Pregled bibliografske jedinice broj: 68666
Usporedba učinka BPC 157 te dopaminskih agonista i antagonista h2 receptora na želučane i crijevne lezije izazvane indometacinom u štakora
Usporedba učinka BPC 157 te dopaminskih agonista i antagonista h2 receptora na želučane i crijevne lezije izazvane indometacinom u štakora, 1996., magistarski rad, Medicinski fakultet, Zagreb
CROSBI ID: 68666 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Usporedba učinka BPC 157 te dopaminskih agonista i antagonista h2 receptora na želučane i crijevne lezije izazvane indometacinom u štakora
(The comparation effects of a BPC 157, dopamine agonists and h2-receptor antagonists on indometacin-induced gastrointestinal lesions in rats)
Autori
Mikulandra, Simon
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad
Fakultet
Medicinski fakultet
Mjesto
Zagreb
Datum
01.04
Godina
1996
Stranica
34
Mentor
Seiwerth, Sven
Ključne riječi
Pentadekapeptid BPC 157; dopaminski agonisti; antagonisti H2 receptora; želučane lezije; crijevne lezije; štakori
(Pentadecapeptide BPC 157; dopamine agonists; H2 � receptor antagonists; gastrointestinal lesions; rats)
Sažetak
U ovom radu ispituje se učinak djelotvornog sintetskog dijela prirodnog peptida BPC-a, tj. pentadekapeptida nazvanog BPC 157, zatim dopaminskih agonista bromokriptina i amantadina te antagonista H2 receptora cimetidina i famotidina na indometacinom izazvane lezije u želucu, tankom i debelom crijevu muških albino štakora soja Wistar, težine između 200 i 250 g. U pokusu je upotrebljeno 180 štakora podijeljenih u 18 skupina. lndometacin je primijenjen potkožno u dozi od 30 mg/kg tjelesne mase u svim skupinama životinja. Fiziološka otopina odnosno pojedine ispitivane tvari u dozama: bromokriptin 5 mg/kg, amantadin 20 mg/kg, cimetidin 50 mg/kg, famotidin 10 mgikg, BPC 157 10ľg/kg primijenjeni su u pojedinim skupinama jedan sat prije primjene indometacina (pretretman), u pojedinim istovremeno s indometacinorn (kotretman), a u preostalim jedan sat nakon indometacina (posttretman). Životinje su žrtvovane 24 sata poslije primjene indometacina. Učinak na indometacinske lezije u probavnom sustavu utvrdio se na osnovu zbroja najdužih promjera svih lezija mjerenih u mm. Podaci su obrađeni Kolmogorov-Smirnovim, Kruskal-Wallis testom te Wilcoxonovim testom zbroja poredaka u dva uzorka. Vrijednosti P manje od 0, 05 smatrale su se statistički značajnima. Dobiveni rezultati dokazuju da BPC 157 posjeduje značajni protektivni/antiulkusni učinak kao i dopaminski agonisti i antagonisti H2 receptora. Učinak BPC-a 157 i amantadina na Iezije želuca čini se značajno boljim od učinaka ostalih ispitivanih lijekova primijenjenih u pretretmanu, dok su u kotretmanu i posttretmanu čini se najbolji učinak - najmanji medijan i interkvartilni raspon od 50% vrijednosti rezultata. pokazali dopaminski agonisti i antagonisti H2 receptora. U kotretmanu i posttretmanu na lezijama tankog crijeva čini se da su značajnan učinak u odnosu na BPC 157 pokazali svi lijekovi, kao i na lezijama debelog crijeva, uključujući pretretman. BPC 157 ima značajan učinak primijenjen na lezije tankog crijeva u pretretmanu i kotretmanu u odnosu na posttretman. Amantadin ne pokazuje značajnu razliku u protektivnom učinku na lezije probavnog sustava u pre-, ko- i posttretmanu. Bromokriptin ima značajno bolji učinak na lezije želuca i tankog crijeva u ko- i posttretmanu, a antagonisti H2 receptora na želučane lezije u ko- i posttretmanu.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Medicinski fakultet, Zagreb