Naslov
Nauk i djelo Franje Asiškoga u hrvatskome pjesništvu i prozi od 16. do kraja 18. stoljeća
(Teachings and Works of Francis of Assisi in Croatian Poetry and Prose of the 16-th to the End of 18-th centuries)

Autori
Nevenka Videk

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
22.05

Godina
2004

Stranica
357

Mentor
Akademik Mirko Tomasović

Ključne riječi
nauk i djelo Franje Asiškoga; nasljedovanje franjevske duhovnosti; utilitarno-nabožno-poučna djela; motivsko-tematska preuzimanja; motivsko-tematske konstante; leksičko-stilske podudarnosti; prigodničarsko-hagiografski pjesnički oblici; molitvoslovni pjesnički oblici; molitveni oblici; propovjedna proza; katekizamsko-katehetska proza; refleksivno-meditativna proza;
(teachings and works of Francis of Assisi; franciscan spiritual heritage; utilitarian-religius-didactic literary works; motivic-thematic borrowings; motivic-thematic constants; lexico-stylistic correspondence; occasional-hagiographic poetry; poetic prayer forms; homily prose; catechetic-catechism prose; reflective-meditative prose; history; examples; mixed genre forms)

Sažetak
Nauk i djelo Franje Asiškoga iznimno su utjecali na europsko duhovno i kulturno stvaralaštvo. Tragovi franjevačkoga duhovnoga i književnoga nadahnuća prisutni su i u hrvatskoj kulturnoj i glagoljskoj baštini te u književnom stvaralaštvu 16.-18. st., napose u utilitarno-nabožno-poučnim djelima te dijelom u primjerima umjetničke poezije. U nabožnom pjesništvu žanrovski se izdvajaju hagiografski i molitvoslovni pjesnički oblici, a u nabožno-poučnoj prozi hagiografsko-životopisni oblici, molitvena proza, propovijedi, katehetsko-katekizamska proza, "hištorije", meditativno-refleksivna proza i praktično-poučni prozni oblici višenamjenskih franjevačkih priručnika. Hrvatsko pjesništvo i proza 16.-18. st. prožeti su naukom i djelom Franje Asiškoga na nekoliko načina, među kojima prevladavaju opisi i prikazi njegove svetačke osobnosti, književna prilagodba pisane poruke iz njegovih "Spisa", tradiranje životopisno-hagiografskoga gradiva, razvijanje i interpretacija Svečeve duhovne i teološke misli te misli franjevačkih životopisaca i naučitelja. Na sadržajnoj razini uočljiva je motivsko-tematska ograničenost i u pjesništvu i u prozi 16.-18. st., a u izboru franjevskih tema i motiva česte su sadržajne i leksičko-stilske podudarnosti i ponavljanja. Zavisno o stupnju autorske inventivnosti i participiranju u poetičkim postupcima pojedinih knjževnih razdoblja (baroka, prosvjetiteljstva ili pučke usmene tradicije), ti se tekstovi razlikuju. Pjesnički oblici franjevskoga nadahnuća sadržavaju hagiografske i hvalidbeno-prigodničarske elemente te poput proznih, napose propovjednih oblika, izviru iz franjevskoga legendarno-životopisno-hagiografskoga gradiva. Molitvoslovni pjesnički oblici u Petra Kneževića motivski i tematski potvrđuju veze sa Svečeviim Spisima, a franjevski utjecaji u molitvama očituju se u pojavi Franjina svetačkoga lika kao objekta molitvene prošnje, zahvale ili zagovora. Bogata motivsko-tematska i duhovna veza, vidljiva u bliskosti svjetonazora, prepoznatljiva je u moralno-didaktičnoj prozi Marka Marulića "Pouke za čestit život po primjerima svetaca", a najizrazitija prisutnost Franje Asiškoga i njegova nauka je u propovjednoj prozi. Hrvatska propovijed, pa i ona franjevskoga nadahnuća, slijedi model životopisa te obiluje životopisno-hagiografskim podatcima, koje interpretira po vlastitoj logici, a razvija se zavisno o obrazovnoj razini slušateljstva kojemu je namijenjena. Propovijed bosanskih franjevaca pretpostavlja neukoga, priprostoga slušatelja - seljaka, a kajkavska barokna propovijed citatnošću i racionalističkom, doktrinalnom konecepcijom zahtijeva obrazovanijega primatelja. Svetački lik Franje Asiškoga u katekizamsko-katehetskoj prozi Inocenta Grgića, Juraja Muliha i Jerolima Filipovića u skladu je s didaktično-soteriološkom namjerom nabožnih djela, a kajkavske barokne "hištorije" Štefana Fučeka, nadahnute legendama iz "Cvjetića Svetog Franje", slikoviti su primjeri fantastično-hagiografsko-homiletske proze. U filozofsko-teološki koncipiranim razmatranjima Mihaila Radnića "Razmišljanja pribogomiona od ljubavi Božje" uočljiva je veza s molitveno-pjesničkim izričajem i teološkim pojmovima iz "Spisa" sv. Franje. Višenamjenski praktično-prosvjetni i duhovni priručnik Lovre Bračuljevića "Uzao šerafinske (naški) goruće ljubavi" najizravnije sadržava značajke franjevačke duhovne i teološke misli te pravila franjevačkoga bratstva. Svi promatrani pjesnički i prozni oblici s Franjom Asiškim kao tematskim središtem, ili samo kao jednim od motivsko-tematskih elemenata, nasljeduju tradicionalno srednjovjekovno franjevačko gradivo te njeguju ustaljene franjevske motive i teme. Hrvatska književnost 16.-18. st. bila je poput ostalih europskih književnosti recepcijski djelatna i osjetljiva prema fenomenu franjevačkoga duhovnoga nasljeđa, posebice prema svetačkoj osobnosti, duhovno-teološkoj misli, nauku i djelu Franje Asiškoga kao nezaobilaznoj sastavnici europske srednjovjekovne kulturno-povijesne te kršćanske književne baštine. Hrvatsko književno stvaralaštvo franjevskoga nadahnuća kreće se u istim motivsko-tematskim, književnoestetskim i žanrovskim odrednicama kao i europsko, te stoga ravnopravno sudjeluje u tijekovima zapadnoeuropske kršćanske književne tradicije, čineći s njome jednu cjelinu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija, Filologija

POVEZANOST RADA