Naslov
Da li je formula za indeks tjelesne mase dostatna za procjenu nutritivnog statusa u bolesnika na redovitoj dijalizi?
(Is the Body Mass Index Formula Flawed in Haemodialysis Patients?)

Autori
Vujičić, Božidar ; Mikolašević, Ivana ; Rački, Sanjin ; Orlić, Lidija ; Bubić, Ivan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Knjiga sažetaka 6. Hrvatskog endokrinološkog kongresa s međunarodnim sudjelovanjem / Crnčević Orlić, Željka - Rijeka : ATI, 2013, 64-65

Skup
6.Hrvatski endokrinološki kongres

Mjesto i datum
Poreč, Hrvatska, 09.10.2013. - 12.10.2013

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
indeks tjelesne mase; nutritivni status; dijaliza
(body mass index; nutritional status; dialysis)

Sažetak
Debljina predstavlja epidemiju 21. stoljeća. Osoba se smatra debelom, ako njen indeks tjelesne mase (ITM) prelazi 30 kg/m2, a taj se broj dobije ako tjelsnu težinu u kilogramima podijelimo s kvadratom visine u metrima. ITM se preko stotinu godina koristi u populacijskim studijama te od strane liječnika i drugog medicinskog osoblja u procjeni debljine. Međutim ITM ima značajan nedostatak – ne pokazujke tjelasni sastav, odnosno udio masnog, mišićnog tkiva te količinu vode u organizmu. Formulu za ITM je 1930. godine ustanovio belgijski astronom, matematičar, statističar i sociolog Lambert Adolphe Jacques Quetelet (1796-1874). U to vrijeme nisu postojala računala ili druge elektroničke naprave, tako da je njegova formula veoma jednostavna. Međutim, kvadrat visine dijeli tijelenu težinu previše u nižih osoba, a premalu u viših. Nije dovoljno izračunati idealnu težinu iz dva podatka, ona ovisi i o drugim čimbenicima kao što su odnos između mišićnog i masnog tkiva, gustoća koštanog tkiva, tjelesna građa, dob, spol itd. Ozrom na sve to, nije jasno zbog čaga današnje institucije i kvalificirano stručno osoblje i dalje koriste ovu formulu u svakodnevnom radu. ITM je koristan u velikim populacijskim studijama, ali nije dostatan u pojedinaca, poglavito u onih na liječenju redovitom hemodijalizom. Bez obzira što debljina ima značajan negativan utjecaj na zdravlje opće populacije, u bolesnika na liječenju hemodijalizom to nije u potpnosti slučaj, a što se naziva „reverzna epidemiologija“ (1). Ostaje pitanje zašto je to tako. Terminalni bubrežni bolesnici imaju višestruke metaboličke i nutritivne poremećaje, kao što su anoreksija i katabolizam, što vodi u kroničnu pothranjenost (2-5). Budući da je optimalni ITM značajan za preživljenje zdrave populacije, nije u potpunosti primjenjiv na osobe s komorbiditetima (6). Kako kronična bubrežna bolest per se mijenja metaboličke obrasce u organizmu, ITM nije primjenjiv za procjenu uhranjenosti u toj populaciji bolesnika te treba koristi druge parametre. Bioimpendancijska analiza (BIA) je istraživana u hemodijaliznih bolesnika te je sve više u uporabi u kliničkoj praksi. Poglavito se to odnosi na multifrekvencijsku bioimpendancijsku spektroskopiju. Njena je primjena usmjerena na procjenu volumnog statusa te stanja uhranjenosti. Pomoću te metode možemo odrediti količinu izvanstanične i unutarstanične tekućinu, a to je potvrđeno usporedbom s od ranije poznatom dilucijskom metodom. Analiza tjelesnog sastava (mišićno i masno tkivo) pomoću te metode je provjereno i potvrđeno magnetskom rezonancijom (7, 8). Saznanje o ukupnoj količini mišićne mase može koristiti u interpretaciji serumske vrijednosti kreatinina i točnijem izračunu veličine glomerulske filtracije te procjeni bubrežne funkcije. Shodno gore navedenom, u Zavod za nefrologiju i dijalizu smo tijekom 2013. godine u 65 bolesnika na liječenju redovitom hemodijalizom, inicijalno te nakon šest mjeseci, izjerili ITM i količinu mišićne mase pomoću multifrekvencijske BIA. Cilj ovog istraživanja je bio usporediti dobivene vrijednosti te pomoću njih interpretirati trenutni nutritivni status te procijeniti njegovu dinamiku.

Izvorni jezik
Engleski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA