Naslov
Krizna zbivanja u gradu Osijeku i okolici 1848. i 1849. godine
(Crisis events in the city of Osijek and its surroundings 1848th and 1849th year)

Autori
Balta Ivan

Izvornik
Glasnik arhiva Slavonije i Baranje (0353-5223) 10 (2010); 291-313

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, znanstveni rad, ostalo

Ključne riječi
Krizna zbivanja; Osijek; 1848
(Crisis events; Osijek; 1848)

Sažetak
Grad Osijek s okolicom bio je 1848. godine na razmeđi interesa, u kojoj su na jednoj strani bili mađaroni i mađarska vlada, a na drugoj strani hrvatski narodni pokret i ban Jelačić. Veliki feudalni posjednici u slavonskim županijama imali su identične interese s mađaronskim veleposjednicima u Ugarskoj te su većim dijelom podupirali akcije mađaronskog plemstva 1848. i 1849. godine. Gospodarske, posebno trgovačke komunikacije Slavonije bile su usmjerene preko Osijeka prema sjeveru, tj. prema Ugarskoj, zbog bolje prometne povezanosti, tržišta i kapitala. Prevladavale su seljačke obitelji s malim i srednjim selištima, a njihov položaj se stalno mijenjao, odnosno pogoršavao do 1848. godine, što je utjecalo i na snagu narodnjačkog raspoloženja. Rezultati zahtijevanja naroda u ožujku 1848. godine, osjetili su se i u Osijeku “Željama naroda”, međutim i dalje nije dolazilo do socijalnih promjena i jačih interesnih sukoba, gdje se neprekidno vodila borba na dva fronta: politički front ili mađaronsko-narodnjačko konfrontiranje i socijalni front ili seljački bunt. Vladavina mađarona potrajat će do rujna 1848., a od tada će narodnjaci preuzeti veći dio vlasti, osim u gradu Osijeku. Pokušaj mađarona da se dočepaju vlasti, potpomognutom i vojnom silom iz Mađarske, privremeno je bio uspješan, posebno nakon katastrofalnog poraza slavonskih graničara, tzv. “Slavonskog korpusa” 7. listopada 1848. godine kod Ozore. Mađarska vlada je smatrala da su ključevi Slavonije i Srijema dva grada, Osijek i Petrovaradin. Slavonska Vojna granica je u previranjima bila neutralna, slušajući naredbe Graza i Beča, no svrgnućem Jelačića kao bana i pod vodstvom generala Hrabowskog, Vojna granica se od lipnja do rujna 1848. godine priklonila mađaronima, a od tada je bila sklona naredbama bana Jelačića i narodnjaka. Osijek je stalno mijenjao gradonačelnike i vlast, zbog političkih promjena i višenacionalnog sastava stanovništva koje sui male svoje specifične interese. Za grad Osijek kao važnu stratešku točku vodila se grčevita borba 1848. i 1849. godine, a koji je vojničkim odmjeravanjima u pobjedama i porazima mijenjao svoje gospodare. Previranja u Osijeku i okolici završavaju od veljače do travnja 1849. godine, kada kao upravnici grada Osijeka i županija dolaze banski povjerenici. Opća nastojanja Ugarske 1848. godine bila je da Osijek i okolicu istrgne iz hrvatskog nacionalnog i teritorijalnog korpusa i pripoji Mađarskoj, što je posebno politički kulminiralo privremenom pobjedom mađarona u županiji i zauzimanjem Osijeka od mađarske vlade. Osijek i okolica su se na kraju, u proljeće 1849. godine, morale uklopiti u jedinstveni upravni sustav Habsburške monarhije. Dakle, poslije završetka rata s Mađarima, uslijedila je istovjetna „nagrada s kaznom”, ozakonjena oktroiranim Ustavom.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

Napomena
Rad je u sklopu časopisa

POVEZANOST RADA