Naslov
Mcguffin i pripovijedanje

Autori
Vrbančić, Mario

Izvornik
Sic (Zadar) (1847-7755) 1 (2010);

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
teorija zavjere; teorija diskursa; psihoanaliza
(conspiracy; discourse theory; psychoanalysis)

Sažetak
Kao što pad cigle na našu glavu može inspirirati razne interpretacije (slučajnost, božja volja, potres, vjetar ili možda u toj četvrti u to doba postojaše običaj bacanja cigli na glavu slučajnim prolaznicima), tako teorija diskursa obuhvaća uz razne društvene i humanističke discipline i teoriju književnosti. Teorija književnosti, kao teorija diskursa, upućuje na narativni oblik zbilje, a isto tako posljednjih dvadesetak godina razmatra silnice, centre moći, tj. kako je diskurs proizvod moći ili, sasvim obrnuto, kako moć proizvodi diskurs, što ovisi o socijalnoj konstrukciji zbilje. Ukoliko imamo zajedničko ontološko ishodište teorije književnosti i teorije diskursa, onda na određenom planu možemo pratiti razna pretapanja. Ona nadilaze puku činjenicu da se pojave izražavaju jezikom, sistemom znakova. Tako u ovom eseju počinjemo najobičnijim vicem o McGuffinu koji nas može odvesti do glomazne, duge epske naracije o raznim konspiracijama, kao što je to slučaj u romanu Umberta Eca Foucaultovo klatno, pa do konspiracija koje oblikuju pojedini povijesni moment, kao vjerovanje u židovsku zavjeru kao jednu od bitnih odrednica antisemeitizma pa, na kraju, do zavjere u samom narativu, izražene pitanjem postoji li u diskursu nešto što se ne može izraziti, nego se mora potisnuti. Dakle u ovom eseju bavit ćemo se momentima kada diskurs zataji (što je naizgled u potpunoj suprotnosti s našom početnom tezom). Ako je sve dano putem diskursa, kako diskurs može zatajiti i što se onda događa?

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA