Naslov
Jaspersov »egzistencijalizam« u filozofskom promišljanju Stjepana Zimmermanna
(Jasper’s »existentialism« in philosophical reflection of Stjepan Zimmermann)

Autori
Čuljak, Silvana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad

Fakultet
Katolički bogoslovni fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
18.02

Godina
2004

Stranica
33

Mentor
Oslić, Josip

Ključne riječi
Egzistencijalna filozofija; neoskolastika; imanentnost; transcendentnost; umna vjera.
(Existential philosophy; Neo-scholastics; immanence; transcendence; rational faith.)

Sažetak
Filozofsko istraživanje hrvatskog neoskolastičara Stjepana Zimmermanna obuhvaća široko područje pitanja i problema iz teorije spoznaje, antropologije i filozofije društvenog života. Temelj njegovih filozofskih nastojanja leži u obnovljenom interesu za skolastiku i djela sv. Tome Akvinskoga, posebice poslije objavljivanja enciklike »Aeterni Patris« 1879. godine. Ciljevi Zimmermannova filozofiranja utoliko ne teže sistematiziranju neoskolastike – on je dijeli prema velikim europskim središtima ili nacionalnosti filozofa, dapače govori o njoj kao ”kršćanskoj filozofiji” jer smatra da postoje filozofske postavke o Bogu, čovjeku i svijetu sadržane u kršćanskom nauku. Egzistencijalna filozofija Karla Jaspersa nije bila u središtu njegova zanimanja. Zimmermann se počeo baviti s njegovom filozofijom nedugo nakon II. svjetskog rata: rezultati tih proučavanja objelodanjeni u opsežnom djelu »Jaspersov egzistencijalizam« u kojem se osvrće na nekoliko tema ; utjecaj Kierkegaarda, razumijevanje suvremene filozofije, egzistencija, imanencija, transcendencija, utjecaj agnosticizma. Zimmernmann u kritici Jaspersova egzistencijalizma koristi empiristički, to jest, noetički ključ. Drugim riječima, problem razumijevanja egzistencijalizma je problem spoznaje: slijedeći Kantove postulate, Jaspers je radikalizirao praktičnu nemogućnost razumske spoznaje realiteta izvan područja iskustva. S druge strane, Zimmermann ostaje pri stajalištu kako je egzistencija stanje bića koje se ne može spoznavati, ona ne može biti predmet spoznaje kao što je to slučaj sa izvan-umnim entitetima. Kako se egzistencija ne može otvoriti transcendenciji, postavlja se pitanja opravdanosti imanentnosti, ako se spoznaja transcendencije reducira na nadilaženje granične situacije, onda nema niti prave razlike između imanentnosti i transcendentnosti. Rješenje prema Zimmermannu ostaje sama filozofska (umna) vjera, prema u kojoj se imanentna egzistencija otvara transcendenciji.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA