Naslov
Porod u stavu zatkom u Varaždinskom rodilištu u razdoblju 1998.-2002.
(Breech delivery in Varaždin maternity hospital in the 1998-2002 period)

Autori
Špoljarić, Aleksandra ; Pitner, Zoran

Izvornik
Gynaecologia et perinatologia : journal for gynaecology, perinatology, reproductive medicine and ultrasonic diagnostics (1330-0091) 13 (2004), 3; 125-131

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
stav zatkom ; način poroda
(breech presentation ; delivery mode)

Sažetak
Cilj. Usporediti učestalost novorođenačkih i majčinskih komplikacija, ovisno o načinu dovršenja poroda u stavu zatkom. Metode. Retrospektivna studija i usporedba 115 ročnih i 14 uranjenih vaginalnih poroda u stavu zatkom, i 124 ročna i 22 uranjena poroda dovršena carskim rezom (CR) u razdoblju od 1. 1. 1998.–31. 12. 2002. g. Rezultati. Učestalost stava zatkom je bila 3, 07%. U terminu, 51, 88% poroda je dovršeno CR, a kod preranog poroda 61, 11%. Bilo je elektivnih CR 26, 71%. Više je prvorotkinja porođeno CR (66, 44%) nego vaginalno (50, 39%) ; χ2=7, 27, p<0, 01, dok je više višerotkinja rodilo vaginalno (23, 26%), nego CR (8, 90%) ; χ2=10, 66, p<0, 01. U skupini rodilja s CR češće su anomalije maternice i rodnice (9, 59%), nego kod vaginalno porođenih (1, 55%) ; χ2=8, 07, p<0, 01. Najčešća indikacija za CR u terminu je nenapredovanje poroda (44, 35%), a kod preranog poroda nezrelost djeteta (68, 18%). U gestacijskoj dobi ≤32. tjedna trudnoće je bilo 25% CR, od 33.–37. tjedna 64, 28%, a u terminu 52, 72%. Učestalost CR u porodima u stavu zatkom djece vrlo male porodne težine je bila 20%, kod male porodne težine 63, 64%, a kod novorođenčadi težine ≥2500 g 52, 32%. Asfiksija je češća nakon vaginalnog poroda i u terminu (16, 81% prema 6, 50% nakon CR ; χ2=6, 17, p<0, 05) te kod preranog poroda (55, 55% nakon vaginalnog poroda prema 22, 22% nakon CR). Više je nedostaščadi (9, 21%), kao i nedonoščadi (9, 22%) bilo među porođenima CR, nego vaginalno (4, 92% nedostaščadi, χ2=1, 67, p>0, 05 ; 3, 28% nedonoščadi, χ2=3, 59, p>0, 05). Perinatalno je umrlo 12 djece (4, 36%), od koje je 9 bilo prerano rođeno. Nije bilo razlika u neonatalnoj smrtnosti s obzirom na način dovršenja poroda (3, 11% nakon vaginalnog poroda i 2, 74% nakon CR ; χ2=0, 03, p>0, 05). Majčinski pobol je značajno učestaliji nakon CR (endometritis u 19, 86%, prema 4, 65% nakon vaginalnog poroda ; χ2=14, 25, p<0, 01 ; temperatura u babinju u 17, 12% babinjača nakon CR prema 3, 10% nakon vaginalnog poroda ; χ2=14, 27, p<0, 01, a nije bilo ozbiljnog dugotrajnog morbiditeta ni mortaliteta majki. Zaključak. Vaginalni porod donošena zatka, bez patologije trudnoće, s primjerenom zdjelicom, normalnom težinom djeteta, uz trajni nadzor čeda i normalnu progresiju poroda, ne povećava rizik morbiditeta i mortaliteta za majku i dijete. Kod nedonošena djeteta, ovisno o mogućnosti neonatalne skrbi za dijete, potrebno je češće dovršavanje trudnoće carskim rezom.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA