Pregled bibliografske jedinice broj: 685853
Hominizacija – izazov za teologiju i prirodne znanosti
Hominizacija – izazov za teologiju i prirodne znanosti, 2002., diplomski rad, Katolički bogoslovni fakultet, Zagreb
CROSBI ID: 685853 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Hominizacija – izazov za teologiju i prirodne znanosti
(Hominization – theological and scientific challenge)
Autori
Dukić, Danijel
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad
Fakultet
Katolički bogoslovni fakultet
Mjesto
Zagreb
Datum
05.02
Godina
2002
Stranica
38
Mentor
Oslić, Josip
Ključne riječi
Evolucija; hominizacija; stvaranje; poligenizam; kreacionizam.
(Evolution; hominization; creation; polygenism; creationism.)
Sažetak
Hominizacija postaje predmetom filozofskog promišljanja na teološkim učilištima kao jedno od mnogih unutar graničnog područja religije i prirodnih znanosti. Drugim riječima, preokupacija teorijom hominizacije proizlazi iz dijaloških napora teološkog razumijevanja evolucije. Autor zato razrađuje ovu temu u sedam točaka: terminološko određenje hominizacije, teološki aspekt pojave čovjeka, crkveno učenje o evoluciji, suvremene teorije evolucije o nastanku čovjeka, teorija poligenizma, problem kreacionizma, i na kraju, osvrt na doprinos Teilharda de Chardena. Zadnja tri poglavlja o poligenizmu, kreacionizmu i de Chardenovom gledištu o evoluciji predstavljaju svojevrsnu reakciju na razvoj teorije evolucije, kako u Katoličkoj Crkvi tako i u ostalim kršćanskim Crkvama. Pojam hominizacije je skovan u biološkom istraživanju te se tiče postupnog stjecanja i posjedovanja fizioloških osobina koja isključivo pripadaju ljudskom biću. S druge strane, teološki aspekt pojave čovjeka temelji se na biblijskoj knjizi Postanka – čovjek je izravno nastao intervencijom Božjeg Duha, on je imago Dei. Što zbog ideoloških razloga, što zbog same neizgrađenosti teorije, Učiteljstvo Crkve nije prihvaćalo teoriju evolucije u njezinom meritumu, razvoju čovjeka bez odgovora na prvotno pitanje njegova nastanka koje nužno involvira problem besmrtne duše. Činjenice koje hominizacija naglašava postaju ozbiljnim predmetom daljnjih antropoloških i paleontoloških istraživanja, te se o razvoju čovjeka može govoriti u nekoliko faza: Australopithecus, homo habilis, homo erectus, homo sapiens, i homo sapiens sapiens. Učiteljstvo Katoličke Crkve kao i ostale kršćanske Crkve različito su odgovorile na otkrića suvremenih istraživanja: produbljujući problem u teorijama poligenizma i kreacionizma, dok Chardin kao predstavnik suvremene katoličke teologije razumijeva hominizaciju kao dugotrajni proces kozmičkih razmjera. Autor zaključuje kako je istina o nastanku čovjeka samo jedna, iako joj se pristupa s različitih strana i na različite načine.
Izvorni jezik
Hrvatski