo~da bi mogli biti podrijetlom iz sela Diklii u Lugu, neki ih istra~iva i povezuju s Burumima iz Orahova Dola, a Marko Vego s vlaakim plemenom Burmazi), Crn evii (i od njih potekli Jeramazi za koje predaja tvrdi da potje u od Crnojevia) i Vrnoge (mo~da potje u iz ~upe Vrhodol u Imotskoj krajini, a postoje i neke predaje po kojima im je starije prezime bilo Marijan). Perlete pak potje u od nahoda (po jednoj su od predaja u srodstvu s Proletama sa stola koga podru ja), a Veraje predaja povezuje s Bijelim Poljem u Sand~aku, no vjerojatnije je da su se doselili iz Popova. Potpuno je nepoznato podrijetlo pravoslavnoga roda Simat koji je djelomi no pokatoli en. Predaje Veina je za~apskih prezimena nastala od osobnoga imena. Narodnim su osobnim imenima motivirana prezimena Bokan (< Bokan < Boko < Bo~idar), Bore (nastalo sa~imanjem starijega lika Boroje < Boroje < Boro < Borimir/Borislav), Boakovi (< Boako < Bo~o < Bo~idar), Crn evi (< Crnko < *Crne/*Crno < Crnomir), Jel(i) i (< Jelica < Jela < Jelena), Kitin (< Kitin < Kita), Medi (< Medo), Milinkovi (< Milinko < Mile < Miloslav), Mometa (< Mometa < Momo < Mojmir), Novakovi (< Novak), Ostoji (< Ostoja), Perleta (< Perleta < Perle; usp. Prvoslav), Prat~ina (< Prate~ina < Prate~), Rodin (< Rodin < Rodoslav). Kraanskim su imenima uvjetovana pak prezimena Bariai (< Bariaa < Bare/Baro < Bartolomej), Ivankovi (< Ivanko < Ivan), Martinovi (< Martin), Masla (< Masle < Mase < Tomas < Toma), Mati (< Mato < Matej), Mijo  (< Mijo  < Mijo < Mijovil 'Mihovil'), Nikoleti (< Nikoleta < Nikola), Paakoti (< Paako < Paakal 'Paskal'), Simat (< Simat < Simo < Simeon), `epi (< `epo < `epan 'Stjepan'), Toai (< Toao < Teodozije), Vatovi (< Vato; usp. Ivat < Ivan), Veraja (< Veraja < Vera < Veronika) i Vidovi (nastalo sa~imanjem lika Vidojevi < Vidoje < Vido < Vid). Od vlaakih su imena nastala prezimena Bunti (usp. rum. Buntu) i Senti (Svetin [< Svetomir] + -i; usp. rum. sfnt 'svet'), a od muslimanskoga imena Mustafa prezime Mustapi (< Mustapa 'Mustafa'). Nadima koga su postanja prezimena Babi (< babi 'dijete koje je odgajala baba'), Bailo (< bailo < bao 'umiljata osoba'), Bajo (< bajo 'hip. od brat'), Bulum (usp. vlaa. bulumac 'soha'), Dodig (< dodig 'doseljenik, pastir koji odlazi sa stokom u potrazi za paanjakom'), Domazet (< domazet 'pri~enjeni muakarac koji ~ivi u kuanstvu svoje ~ene'), Galov (< gal 'crn'), Glavini (< glavina 'velika glava' < glava), Kljusuri (< kljusura < kljuse), Milola~a (< milola~a 'la~ac'), Obrvan (< obrvan 'ophrvan, shrvan'), Paronos (< paronos 'bogataa'), So e (< so e 'prokaziva ' < usp. csl. sokJ 'prokaziva , tu~itelj'), Spr i (< spr ko 'nespretnjakovi < spr iti 'spr kati, sprtljati, pokvariti') i Sraen (< sraen 'straljen'). Prema nazivu zanimanja nastala su prezimena Obaiva  (< opaiva  'aiva ') i Popovi (< pop 'sveenik'), a po podrijetlu prvotnih nositelja prezimena Arnaut (< Arnaut 'Albanac' < tur. Arnaut < gr . Arbants) i Vrnoga (< Vrnoga 'osoba iz Vrhdola, ~upe u Zabiokovlju'). Selo se Dobranje prvi put spominje 1398., i to pod imenom Dobrani (Sivri 2004:22, 30). Isti lik (zabilje~en kao Dobranni) bilje~i i trebinjski biskup Resti 1639. (Pand~i 1988: 118). Od 1589. u dokumentima usporedo s likom Dobrani dolazi i lik Dobranje (Dobragne). Potonji je lik vjerojatno nastao ukratanjem izvornoga sufiksa -ane/-ani i sufiksa -onja. Da je izvorni oblik onaj na -ane/-ani, potvruje injenica da starije stanovniatvo selo zove Dbrane. Ojkonim je antroponimnoga postanja te ga je mogue dovesti u svezu s antroponimnom osnovom Dobr- koja je plodna u Za~ablju i Popovu (usp. ojkonime Dobrievo, Dobromani, Dobrovo, Dobromiri i Dodanovii u Za~ablju i susjednome Popovu). Spomenuti toponim pu ka etimologija povezuje s apelativom dub, pa 1704. pri dodjeli zemljiata mleta kim zaslu~nicima nahodimo lik Dubrane (Glibota 2006:137). Dijelovi su sela Dobranje Bijela vlaka (uz crkvu Male Gospe izgraenu 1617. i smjeatenu pokraj velike srednjovjekovne nekropole steaka; kadato se Bijela Vlaka izdvajala kao samostalno naselje), Strana ili Poretak (dio sela prema pristrancima gore }abe), a sjeveroisto ni dio Dobranja nosio je imena Selo (od 1850. do 1914. kadato se taj predio izdvajao kao posebno naselje), Avlija, emer (po  aemerenoj kui, tj. kui s nadsvoenim vratima) ili Pod koaelom. Dio sela u kojemu su ~ivjeli Maslai (predio Ilia omeine) ostao je nakon mleta ko-osmanlijskoga razgrani enja u Hercegovini. Na putu od Dobranja prema Srijete~u nahodimo ostatke kamenoloma iz kojega se vadio kamen za gradnju steaka. Jedini dobranjski zaselak koji se spominje prije 17. st. jest danaanje Boboviate (< boboviate 'zemljiate na kojemu se uzgajao bob'). U selu se na lokalitetu Torina nalaze tri steka, ato potvruje mialjenje mjesnih povjesni ara da je Boboviate bilo naseljeno u srednjovjekovlju (M. Vidovi 1998: 401 402). Dijalektoaki je veoma zanimljiv podatak da se selo prvi put u povijesnim vrelima spominje 1589. pod imenom Boboviaa (Bobovischia; Krasi 1998:113), a jedninski lik Boboviae zabilje~en je joa po etkom 20. st. `akavizmi u za~apskim i popovskim govorima i toponimiji (usp. i toponime Gradoviae u Hutovu te toponim Sa iviae u Korlatima u sjeveroisto nome dijelu Popova) osobito su va~ni za rekonstrukciju predmigracijske dijalektoloake slike atokavskih govora. Kadato se iz sela kao posebno naselje izdvajao zaselak Mrain Do (LNH 1: 142). Selo Kalop(e)rovii/Kaloperii (u puku se selo naziva i okamenjenim akuzativnim likom  Kalop(e)rovie) spominje se u viae navrata tijekom 18. st. jer je u njemu 1769. izgraena dobranjska ~upna kua (M. Vidovi 1998: 163). Zaselak je napuaten ve po etkom 20. st. Naselje Kuine (< kuine 'prostor na kojemu su se neko nalazile kue') nalazilo se na podru ju danaanjega zaseoka Dangube, a navodno su ga u razdoblju prije osloboenja dalmatinskoga dijela Za~ablja od Osmanlija nastanjivali Bjelovu ii (koji su se odselili u Janjinu na Peljeaac), a nakon osloboenja pripadnici pravoslavnoga roda Arnaut. Kao klesari su se po predaji u zaselak Oatrovce (rije  je o okamenjenome akuzativnome liku neato rjee potvrena lika Oatrovci) po etkom 18. st. doselili Sraeni. Ojkonim se dovodi u svezu s pridjevom oatar ije odraze esto nahodimo u hrvatskoj oronimiji. Pluralizacijom je od pridjevka srednjovjekovne velikaake obitelji Sankovi ( iji se potomak Toma Sankovi spominje kao posjednik u vidonjskom zaseoku Gora ii 1702.; M. Vidovi 1998:494) nastao ojkonim Sankovii (u uporabi je i okamenjeni akuzativni lik Sankovie) po predaji nastanjen joa prije osmanlijske okupacije iako se sam ojkonim prvi put u povijesnim vrelima spominje 1702. u jedninskome liku (Glibota 2006:138). U samome selu nahodimo i pu eve 'zdence' na kojima se napajala stoka te kue s puakarnicama, ato svjedo i o teakome ~ivotu uz granicu. Brdski zaseoci erjenci, Dangube/Staje, Kose, Ponorine, Pribojci, Prisoje, Rakalovac, Stri~ii i Surdup te danaanje najvee dobranjsko selo Bijeli Vir spominju se u povijesnim vrelima u 19. st., no mnoga su od tih naselja jama no bila napu ena i prije. S gradnjom Napoleonove ceste 1809. stanovniatvo se s brdskih dobranjskih zaselaka polako po inje spuatati prema Neretvanskoj dolini te u drugoj polovici 19. st. uz vrelo Bijeli vir, iz kojega izvire rje ica Mislina, postupno nastaje istoimeno naselje. Na podru ju Bijeloga Vira pronaeni su ostatci anti koga crijepa i glinenih posuda (Patsch 2005/2006:173). Dijelovi su sela Bijeli Vir: Dosinovac (nazvan po vrsti kasne smokve dosnici), Gra (usp. Grdan), Kupinjak, Sapavica (< osl. *sJpJ 'nasut') te Kr a, Novo naselje ili Zakupinjak. Gotovo se itavo 19. i 20. st. naselje slu~beno naziva Bili Vir iako su njegovi stanovnici ijekavci. Na to su vjerojatno utjecali ~upnici koji su uglavnom bili glagoljaai iz ikavskoga dijela Dalmacije. Ojkonim Dangube antroponimnoga postanja (bilje~imo prezime Dangubi u okolici Ljubinja). Rjee se naselje naziva i Staje. Selo se spominje u popisu naselja 1853., no bilo je i ranije naseljeno. U naselje se naj eae ubrajao i zaselak Rakalovac (< Rakal < Rako < Radoslav/Radomir) koji se nalazio na padinama jugoisto nim padinama brda Borut, uz samu hercegova ku granicu. U zaselak Kose (< kosa 'litica') iznad danaanjih doselili su se po etkom 19. st. Obradovii i nakon njih Simati. Dijelom se Kosa dr~i i susjedni zaselak erjenci (< erjenci 'tla sa zemljom crvenicom'). Razvu eni zaselak Ponorine spominje se u popisu naselja iz 1872. U slu~benim se popisima naziva i Potponorine. Zaselak se nalazi izmeu Boboviata i Stri~ia. Obitelj Medi nastanila se koncem 19. st. u zaseoku Pribojci, smjeatenome iznad Kosa na pristrancima }abe. Sjeveroisto no od Boboviata ( ijim se zaseokom smatrao) na granici s Hercegovinom smjeaten je zaselak Prisoje (< prisoje 'predio slabo izlo~en Sun evim zrakama'). Zaselak Str ~ii/Str~ii rjee se naziva i Str ~ia Po vala/Str~ia Po vala. Za vrijeme osmanlijske okupacije u zaselku su po predaji ~ivjeli Bjelovu ii koji su se preselili na Peljeaac, a na njihovo su se imanje, kao kmetovi Nonkovia, iz Kuina kod danaanjih Danguba u selo doselili Arnauti na imanje Nonkovie. Ojkonim je antroponimnoga postanja, a zanimljivo je da selo pravoslavno stanovniatvo zove Str ~ii, a katoli ko Str~ii. Ispod vidonjskoga zaseoka Oborina u vrletima }abe nalazio se dobranjski zaselak Srdup (< tur. surduk 'klanac') u kojemu je ~ivjela obitelj Ivankovi ruaevine ijih su kua i danas vide. Toponim se Vidonje odnosi na podru je koje obuhvaa danaanju vidonjsku ~upu i nekoliko zaselaka u susjednoj ~upi Dobranje kojoj su naknadno pripojena i na neko najvei vidonjski zaselak po kojemu je nazvano itavo podru je. Stara je granica izmeu tih dviju ~upa prolazila obroncima Male }abe u gorskome dijelu toga podru ja, a u priblatskome se granica nalazila na danaanjemu mostu preko rje ice Misline. U povijesnim se vrelima 1589. spominju dva sela koja se zovu Vidonje (doi ville chiamate Vidogne; Krasi 1998: 113). Skadarski biskup 1629. Dominik Andrijaaevi spominje sela Vidogne maggiore i Vidogne minore. Zanimljivo je da mleta ki dokumenti s po etka 18. stoljea na istome mjestu spominju sela Valvaz (< Velja Vas; Glibota 2006: 141) i Malvaz (< Mala Vas), ato zorno dokazuje (uz toponime Velja Vas u Popovu i Donja Vas u Dubrova kome primorju, a odraze toga apelativa nahodimo i u tzv. Staroj Hercegovini  bilje~im povijesni ojkonim Velja Vas kod Nikaia; Ali i 1985: 156, 437) da se podru je rasprostiranja odraza apelativa vas na hrvatskome povijesnom podru ju pru~alo i znatno isto nije od Rame i Neretve, rijeka do kojih, prema dosadaanjim toponomasti kim istra~ivanjima, nahodimo odraze apelativa vas u hrvatskoj toponimiji. Sva se navedena antonimna imena odnose na dva neko najvea naselja u vidonjskoj ~upi  V donje i Gora ii. Ime Vidonje nastalo je pluralizacijom i toponomizacijom od lika Vidonja antroponimnoga podrijetla (od posvojnoga pridjeva tvorenoga sufiksom *-jL), a da je to i izvorno ime sela pokazuju mno~inski pade~i (n Vidonjin). Uostalom, lik je Vidogna zabilje~en i u povijesnim vrelima. `tovanje je sv. Vida (u koje se preto io poganski slavenski Svantevidov kult) u proalosti bilo veoma raaireno na podru ju drevne Trebinjsko-mrkanske biskupije, o emu svjedo e mnogobrojni toponimi (primjerice Bitunja, Vid, Vitonja ili Vidoaki Grad) te ua uvana molitva sv. Vidu. Godine 1624. Bla~ Gra anin navodi da u Vidonjama s okolnim selima u 40 kuanstava stanuje oko 170 katolika. Kao samostalno se naselje Vidonje spominju 1639., a istoimeno selo u tome razdoblju broji 13 kuanstava (Ja ov 1983:401). Veina je hodonima u Vidonjama motivirana prezimenima obitelji koje su ondje obitavale, a ostali su hodonimi Groblje (uz crkvu sv. Ivana obnovljenu 1616.), Popova kua (predio oko ~upne kue) i Zanoga (predio iznad Vidonjskoga polja). Da je selo bilo naseljeno u srednjovjekovlju, svjedo e i ostatci manje crkvice u blizini crkve sv. Ivana te ostatci starijega srednjovjekovnog groblja. 4rT V n p"d^6f r t ѺѺѺssgshg5Chs9]mHsHhg5ChvA]mHsHhg5ChvA6mHsHhg5ChvA6]mHsHhg5ChvAmHsHhg5Ch mHsHhg5ChmmHsHhg5Ch3=QmHsH *hg5ChFmHsHhg5ChFmHsHhg5Chi(SmHsHhg5Chs95\mHsHhg5Chs9mHsH&4br t B##^4?FV&gngo*, $dha$gdk$dh`a$gd=$dh`a$gdq-A$dh`a$gd] $dha$gds9 $dha$gds9\44 !$"R"\"p"">#@#B#H###''R+b+22^456 66t778899J;T;;βzzzocooooohg5Chi(S6mHsHhg5Chq-AmHsHhg5Ch]6mHsHhg5Ch]mHsHhg5ChgmHsHhg5Chi(SmHsHhg5ChvAmHsH!jhg5Ch}c0JUmHsHhg5ChmHsHhg5Ch}cmHsHhg5Ch}c6]mHsHhg5Ch]mHsHhg5Ch}c]mHsH$;;><v<<<<="=4=|=========N>@@@vAAAAAABNBZBBBBBBBB&CLCNCTCbCvCCCCCCC̼̼̩؞؞؞؞؞ؒؒؒ؁ؒ؁ؒؒؒؒ!jhg5Chq-A0JUmHsHhg5Chq-A6mHsHhg5ChgmHsH$jhg5Chi(S0J6UmHsHhg5Chi(S6OJQJmHsHhg5Chi(S6mHsHhg5Chq-AmHsHhg5Chi(SmHsH!jhg5Chi(S0JUmHsH2CCD&DDDRDfDzDDDDDDDEE6EDEZElEEEEEEdH0I6IrI~IfJhJKKKMM8N:NNNOP|QhSSS VVVDVZZһǯǯǤǯǤǤǤ *hg5ChE6]mHsHhg5Ch5>mHsHhg5Ch=mHsHhg5ChE̻*6ϼۢhg5Ch!36]mHsHhg5Ch!3]mHsHhg5ChZ\]mHsH *hg5Cht6mHsH$jhg5Cht0JU]mHsHhg5Cht6mHsHhg5Cht]mHsHhg5Cht6]mHsHhg5ChtmHsH26<H(@NPbdpv 0ƾ̾޾sghg5Ch]mHsHhg5Ch6mHsHhg5ChmHsHhg5Ch^ 6]mHsHhg5Ch^ ]mHsHhg5Ch^ 6mHsHhg5Ch^ mHsH!jhg5Ch!30JUmHsH *hg5Ch!36]mHsHhg5Ch!36]mHsHhg5Ch!36mHsHhg5Ch!3mHsH$ &:@bhz̿ 2<BLZflx۶thg5Ch!3]mHsHhg5Ch^ 6OJQJmHsHhg5Ch^ ]mHsHhg5Ch^ 6mHsHhg5Ch^ 6]mHsHhg5Ch^ mHsHhg5Ch]mHsHhg5Ch6]mHsHhg5ChmHsHhg5Ch6mHsH *hg5Ch6mHsH-(8>F ,4BHT,TVlz>DHNfn0>@õéõõõÞvv!jhg5ChKY0JUmHsHhg5ChKY6mHsHhg5ChKYmHsHhg5Ch&zmHsHhg5Ch/6mHsHhg5Ch/6]mHsHhg5Ch/mHsHhg5Ch^ 6]mHsHhg5Ch^ mHsHhg5Ch^ ]mHsHhg5Ch^ 6mHsH.h|~*DPT`LfZnt2zh|~:JLfjt6&(v$hg5Ch80mHsHhg5ChKY6OJQJmHsH *hg5ChKY6mHsHhg5ChKY6mHsHhg5ChKYmHsHIj|(,N6$ =ILbQZ ^^`$dh`a$gd80 $dha$gd80$dh`a$gd/$dh`a$gdKY$&**,*<>@  26HLPZr(,>PXjlrz~&6~\n4ز *hg5ChKY6mHsHhg5Ch806mHsHhg5ChKY6mHsHhg5ChKYmHsHhg5Ch80mHsH!jhg5ChKY0JUmHsHF4>"6<zJTZdvxhzp "2:<DFV|T\^f6BTb "$&2t;+hg5Ch/6CJOJQJ^JaJmHsHhg5Ch/6CJaJmHsHhg5Ch/CJaJmHsHhg5Ch&zmHsHhg5ChKY6OJQJmHsHhg5ChKYmHsHhg5ChKY6mHsH8tv Rdfh~z4<~(6DZ˵ۥˎ,jhg5Ch/0J6CJUaJmHsHhg5Ch806CJaJmHsH+hg5Ch/6CJOJQJ^JaJmHsHhg5Ch/6CJaJmHsHhg5Ch/CJaJmHsH)jhg5Ch/0JCJUaJmHsH6|(\j  6666778:8d8r8t8888H9T9X9h9999:::::":*:.:8: ;;l;񻹮$jhg5Ch800J6UmHsHhg5Ch806mHsHhg5Ch80mHsHUhg5Ch/CJaJmHsH,jhg5Ch800J6CJUaJmHsHhg5Ch806CJaJmHsHhg5Ch80CJaJmHsH2 Do 70-ih godina 20. st. drugi je po veli ini vidonjski zaselak bio zaselak Gora ii. Navedeni je lik potvren 1639. u Stanju duaa Trebinjsko-mrkanske ~upanije (Ja ov 1983:401). Stanovnici naselje eae zovu okamenjenim akuzativnim likom  Gora ie, u 17. st. naziva se Vidogne minore, a po etkom 18. st. Malvaz (Mala Vas). Vjerojatno je rije  o etni kome ojkonimu (s obzirom na injenicu da nisu potvreni antroponimi Gora a, Gora i i sl.). Naime, manja skupina ojkonima tvorenih sufiksima -ii (-ovii/-evii) i -ci (-ovci, -evci, -inci) ozna uje  ljude koji ~ive u kraju iskazanom opom imenicom u ojkonimu (`imunovi 2005:31), tako da bi gora ii bili stanovnici naselja pod gorom }abom. Na podru ju se Gora ia nalazilo srednjovjekovno naselje, o emu svjedo e ostatci nekropole steaka na Podgrliu i hodonim Greb. Na austrijskim zemljovidima iz sela se izdvajaju kue Kljusuria te se taj dio Gora ia naziva Kljusuri, no tijekom terenskoga istra~ivanja nisam naiaao na potvrdu toga imena. Gora iae U povijesnim se vrelima od vidonjskih naselja najranije spominje selo Brestica. Prvi mu spomen nahodimo u Poimeni nome popisu sand~aka vilajeta Hercegovine 1475.  1477. Zanimljivo je da je 1589. ime zabilje~eno s ikavskim odrazom jata, kao Bristiza (Krasi 1998:113), ato je pre~itak negdaanjega dijalektnog stanja u ovim krajevima. Godine 1639. naselje se naziva Crn evii (Ja ov 1983:401). Kroz selo je po etkom 18. stoljea proala mleta ko-osmanlijska granica te ga je podijelila na dva naselja. Dio se sela koji pripao Mle anima naziva Dalmt+nsk, C!n evia ili Ml Brstica, a Gra ani i Neumljani selo nazivlju i `lovsk Brstica. `olovcima (< `lovac 'pametnjakovi' < `ole < Solomon) Gra ani i Neumljani nazivlju Vidonjce i Dobranjce. Zbog dvaju izvora ~ive vode (Javi a i Luaca) Karl Patsch (2005/2006:175) pretpostavlja da se ondje nalazilo manje rimsko naselje, a u obli~njemu Vukovu klancu najvjerojatnije se nalazila srednjovjekovna utvrda Nebojaa koja se spominje u trima poveljama (pisanima 1444.  1448.) vojvode Stjepana Vuk ia Kosa e (M. Vidovi 1994:473 474). U selu se nalazio i manji kamenolom koji je slu~io klesarima za vaenje kamena od kojega su gradili steke (najvea se srednjovjekovna nekropola steaka na vidonjskome podru ju nalazila na Luacu nedaleko od Brestice). Izmeu Brestice i Glavica nalazilo se nekoliko kua Crn evia te se navedeni zaselak kadato takoer nazivao Crn evii. Selo Trubino Brdo takoer je vjerojatno bilo naseljeno u srednjovjekovlju. Prvi je lan ove dvorje ne sintagme vjerojatno antroponimnoga postanja. Naime, kao podanik se humskoga kneza Andrije ( ije je sjediate najvjerojatnije imao sjediate u Vranjevu Selu kod Neuma) u prvoj polovici 13. st. spominje Hrvoje Turbi (Pulji 1995:42). Selo se spominje i u Stanju duaa Trebinjsko-mrkanske biskupije 1639. kada je brojilo tri kuanstva (Ja ov 1983:401). Veina je ostalih vidonjskih naselja napu ena nakon doseoba uvjetovanih mleta ko-osmanlijskim ratovima koncem 17. i po etkom 18. st., iako je mogue da su neka naselja i ranije naseljena. U tu se skupinu naselja ubrajaju sela smjeatena u udolinama na pristrancima Male }abe (D~eletin, Galovii, Glavica/Vuletia Glavica, Izbetine/Kljetina/Kljetine, Kobranj/Kobrajn/Kobren(i)/Kopren(i) Do/Dol, Kraev/Kruaev Do/Dol, Medarevine/Medarovine/Obrvanovine, Oborine, Reljanovac/Reljanovi/Reljinovac i Ru~ine/Ru~ne/Ru~nje Njive i Vuletia Glavica) te dva naselja u priblatskome dijelu Neretvanske doline (Kla ina i Medarevine). Selo D~eletin(i) (danas prevladava jedninski lik) naseljeno je koncem 17. st. Iako ARj (3:532) bilje~i apelativ d~eletin u zna enju krvnik, ini mi se uputnijim ojkonim izvoditi od apelativa d~elep ija/d~elebd~ija (< tur. celepi 'trgovac volovima, sto ar'). Na obli~njemu brdu Bljuatevac nalaze se ostatci obredne gomile (M. Vidovi 1994:449), a u vinogradima na Brijegu pronaeni su ulomci anti ke keramike i rimskih nov ia (Patsch 2005/2006:172). Upravo od gradine na Bljuatevcu po inje niz gradina (tzv. putnih gomila) koje preko Marina Vijenca, Vidonjskoga i Gora koga polja, Gradca i aria te ju~noga dijela Popova vode sve do trebinjskoga Huma i dalje prema Cavtatu (anti kome Epidauru). Pod selom su pak na lokalitetu Lovorike pronaen i ostatci keramike i ulomci amfora s prijelaza iz 2. u 1. st. pr. Kr. (M. Vidovi 1994:462) Po predaji su selo prije osloboenja Za~ablja od Osmanlija nastanjivali islamizirani Marii (navodno su Vidovii od Ibrahima Maria 1684. kupili zemljiata u D~eletinu i u obli~njim Smokovicama) koji su ~ivjeli na lokalitetu Zovi do na kojemu uistinu nalazimo omeine starijih kua. Zbog plodnosti d~eletinskih polja selo se neslu~beno naziva i Misir. I selo je Galovii (u neslu~benoj uporabi eai je lik Galovie) naseljeno koncem 17. st. (spominje se u grada kim maticama 1712.; MK}G:7) te je prozvano po obitelji Galovi (danas Galov) iji se odvjetak preselio iz susjednoga hercegova kog sela Oskruanica najvjerojatnije zbog toga ato je dio obitelji islamiziran. Zbog polo~aja sela uza samu granicu s Hercegovinom kadato se stanovnika Galovia podrugljivo naziva Vlasima. Selo Glavice (< glavica 'bre~uljak u obliku glave') smjeateno je u kotlini izmeu viae bre~uljaka (glavica) na putu od Brestice prema Vidonjama na kojima je smjeateno petnaestak ilirskih gradina. Selo se spominje u popisu pu anstva iz 1842., a u kasnijim popisima naziva se i Glavice Starokuani. Naselje Kla ina smjeateno je uz rje icu Mislinu i samo je nekoliko stotina metara udaljeno od danaanjega najveeg vidonjskog naselja Mliniata. U imenu se sela uva gospodarski naziv kla ina 'vapnenica' (< dalm. calcaina < lat. calc-ina). Po predaji je u selu ~ivjela obitelj Prate~ina joa za vrijeme osmanlijske okupacije, a spominje se i u prvome austrijskom popisu vidonjskih naselja 1842. Selo je Kljetina (neko je u eai u uporabi bio mno~inski lik Kljetine) smjeateno na isto nim pristrancima brda Varde. Ime je sela motivirano homonimnim gospodarskim nazivom (klijet 'izba') koji je u Za~ablju bio sinoniman s apelativom izba 'vla~na prostorija unutar kue, obi no u podrumu'. Naselje se u popisu vidonjskih naselja 1842. nazivalo i Izbetine. Na austrijskim se zemljovidima selo kadato naziva Matii, no navedeno je ime mjesnome puku nepoznato. U kotlini izmeu brda Lisac i Pribojac smjeateno je selo kojega 1842. nazivaju Kobrajn Do, godine 1877. Kopreni Do, a kasnije i Kobranj/Kopren Do(l). Ojkonim je motiviran dalmatskim apelativom caprula 'koza' (< lat. capra) koji je neproziran domaem stanovniatvu te su time uvjetovane i razli ite ina ice imena ovoga sela (lik je Kopren Do nastao pu kom etimologijom prema apelativu koprena). Selo je u 18. st. napu ila obitelj Perleta. Ime je sela Kruaev Do(l) najvjerojatnije nastalo metaforizacijom od apelativa kruaa. U novije se vrijeme naselje naziva i Kraev Do(l) (< kra 'kamenjar'). Iako se u popisu naselja selo spominje tek 1925., po ostatcima se starih kuiata vidi da je bilo i ranije naseljeno. Antroponimnog je postanja ojkonim Medarevine (lik je Medarovine znatno rjei). Selo je krajem 18. st. napu ila obitelj Medar iz Popova koja se uskoro preselila na Dubravicu i kasnije u Metkovi. U novije se vrijeme selo naziva i Obrvanovine po obitelji Obrvan koja se ondje doselila u drugoj polovici 19. st. s Trubina Brda. Pod vrhuncima Male }abi smjestio se zaselak Oborine (< oborina 'mjesto na kojemu se nalazio obor'). Tu je bilo prvo obitavaliate Ostojia i Buluma (po predaji su Ostojii ondje ~ivjeli i prije osmanlijske okupacije). Danas su vidljivi samo ostatci suhozida. Naselje se ne spominju ni u jednome slu~benom ili crkvenom popisu stanovniatva. Do po etka 19. st. tree je selo po veli ini u Vidonjama bio Reljinovac. Selo se kadato nazivalo i Reljanovac ili Reljinovi, vjerojatno po iseljenoj obitelji Reljanovi koja se spominje u mleta kome katastru 1704. u Dragoviji kod Vida (D. Vidovi 2008a:143). Dio se sela nazivao i Sentii po istoimenoj obitelji koja ga je donedavna nastanjivala. U selo Ru~ne Njive (neko se selo nazivalo i Ru~ine Njive i Ru~nje Njive te je na temelju tih likova razvidno da je prvi lan te dvo lane toponimijske sintagme antroponim) doselili su se po etkom 18. st. potomci Mihe Glavinia iz obli~njega hercegova kog sela Babin Do, asnika mleta ke vojske koji je sudjelovao u osloboenju Za~ablja od Osmanlija, a kojemu su Osmanlije zabranile povratak u rodno selo. U 18. st. postojalo je i naselje Vuletia Glvica. Naime, po predaji je jedna grana Vuletia ~ivjela na Brestici (a Vuletia Glavica nalazi se nedaleko od Brestice) i od njih bi lako mogli potjecati vidonjski Vuletii koji se spominju u Stanju duaa ~upe Vidonje 1805. Prolaskom Napoleonove ceste (1806.  1809.) priblatskim dijelom Za~ablja stanovniatvo se iz brdskih podru ja po elo polako spuatati u Neretvansku dolinu. Spuatanjem su stanovniatva iz brdskih predjela u Neretvansku dolinu nastala sela Bad~ula, Kr evine, Kuti, Mali Hum, Mislina, Spile i Troja(no)vina. Jedan se dio stanovniatva u istome razdoblju spustio u mjesta na zapadnim pristrancima Male }abe na kojima je prethodno privremeno boravio te su tako nastala naselja Jejavica, Obaiva eva Glavica, Podine, Postoli e, Staj(in)e/Stajne i Visoka Glavica / Volujski Prodo. Selo Bad~ula prvi put se spominje u popisu naselja 1877. Ime mu je uvjetovano polo~ajem nedaleko od mleta ko-osmanlijske granice. Nastalo je hibridnom tvorbom od turskoga apelativa bac 'carina, troaarina' i vlaakoga nastavka -ula. U slu~beno naselje Bad~ula danas se ubrajaju Brestica, Kuti, So e i Troja(no)vina. Dio je Galova s nadimkom isi stanovao na Ba~ulskim stijenama te se taj zaselak nazivao Na Brijgu. Nakon spora Vidonjaca s dobranjskim glavarom (o kojem u iscrpno govoriti poslije) Crn evii iz Kr evina bili su se 1875. prisiljeni preseliti u svoje povremeno boraviate na brdu Jejavica (po kojemu je prozvano istoimeno naselje). Selo je napuateno 1911., ali je bilo povremeno naseljeno sve do Drugoga svjetskog rata. Selo Kr evine (< kr evina 'obradivo zemljiate nastalo kr enjem, vaenjem kamena') smjeateno je danas uz most preko rje ice Misline na cesti Bijeli Vir  Mliniate te je osnovano polovicom 19. st. Iznad sela postoje ostatci starijih kua, pa se ini da je ondje moralo biti naselje o emu svjedo i i zbunjenost dijela mojih ispitanika koji dio Kr evina uz samu cestu dr~e dijelom Spila, a Kr evinama smatraju samu stariji dio sela u brdu, zaklonjenom od pogleda. Hidronimom Kuti motivirano je homonimno naselje koje se prvi put spominje u popisu naselja 1877. U jezeru Kuti uo eni su tragovi zidina (tzv. Gavanovih dvora), a po pu koj predaji kraljica grada u jezeru Kuti bila je u stalnom sukobu s vidonjskom (naronskom) kraljicom. U Kutima se uistinu nalazilo anti ko naselje, a do Narone je kroz blato vodio, osim rije noga, i kopneni put (Bojanovski 1980:181 182). Na austrijskim zemljovidima selo se kadato naziva D~uveleci, no tijekom terenskoga istra~ivanja nisam naiaao na potvrdu toga imena. Hidronimom je (rje icom koja protje e priblatskim dijelom Za~ablja) motiviran i ojkonim Mislina. Selo je nasljeno po etkom 19. st., no u popisu se vidonjskih naselja spominje tek 1877. Ponetko iz sela izuzima poneato izdvojene kue Obrvana i naziva ih Obrvanovinama. U slu~beno se naselje Mislina danas ubraja i dio Kla ine. Pod brdom Mali Hum koncem 19. st. doseljavanjem Simata sa Simatove Glavice i Obradovia sa Spila nastaje istoimeno naselje. Obaiva eva Glavica napuateni je zaselak koji se nijednom ne navodi u popisima za~apskih sela, ali se pouzdano zna da je bio naseljen u drugoj polovici 19. st. Napuaten je 1927. kad se stanovniatvo spuata na obli~nje Obaiva evo Guvno. Zaselak Podine iznad D~eletina koji su napu ili Bariaii iz Vidonja po etkom 19. st. nazvan je po terasastim njivama koje ga okru~uju. U zaleu Mliniata, u kotlini izmeu brda Lisca, Svijetline i elina, nalazi se selo Postoli e (< Podstoli je < stol 'usjedlina izmeu brda') koje se navodi u crkvenim popisima iz 1842. Na obroncima Svijetline osnovano je omanje naselje koje se spominje u popisima vidonjskih naselja od 1877. pod imenima Stajine (danas naj eai lik), Stajne i Staje motivirano gospodarskim nazivom staja koji je u mjesnim govorima potpuno istisnuo sinonimni apelativ njema koga postanja atala. Zaselak Simatova Glavica naselili su u drugoj polovici 19. st. Simati iz dobranjskoga zaselka Kose. Ista se obitelj do sredine 20. st. preselila u Spile i Mali Hum. Selo Spile (< gr . () osnovano je 1842. kada se spominje pod imenom Bilivir (izgovara se Bijeli Vir), no kako je isto ime nosio i najvei dobranjski zaselak, uvrije~ilo se novo ime Spile koje prvi put susreemo u popisu vidonjskih naselja iz 1888. (M. Vidovi 1994:276) Kao i Kr evine, Medarevine, Obaiva evo Guvno i Obaiva eva Glavica Spile su 1864. bile predmetom spora izmeu dobranjskoga glavara Petra Maj ice i obitelji Obrvan, Obaiva  i Crn evi koje su ondje ~ivjele, a namete plaale vidonjskoj opini. Godine 1875. spor je rijeaen u korist dobranjske opine, pa su se navedene obitelji privremeno iselile (M. Vidovi 2000:225 226). Iako su 1963. sva navedena sela i crkveno, zbog blizine, pripojena ~upi Dobranje  Bijeli Vir, veina se stanovnika i dalje dr~e Vidonjcima jer gotovo svi stanovnici navedenih sela potje u iz vidonjskih brdskih zaselaka. Ime Spile kadato se odnosi i na dio Kr evina, Medarevine te Obaiva evu i Simatovu Glavicu. Selo Troja(no)vina spominje se u popisu vidonjskih naselja 1877., no nedaleko od sela pronaeni su ulomci rimske keramike i ostatci zida iz anti koga vremena. Naselja na obalama rijeka kadato su nazivana po slavenskome bogu Triglavu, koji se meu Isto nim i Ju~nim Slavenima kadato nazivao Trojanom, a njegovo se atovanje ispreplelo s predajama o rimskom caru Trajanu. Navedeno se bo~anstvo prikazivalo kao troglavo biu s kozjim ili magareim uaima te se navodno bojalo Sunca i kretalo samo nou, a kraanstvo je njegovo atovanje prilagodilo atovanju svetoga Trojstva. I ina e je u Neretvanskoj krajini i danas ~iva uspomena na cara Trojana i njegove kozje uai, ato je utjecalo na pu ko izvoenje imena od antroponima Trojan te pokuaaj pojedinih ~upnika da uklone tragove poganskih vjerovanja promjenom imena naselja promijeni u Troilo (= Sveto Trojstvo). Treba napomenuti i to da u Za~ablju bilje~imo osobno ime Trojan i prezime Troji, no s obzirom na polo~aj sela uz rje icu Mislinu (koja je neko bila znatno aira i prolazila je uz obod pristranaka Male }abe) i na mnogobrojne anti ke ostatke, ini se da je ojkonim Troja(no)vina pre~itak pro~imanja slavenske mitologije i kraanstva. Austrijska je uprava selo kadato nazivala Crn evii, no meu pukom to ime nikad nije za~ivjelo. Selo Visoka Glavica spominje se u popisu naselja 1877., a u kasnijim se popisima kadato naziva Volujski Prodo (to je ime negdaanjim stanovnicima ovoga sela posve nepoznato, no selo se kadato naziva Volajac po istoimenoj vrsti trave 'Anchusa officinalis'). Selo je bilo smjeateno na padinama Male }abe, nedaleko od Obaiva eve Glavice, a posve je opustjelo 1960-ih godina kad se stanovniatvo toga sela spuata u Kraj (danaanje Komazine) i seli prema Metkoviu. Po etkom 20. st. stanovniatvo se u veoj mjeri seli u priblatski dio Vidonja, a iseljavanja vrhunac do~ivljava 1960-ih godina kad je brdski dio Za~ablja potpuno opustio. U tome razdoblju nastaju danaanja naselja Komazini (nastanjuju ih iseljenici iz Visoke Glavice), Kosa (u nju se seli dio stanovnika D~eletina), Mliniate ili Zzubak (naseljeno iz gotovo svih brdskih vidonjskih zaselaka), Obaiva evo Guvno (naselili su ga stanovnici Obaiva eve Glavice) i So e (naseljeno iz Glavica i Trubina Brda; naselje se rjee naziva i Gornje So e ili Obrvanovine). Prvi stanovnici (nositelji prezimena Komazin) dolaze u zaselak Komazini s Visoke Glavice nakon Drugoga svjetskog rata. `ire se podru je od Spila do Komazina naziva Kraj (< kraj 'predio na kojemu zavraava mo vara'), a navedeno se ime kadato upotrebljava i samo za zaselak Komazini. Dok nije bilo naselja, predio se na kojemu je nastalo selo Mliniate (< mliniate 'mjesto s viae mlinova') zvalo Zazubak ili Zazuvak (danas se tako naziva pristaniate amaca na Mliniatu na koje je 1792. pristao makarski biskup; M. Vidovi 1994:279). Iako su prvi gospodarski objekti u selu izgraeni ve po etkom 19. st., tek se od 1934. u njemu se nastanjuju prvi stalni stanovnici (rije  je o obitelji Ivana Vidovia; M. Vidovi 2004:281). Tek od 1991. Mliniate se izdvaja (s Komazinima, Kosom i dijelom Kla ine koji danas tvore slu~beno naselje Mliniate) kao zasebno naselje (dotad su se sva navedena naselja ubrajala u slu~beno naselje Vidonje) te 1993. postaje upravnim srediatem novoosnovane Opine Za~ablje. Dijelovi su sela Bd (< bad 'nasuti teren u mo vari') i Dnj+ Bd (ju~no od Bada), Munra (minirani teren na kojemu se trebala graditi crkva na kojemu je ostala gomila kamenja koja podsjea na minaret; hodonim je nastao prije tridesetak godina), Obaiv i, raaina (< orah), Pnta (< ponta 'rt'), Taia gvno, a toponim Briaia vrlo odnosi se i na samo vrelo (koje se naziva i Tmb+n) i na dio sela uz spomenuto vrelo. Nakon doseljenja obitelji Joze Vrnoge u novo naselje Kosu pred Drugi svjetski rat erleci i Vrnoge postupno napuataju D~eletin. Naselje se rjee naziva i Kamenitom ili `enovitom Kosom. U vlastite su se gospodarske objekte na Obaiva evu Guvnu prvi Obaiva i doselili 1927. s Obaiva eve Glavice. Naselje So e nalazi se na nekadaanjim zemljama Obrvana (zbog ega ga dio bivaih mjeatana zove i Obrvanovinama) ispod kapelice Gospe od Karmela iznad jezera Kuti. Nastalo je prelaskom So a s Glavica u nizinske predjele pred Drugi svjetski rat. Kadato se naselje naziva i Gornje So e zbog polo~aja iznad jezera i zaseoka Kuti. U njivi Jakinovac pred selom pronaen je ulomak crijepnog ~lijeba s natpisom Pansiana. Najstariji je sloj koji se odrazio u za~apskoj toponimiji predrimski sloj. On obuvaa odraze apelativa neindoeuropskoga mediteranskog postanja te ilirske jezi ne pre~itke. Apelativi se bunja 'gnoj od praaine i liaa' (usp. toponim Buniate), ripa 'hrpa kamenja' (usp. toponim Repiate) i timor 'kamenjar' (usp. toponim Tumor) u onomasti koj literaturi i u etimoloakim rje nicima dr~e moguim ilirskim pre~itcima. Ilirski je sloj ua uvan gotovo isklju ivo u oronimiji, ato je sasvim logi na posljedica injenice da su Iliri u Za~ablju uglavnom osnivali naselja vrhuncima brda. U Za~ablju je ua uvan i ilirski apelativ uka koji u mjesnim govorima ozna uje vrh brda. Jama no je i jedan dio apelativa albanskoga postanja ua uvan u za~apskoj toponimiji starijim postanjem ilirski. Albanski se jezi ni sloj ogleda u toponimu Varda (< varda 'stra~iate'; usp. alb. vardh ' uvar' < lat. guarda ' uvaj se'). Odraze latinskih ili dalmatskih apelativa nahodimo u toponimima: atrnja (< atrnja < psl. * LtJrnja < usp. lat. cisterna), Dumina kua, Kla ina (< kla ina 'vapnenica, mjesto na kojemu se gasi klak' < dalm. calcaina), Pe a (< pe a 'komad obradiva tla'; vulg. lat. pettia), Plo a (< plo a 'kvadratni kamen' < gr . ,  'zamka za ptice'), Pu  (< pu  'zdenac' < dalm. putseu < lat. puteus 'zdenac, studenac; zbiraliate vode, kalju~a'), Spile i `krip (< akrip pukotina meu stijenama < dalm. scrkpu). Latinskoga su ili dalmatskoga postanja uglavnom zemljopisni (pe a, akrip) i gospodarski nazivi ( atrnja, kla ina, pu ).Navedenoj skupini pripadaju i apelativi gr koga (plo a, spila) ili galskoga (pe a) postanja koji su u hrvatski jezik uali dalmatskim posredniatvom. Apelativ pi~ul gr koga postanja u dalmatski je uaao posredniatvom ju~notalijanskih govora. Mlaemu romanskome sloju pripadaju toponimi: D~ardin (< d~ardin 'vrt' < tal. giardino), Jariate (< jariate 'prostor s viae jara' < jara 'ograeni prostor pred torom' < tal. ara), Kanap (< kanap '3 862 m2 < mlet. campo), Krtoliate (< krtoliate 'njiva zasaena krumpirom' < krtola 'krumpir' < mlet. tartufala), Kvartijer (< kvartijer < tal. quartiere sanitario 'poljska vojna bolnica'), Paakula (usp. tal. pascolo 'paanjak'), Pik (< pik 'biljeg, oznaka granice' < rom. pikk-), Ponta (< ponta 'rt' < mlet. ponta), Senjal (usp. tal. segno) i Tumbin (< tumbin 'prokop za vodu' < tra. tomba 'grob'). Vlaakoga su postanja toponimi Katuniate (< katun 'mjesto na kojemu borave pastiri'), Prlo (< prlo 'pasjeka'; usp. rum. a prli 'paliti, ~ei') i Razbojne (usp. rum. rzboi 'novoiskr ena zemlja'). Mleta kome adstratnom podsloju pripadaju uglavnom kulturno-povijesni i obalni toponimi te gospodarski toponimi povezani s pomorstvom i (znatno rjee) vojnom djelatnoau, a vlaakome gospodarski toponimi povezani sa sto arskim nazivljem. Danas su pu anstvu viae ili manje neprozirni hrvatski nazivi blatiata (npr. Bad < bad 'podignuto zemljiate u mo vari radi obradbe', Luaac/Lu~ac < lu~a 'mokrina', Murni do < muran 'vla~an', Naklo < naklo 'mokrina', Sapavica < osl. *sJpJ 'nasut'), oronimski nazivi (Hum < hum 'omanji brijeg pod travom', Ober < ober 'strmo brdo', Predrti do < rat 'brdo'), hidronimski nazivi (Go < go 'uzlazni izvor okruglasta oblika na doticaju vapnenca i mo vare sli an estaveli', Umbo < ubao 'zdenac'), toponomasti ke metafore (Noga < noga 'polje'), nazivi koji se odnose na sastav tla i njegovu (ne)pogodnost za obradbu (Groti < grohot 'kamenito tlo', Kolaane doline < kola  'okrugao kamen'), biljaka i biljnih zajednica (Dosnica < dosnica 'docnica, vrsta kasne smokve', Dubrava < dubrava 'bjelogori na auma', Gozdenica < gozd 'auma, Lianja ina < osl. *lsJ 'lisnata auma ), nazivi tipova naselja (Velja Vas < vas 'selo') te kulturnopovijesni (Bljuatevac < bljusti 'gledati') i gospodarski (Kljetina < klijet 'troana kuica', Pologoaa < pologoaa 'vrsta mre~e') nazivi. Apelativ pak plana (usp. toponim Plane) upuuje na mjesta na kojima su lovci palili mo varno raslinje radi lova na ptice. Hidronim Prunjak dovodi se u vezu s glagolom pruniti se 'pru~ati se'. Jezi ne osobitosti mjesnih govora ogledaju se u toponimima erjenci (< erjenak 'do i sa zemljom crvenicom'), Greb (< greb 'grob'), Zenjivac (< [ena 'sjena') ili `enjiva Kosa (< aenjiv 'stjenovit' < aena 'stijena'). Na ranu avarsko-slavensku simbiozu upuuju toponimi Bovan (< balvan) i aklje pei (< akljast 'zavojit' + pe 'peina'). Razmjerno su stari i toponimi mad~arskoga postanja Unka (unka je vrsta ~abe) i Varoa. Potonji toponim ovdje vjerojatno nosi zna enje 'naselje koje se razvilo ispod feudalnog grada' jer su kod Rai evih ograda, iznad Varoaa i Varoake luke, pronaeni ostatci manje srednjovjekovne utvrde. Razmjerno je mlai apelativ salad~ 'gospodarska zgrada u kojoj se uva kukuruz' (< ma. szlls 'imanje s gospodarskim zgradama'). Salad~ovi su se u Popovu i u priblatskome dijelu dijelu Za~ablja po eli graditi tek oko 1890. Duga je osmanlijska vladavina ostavila traga u mjesnoj toponimiji, poglavito u hercegova kome dijelu Za~ablja gdje je potrajala gotovo 400 godina. Osmanlijska je vladavina ostavila traga u gospodarskome nazivlju (Avlija < avlija 'kuno dvoriate ograeno zidom < tur. avl1, Bav e < bav a < tur. bahe 'vrt', Bunar < dijal. tur. bunar, emer < emer 'svod, luk' < tur. kemer), ali i u zemljopisnom (Surdup < tur. surduk 'klanac') i floristi kom nazivlju (eteniate < eten 'lan' < tur. keten) te toponomasti kim metaforama (Munara < munara 'minaret' < tur. minaret). Turski je adstratni sloj znatno zastupljeniji u hercegova kome dijelu Za~ablja koji je pod osmanlijskom upravom ostao do 1878., dakle gotovo dvjesta godina du~e. U za~apskoj toponimiji nahodimo i primjere hibridne tvorbe: od romanske osnove i hrvatskoga sufiksa (npr. Plo etine), turske osnove i hrvatskoga sufiksa (npr. eteniate), albanske osnove i hrvatskoga sufiksa (Lid~ovci) te turske osnove i vlaakoga nastavka (Bad~ula). Veliki je udio i toponima nastalih prema antroponimima kao ato su Gra (< Grdan), Mislina (< Mislin < *Misle < Mislav), Nemanjica (< Nemanja), Sjegotin (< Sjegota '`egota') ili `olkina jama (< `olko 'nadimak Milola~a' < aolko 'pametnjakovi' < Solomon). Mo~da bi toponim Nebujanik (< *Nebojanik) mogao upuivati na utvrdu Nebojau koja se navodno nalazili nedaleko od Vukova klanca.  Na ovome mjestu zahvaljujem ravnateljici knji~nice Vesni Vidovi na pozivu, sad ve viaegodianjoj uspjeanoj suradnji zahvaljujui kojoj uspijevam organizirati novija istra~ivanja te uspjeanome njegovanju tradicionalnih hrvatskih vrednota poput nepotizma. Zahvaljujem i metkovskoj publici kojoj dugujem odgovor na pitanje zaato je predavanje nosilo gore navedeni naslov. Naime, ~upa }apsko je na povijesnu pozornicu nastupila pod velikim svjetlima, spominje je Pop Dukljanin kao jednu od srednjovjekovnih humskih ~upa koja nabraja glasoviti bizantski car Konstantin Porfirogenet. S druge strane, danas je Opina Za~ablje jedna od opina pod posebnom dr~avnom skrbi, a Branko Bariai posljednji je stanovnik neko najmnogoljudnijega za~apskoga naselja Vidonje. Su elivai navedena imena htio sam pokazati velik nerazmjer izmeu slavne proalosti i nelijepe sadaanjosti, ali kako je Branko povratnik u staro selo, ukazati i na mogunost da nam budunost ponudi ipak neato ljepae pri e,  O tome opairnije u P. Aneli 1999b. i M. Vidovi 2000. (vidi u literaturi)  U Hercegovini apelativ hum esto ozna uje i ogoljeno brdo, za razliku od ostalih predjela naseljenih Slavenima u kojima obi no ozna uje omanji aumovit ili travom obrastao brijeg. O odrazima apelativa hum u hrvatskoj toponimiji vidjeti viae u Aleri 1985:28 29.  `akavski izgovor imena sela (i mno~inski Bboviaa i jedninski Bboviae) zadr~ao se do po etka 20. stoljea.  Skadarski e biskup 1629. zaselak Vidonje nazvati Vidogne maggiore, a zaselak Gora ii Vidogne minore. (M. Vidovi 2000:494).  Muako i ~ensko osobno ime Kita bilje~i i ARj (6: 15) te ga dovodi u svezu s apelativom kita 'snop cvijea'.  ARj (11:380) navodi osobno ime Prate~ uz komentar muako ime tamna postaDa. Treba pretpostaviti da je Prate~ina augmentativni lik osobnog imena Prate~. Apelativ prate~ ozna uje prt, tovar, teret.  Ne mogu u potpunosti odbaciti mogunost da je ime moglo nastati od vlaakoga i albanskoga osobnog imena Fatmir.  Petar Skok (Sk 1:234) bilje~i i apelativ buluma  '~itko zamijeaano braano kojim hljebari podmazuju hljeb kad je upola pe en'. Po predaji su Bulumi prezime dobili po tome ato se jedan od njihovih predaka o~enio bulom (muslimankom).  Sivri, doduae, dr~i da je rije  o Dobrovu, grada kom zaseoku, no kako uz ime Dobrani stoji i napomena  s podru ja Neretve (a i zbog injenice da se u starijim dokumentima danaanje Dobrovo nazivlje Dobrohovo ili Dobrahovo) nema dvojbe da je rije  o Dobranjama. Sivrievo otkrie navedenoga dokumenta i to na ubifikacija zemljopisnog objekta autora ovoga rada pomaknuli su prvi spomen Dobranja gotovo dvjesta godina u proalost.  Na ovome mjestu zahvaljujem ispitanicima Dragi (1946.) i Vinku Bulumu (1927.), koji su mi dali vrlo vrijedne podatke o dobranjskome stanovniatvu i toponimiji, te Tomislavu Pleaau na pomoi u terenskome radu na dobranjskome podru ju. Nadalje, zahvaljujem i Ivi Bailu na podatcima o podrijetlu i nastanku novijih dobranjskih prezimena.  U povijesnim vrelima bilje~imo i lik Oatrovac koji nije potvren na terenu.  Zabilje~io sam i predaju da je mjesto dobilo ime po muslimanu Stankovcu/Stankoviu koji je ondje stanovao, no ini se da je tu spoj pu ke etimologija (Stankovia je bilo na Trebimlji i u obli~njim Moaeviima) i predaje (o poturicama od kojih su otkupljivane kue u Dobranjama), kako to ve biva, posve izmijenio injenice.  Nahodimo i obrnute primjere. Tako se u slu~benoj uporabi ustalio lik Crna rijeka, iako je izvorni ikavski lik Cn rka. Zanimljivo je da se istoimeno izlaz s brze ceste Rav a  Plo e slu~beno naziva standarnojezi no, a vijadukt se samo nekoliko kilometara sjeverozapadnije nazivlje dijalektnim likom  Vr lo. Nepoativanje se izvornih imena o ituje i na natpisu na ju~nome ulazu u selo Bad~ula na kojemu stoji, kao da je natpis postavio kakav nestaani pu koakolac, Baula.  Postoji i jedan spomen sela Vridgonih iz 1444. koji neki povjesni ari dr~e pisarskom pogrjeakom i smatraju da bi se mogao itati V Vidonjih (M. Vidovi 2000: 442).  Danas se navedeni lokalitet naziva Velja Sela. Naselje je posve napuateno u 18. stoljeu (navodno su ga razorili uskoci).  Rije  je o jedinome meni poznatom toponimu u meurje ju Neretve i Rijeke dubrova ke koji je ua uvao apelativ vas do danas. Toponim se odnosi na dio sela To ionik u zapadnome dijelu Dubrova koga primorja.  U Neretvanskoj dolini postoje joa jedne Vidonje. Rije  je o zaseoku sela Plina na desnoj obali rijeke Neretve koji se u povijesnim vrelima spominje i kao Vidov Do.  Usporedi `imunovi 2004: 224.  Stjepan Obradovi de Vidogna spominje se u Dubrovniku 1808. (Sivri 2003: 273)  Zanimljivo je da su dva najvea naselja nastala na temeljima ili u blizini velikih gradova iz anti koga razdoblja  Vid (nastao na temeljima Narone) i Stolac (nastao u blizini velikoga ilirskoga grada Daorsona kod danaanjih Oaanjia)  nakon doseobe Hrvata nazvana po svetome Vidu. Naime, u srednjovjekovlju se Stolac nazivao Vidoakim/Viduakim Gradom ili Vidoatakom (tako se danas naziva zaselak sela Poprati u stola koj opini), rijeka se Bregava, koja te e stola kim krajem, nazivala i Vidoaticom, a polje se u kojemu je Stolac smjeaten nazivalo Vidovim poljem. }rtvenici su se posveeni Svantevidu obi no nalazili na vrhuncima brda, pa se ondje na putu od Stoca prema Ljubinju nalazi gora Viduaa.  U Gora iima je tada bilo nastanjeno 5 kuanstava.  Sli an polo~aj ima i selo Gora ii u opini Lu ani u Moravi kome okrugu u Srbiji koje je smjeateno na pristrancima planine Jelice.  Selo je tada brojilo 3 kuanstva. Pojedini su autori Crn eviima zvali i selo Troja(no)vina.  U prilog ovome tuma enju ide i mjesna predaja po kojoj su Marii, prvi stanovnici D~eletina, imali toliko ovaca da su posljednje izlazile iz obora kad su prve bile na Vukuai (udaljenost je izmeu Maria obora i Vukuae oko jedan kilometar).  Marii se ne spominju u kasnijim stanjima duaa u Vidonjama, ali ih (kao katolike) nalazimo kao vidonjske iseljenike u Dubrovniku.  Postojao je izvorni kupoprodajni ugovor pisan turskim jezikom i arapskim pismom koji je izgubljen kad su se iz D~eletina na Mliniate preselile obitelji Nike i Pave Vidovia.  Meu zemljoposjednicima se u Oskruanici 1694. spominje Ibrahim Galov (M. Vidovi 2000:494 495).  Ojkonim K pralj/K pranj zabilje~en je u Bibinju 1076. (`imunovi 1984 1985:181)  U nedalekome Grada kom polju postoje njive motivirane turskim apelativom koji odgovara hrvatskom apelativu koprena  jaamak.  U mitologiji balti kih naroda Triglav je najvjerojatnije bio bog rata, dok se kod Slavena esto poistovjeivao sa Svantevidom te je imao trojako ulogu: ulogu bo~anstva roenja, ulogu bo~anstva zagrobnoga ~ivota, smrti i predaka te bo~anstva odr~anja ljudskoga ~ivota.  Ponta se nalazi na sjevernome ulazu u selo, iza velike krivine.  Dunja Brozovi Ron evi (2003:6) bilje~i zna enja 'brdo, greben, uzvisina koja je s jedne strane strma, a s druge ima blagi pad'.  Navedeni je grecizam u hrvatski jezik najvjerojatnije uaao dalmatskim posredstvom (usp. Sk 3: 311).  Dakako da je navedeni apelativ iskonsko slavenski, a u hrvatsku je toponimiju uaao kru~nim posuivanjem.  Va~no je naglasiti da stariji slavenski jezi ni sloj u Za~ablju o igledno pripada hrvatskome jezi nom korpusu. To je najrazvidnije po ikavizmima i aakavizmima u toponimiji te po starijim leksi kim pre~itcima kao ato su ret ili vas koje ne nahodimo u isto nim ju~noslavenskim podru jima. Tako je najju~nija dosad poznata potvrda apelativa ret zabilje~ena u okolici Gline, a u svojim sam istra~ivanjima toponim ajteai zabilje~io i u Dubravama (Stolac) i Popovo.  Vjerojatno je na brdu Bljuatevac neko bila promatra nica.  Rije  je o podrugljivome imenu za izminirani teren na kojemu se trebala graditi ~upna crkva na Mliniatu. Zanimljivo je da su na temelju toga toponima pojedini  znanstvenici tvrdili da je ondje bila d~amija.  Rod Mialjenovi/Mislinovi spominje se u Dubrovniku 1380. kao jedan od pridoalih iz Stoca (Vidovi 2011: 810). Iako neki autori tvrde da je hidronim Mislina novijega postanja, on se navodi i u mleta kim zemljovidima s konca 17. st.  Nemanjica je povijesno ime danaanje rje ice i polja Pologoae. Nemanjii se pak spominju kao humska vlastela iz }itomislia te se pouzdano zna da su imali posjede na podru ju srednjovjekovne ~upe Luka. Osobno ime Nemanja ve je u 12. st. potvreno na Krku, a u 13. st. u Zadru (Sk 2: 510 511).     PAGE  PAGE 26 l;n;f<r<0=B===v>>>"???@@@@@@&Bfffggggh8hhhhhhhhhiijjhg5Ch806OJQJmHsH!jhg5Ch800JUmHsHhg5Ch80mHsH$jhg5Ch800J6UmHsHhg5Ch806mHsHG^`rcg~jl*oqtwyB~ԋ`Z0@LОxҰ$dh`a$gd80 $dha$gd80j jjjjjk&ktkkkkll m mjnnooooqqLr`rrrrrtttttttuuuwxxxyy{{{{{{{{{{{{||(|@}B}x}}}}}}}}~>~ַhg5Ch80OJQJmHsHhg5Ch806OJQJmHsHhg5Ch806mHsHhg5Ch80mHsH$jhg5Ch800J6UmHsHH>~N~^~j &80B΍vZ ,BP *@L4Xdtz|$ȘҘ".ܞtR`(t!jhg5Ch800JUmHsH j#hg5Ch806mHsHhg5Ch806mHsHhg5Ch80mHsHO p"4 ̰Rb&,6~ ¸Ƹ̸Ը  BPºĺʺ̺κԺ46<$jhg5Ch800J6UmHsHhg5Ch806OJQJmHsHhg5Ch80mHsHhg5Ch806mHsHJT^2:Z`нHRVn^nrBPT`|~BL&2R` "2HR\lrĸĸĸĸĸĸĸĸĸħĸĸĸĸĸĸĸĸhg5ChZ]mHsH!jhg5ChZ0JUmHsHhg5ChZ6mHsHhg5ChZmHsHhg5Ch806mHsHhg5Ch80mHsHhg5Ch80]mHsHhg5Ch806]mHsH=^8rz:Hp8,>$a$gd:)$dh`a$gdZ$dh`a$gdZ $dha$gdZ $dha$gd80r~(.8>H,4:Bdjlp \h.<@NRXԻԨ$jhg5ChZ0J6UmHsHhg5ChZ6H*mHsHhg5ChZmHsHhg5ChZ6mHsHhv]mHsHhv6mHsH *hvhv6mHsHBDL $^l @Pfv,6:HJ`jrhg5ChZ]mHsHhg5ChZ6]mHsHhg5ChZH*mHsHhvmHsHhg5ChZ6OJQJmHsHhg5ChZ6mHsHhg5ChZmHsHC 4:F.:<>nHTz ̭̔̋zozd]d hhOhOhOmHsHhM6]mHsHhMmHsHh:)]mHsHh:)6mHsH!jhg5ChZ0JUmHsHh:)mHsHhg5ChZ]mHsH$jhg5ChZ0J6UmHsHhg5ChZmHsHhO6]mHsHhOmHsHhO6mHsHhg5ChZ6mHsH$ "&02\bnp8LPh|  *FJxƺƺƺƺƺƨƎƺƺƺ{ph:)6]mHsHhM6]mHsHh4b!mHsHhMmHsHh:)]mHsHhM]mHsHh:)6mHsHhM6mHsHhg5ChZ6mHsHhg5ChZmHsHhOmHsH hhOhOhOmHsHhOhO6mHsHhhO6)8HL\6Td48üðüäypyghO]mHsHhM6mHsHhM]mHsHh:)]mHsHjh:)0J6UmHsHh:)6mHsHhMhhM6hMhM6mHsH hhMhMhMmHsHhM6]mHsHhMmHsHhg5ChZmHsHhg5ChZ6mHsHh:)mHsH'8`z~,2<Vrx.<BNVntƽѵѡіуwwwhg5ChZ6mHsHh:)hZmHsHhMmHsHhM6]mHsHh:)6mHsHhO6]mHsHhOmHsHh:)]mHsHh:)6]mHsHh:)mHsHhg5ChZmHsHhM]mHsHhO]mHsHhO6mHsH)t",Zdjx|0>Thvz $4JVXfjvH\`j$&F̩̽hO hO6jhhO0J6UhhO6 hO6] hhOhOmHsHhg5ChZ6mHsHhg5ChZmHsHhg5ChZ6]mHsHAFX\^&v(,.<>@Fvxz| vvnvehv6mHsHhvmHsHhv6]mHsHhv]mHsHh4b!6mHsHh4b!]mHsH!jh4b!0J6U]mHsHh4b!6]mHsHhO]mHsHhO6mHsHh4b!mHsHhZmHsH *hg5ChZ6mHsHhg5ChZmHsHhg5ChZ6mHsH'FPRv"8:hp:Nfxz|,LvvźźֺůyyhMhg5C6]mHsHhMhg5C6mHsHhMhg5CmHsH!jhMhg5C0JUmHsHhOh4b!mHsHhO6]mHsHhOmHsHhO6mHsHhO]mHsHhv6mHsH *hvhv6mHsHhv]mHsH/ :p,. dt>@  0 B z ~          jnpx   T³'hMhg5C6CJOJQJaJmHsHhMhg5C6CJaJmHsHhMhg5CCJaJmHsH)jhMhg5C0JCJUaJmHsHhMhg5C6mHsHhMhg5CmHsH!jhMhg5C0JUmHsH8> ~   *Hz^ f!"#.$,%H''()v*..$a$gd:)$a$gd:)Tl*,.f\88HJz|^ ` f!h!""########.$0$%(%,%.%H'J'''(()))))v*x*2,<,״hMhMmHsHhMmHsHhMhg5C6OJQJmHsH!jhMhg5C0JUmHsHhMhg5CmHsHhMhg5C6mHsHG<,D,L,"-,---.....................//////&/(/6/:/B/D/N/P/T/V/`/b/f/h/6080:011hMh4b!mHsH!jhMh4b!0JUmHsHhOmHsH hWhOhOhOhOmHsHjhWhO0JUhMh:)mHsH!jhMh:)0JUmHsHhMhg5C6mHsHhMhg5CmHsH4.80 2Z4\4`4b4f4h4l4n4r4t444444444$dh`a$gdZh]hgds9 &`#$gdP}$a$gd:)$a$gdO1f1t1 223364V4Z4\4^4b4d4h4j4n4p4t4v44444444444444ʸʘhOh4b!mHsHhv0JmHnHuhg5C hg5C0Jjhg5C0JUjh[Uh[hvmHsH!jhMh4b!0JUmHsHhMh4b!6]mHsHhMh4b!mHsH ,1h/ =!"#$% @@@ NormalCJ_HaJmH sH tH >A@> Zadani font odlomkaVi@V Obi na tablica4 l4a .k@. Bez popisa8 @8 s9Podno~je  !2)@2 s9 Broj stranice>@> }c Tekst fusnoteCJaJ>&@!> }cReferenca fusnoteH* tVVXZ*^_jik?px2zHz^||H}d~CZuj?AT?B 6D  !"#$%&'(%,QZ ? < !nQ_% Dd19: /#'//3ITY\]c5g>hijlmprrsstKvwq4Hv.>מ4ʡ֢٫ɯW`+Xr ,S4 Y`Q.sNp>UH,RY*9  "#%&()234@ABE0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@000 @0ȑ00@0ȑ00@0ȑ00@0ȑ00@00000@0@000;ȑ00 /H٫ɯW`+Xr 4E0*100 00000000@0@0 @0@0@0@0@0@0@0@0@0 0}00 a00  00 %%%( ;CZZwڏܟFr6$4tl;Rj>~r8tFT<,14 !#$%&'()*+,./1^`>.4"-04 !(!!;$!7%!7&!7'!7(!7)!7*!Ę7+!D7,!ę7-!D7.!Ě7/!D70!ě71!Ĉ72!D73!ĉ74!D75!Ċ76!D77!ċ78!D79!8:!d8;!8!$8?!8@!$8A!7B!7C!7D!7E!7F!7G!7H!|7I!D}7J!}7K!D~7L!~7M!D7N!7O!D7P!7Q!7R!7S!7T!7U!7V!7W!Ā7X!D7Y!ā7Z!D7[!Ă7\!D7]!ă7^!D7~y s!'p(T))*8*F+S009>98<=Gdeg6hjm[nodrs‘ l̡U:4ծ'o5QE      !"#$%&'()*+,-./0123456789:  y!'v(Z))!*>*L+Y009D9><=GdegFIMV_mv hp !!*![!c!!!""T"]"l"t"}####$$$$%%7%C%V%^%~%%%%%%%% &&.&6&&&&&&'' 'S'Y'\'d'''''R(Y((((())))G*O*****.+4+++++v,~,,,,,u-}---.#.P.W.....,/7/D/L///0%0(010@0I00051<11111|2222G3O344$4)4+43454?4H4R4T4\4|444444444445 555"595A5D5N5Y5`5i5s5v555555555555\6d666666666777777 88 8'8*888w8888888888 9(9999999::":):4:@:G:N:O:[:k:q:::::::;; ;;&;.;/;8;;;D;e;o;v;};~;;;;;;;;< <<<G<P<a<k<s<y<<<<<<<<<<<<<<<<<= ====%=(=.===E=P=W=^=e=f=m=v======>>>">3>;>>>J>d>r>>>>>>>>>>?? ?!?/?2?9?c?k?v?}???????@@@"@~@@@@@@@@@@@AAA$A+A8A>APATA_AfAqAyAAAAAAAAAAABB$B,B/B6BKBQB]BdBBBBBBBBBBBBCFC]CeC{CCCCCC"D*D-D1DADJDyDDDDEEE!E@EIE|EEEEEEEEEEF!F2F;F`FhFkFsFFFFFFFGG GG(G1GIGPGSG\GoGwG{GGGG HHH'HhHpHHHHHHH'I/IqIwIIIIIIIIIIIIIIIIIJ J#J2J4J:J=JDJLJSJUJ[J^JfJhJnJqJ|JJJJJJJJJJJJJJJJK K+K7K>K@KEKHKOKZKaKiKqKKKKKKKKKKKKKKLL L*L0LVL\L`LlLLLLLLLMMMMM!M$M,M4MMDMGMQM^MaMdMhMwMMMMMMMMMMMMMMMMNNN'N/N9NVAVGVKVQV[VaVyVVVVVVVVVVVVVVVVVV'W.W2W8WGWQWWWWWWWWWWWWWWWX XXX)X/X;X@XDXIXSXYX\XbXfXkXXXXXXXXXXXXXXX YYQYWYlYrYtYzYYYYYYYYYYYYYYYEZKZOZUZXZ\ZpZtZxZ|ZZZZZZZZZZZZZQ[V[[[[[[[[[[[[[[[[\\ \:\=\?\C\]\c\g\m\\\\\\\\\]]]]c]g]m]]]]]]]]]]]]]]]^^^^G^O^m^r^z^^^^^^^^3_7__________```,`4`@`I`K`R`T`]```j`m`u``aaa;aCaaabb>bFbbbbbcc&c+c,c3ccccccce$eeeeeeeeeeeeff"f4f>fSf\f_fhfffg"g:g?gBgHgIgSgggggggFhLhPhVhhi i+iiiii jj/j5j7j>jjjjjjjjjjjk#k,k4kXk_k`kikkkkklllllmmmm#mAmKmm nnnooGoPooovoooooooooooppppppqqqqqqlrvrrrrrrrrsHsSszsssssssstttttttttttt$u/uyuuuuuuuuuuuu+v3vAvIvQv\vvvvvvvwwCwLwwwwwwQx]xxxxxxxxxxxxxyy2y>yMyTyUy]y`ygyhynyyyyyzzzz{{{{-|7|?|F|I|Q|W|^|k|y||||||||||%}-}A}H}}}>~E~L~S~X~_~~~~~ Z_u}.4CN&;C !'T\Ȃ JRt|!^hwل *2Յ݅߅QZ]b!"*8ARZ[cenryć͇`flj݉ .7fow~Ί׊dl#(GQip0<HPRZv~ÍčʍӍݍލ "(/5amAH_ijuMSyȐӐ֐ߐ(͑ϑ OWS[@Jϔהlt{GN3<8BrzBHƙ͙ 8?PUšȚ%,;A}?LY`akt~$/<Bv}'/;EJTwbhqwˠ|emȢϢ£ɣO[Ѥڤܤ ƥɥ %-RXdivƦɦԦ dllsɩݩϪժګ *129CKmw¬ɬ֬PVZbuĮˮ!@JMSdmq|ׯ#BI`f/59E(2zƲȲҲ۲%GMOVYaóͳgoߴ*48BEM|¶ɶԷ۷)/θָ-4lw*3ɺκ'.JQR] blqxļZcfnsz߽JU~hp¿"* 9APZ3;NQUX{~3;=DOTY^flmr~ 6=@FZb;BlyYb KS8Bpy)-4:eikq#:?AFJO\`bgjsw")aeinrw6:>BDKZ_rz$'+7<BGRWZ_ksvy \dgknr~Zadkmt%68BFMhp089@^e "+2AF  >ACJ3; !$)=BioJRHQz -6EMQXZ`gnw|4CMkw$+3=MSbk !)*128| '0QWbhru!( /6!ck#-<Cconwx9C$=MvFLlu ho"CI (7?IP"+?I{ !dlv|QZ (CGHPq{}gock U_;?FSTYZ\]ghmnpqw{'+35>   "#%&()14?BE01899 ; ./"'#'////33IITTYY\\]]cc4g5g=h>hiijjllmmpprrrrssssttJvKvwwpr35GIuw-/=?֞؞35ɡʡբעثګ ȯʯVY_a*,WYqs +,RS346 X[_bPS-0ruMPor=@TWGJ+. QTX[),8np   "#%&()BE33S49   "#%&()BE4  "#%&()BEGFFRL M/;<=Vk4b!TV#oe%"):)!3s96:<V<pz<5>q-AvAg5C DDN3=Qi(SKYn\}cEADFGKUVWXYZ[\]^_`adfglmosvwz{DPPPPP6PBPDPHPPPVPZPbPtP~PPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPP6UnknownG:Ax Times New Roman5Symbol3& :Cx Arial5j00IHJJ;{(00 ZRCola=HDASymbol"1h"Э!GP!rP!r4d2qHP ?s92Domagoj Vidovi, MetkovidomagojdomagojOh+'0  < H T`hpxDomagoj Vidović, MetkovićdomagojNormaldomagoj18Microsoft Office Word@F@DNJ@@K]P!՜.+,0 hp  MZOŠr' Domagoj Vidović, Metković Naslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./012456789:<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwyz{|}~Root Entry F~Data 31Table;vxWordDocument.dSummaryInformation(xDocumentSummaryInformation8CompObjs  F!Microsoft Office Wordov dokument MSWordDocWord.Document.89q