Naslov
Glazba kao psihoterapijsko sredstvo
(A music as psychoteraputic instrument)

Autori
Zorman, Maja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad

Fakultet
Katolički bogoslovni fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
11.07

Godina
2003

Stranica
33

Mentor
Oslić, Josip

Ključne riječi
Glazba; Aristotel; duševna stanja; muzikoterapija; Julije Bajamonti.
(Music; Aristotle; mental conditions; music therapy; Julije Bajamonti.)

Sažetak
Od ranih početaka civilizacije glazba je bila predmet estetičkog promišljanja. Njezina struktura, oblici, intenziteti i utjecaj na slušača. Polazeći od antičke filozofije, pitanje utjecaja glazbe postaje sve važnije s obzirom na razvoj pojma društva i društvenih skupina. U tom kontekstu, glazba prestaje biti sredstvom kulta u štovanju božanstava, već i u odgoju i medicini. Za razliku od Grka koji su utjecaj glazbe vezali uz duševna stanja pojedinca, stari Izraelci smatraju glazbom liturgijskim sredstvom: u hramskom bogoslužju, proročkom naviještanju i općenito, važnom sastavnicom religioznog života. Razvojem psihijatrije ponovno se naglašava uloga glazbe. Tako nastaje muzikoterapija koja se primjenjuje na različite skupine duševnih bolesnika. Postoje modeli različitog intenziteta, ritma i glasnoće koji se primjenjuju na ciljane skupine. Prvi koji je uveo muzikoterapiju u Hrvatsku bio je Julije Bajamonti. Početkom 20. stoljeća muzikoterapija se počinje primjenjivati u većim bolničkim centrima kao što je Zagreb, Bjelovar i Osijek.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA