Naslov
Egzistencijalističko utemeljenje Gestalt psihoterapije
(Existentialist Foundation of Gestalt Psychotherapy)

Autori
Stamenković, Barbara

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb, Hrvatska

Datum
05.03

Godina
2012

Stranica
250

Mentor
Veljak, Lino

Ključne riječi
egzistencijalistička filozofija; Gestalt psihoterapija; ontologija; fenomenologija; kritičko mišljenje; prevladavanje dogmatizma
(existentialist philosophy; Gestalt psychotherapy; ontology; phenomenology; critical thinking; overcoming the dogmatism)

Sažetak
Egzistencijalizam ili filozofija egzistencije filozofski je pokret koji je trajno obilježio ljudsku misao u filozofiji, umjetnosti, psihologiji, teologiji i koji okuplja mislioce različitih filozofskih pozicija u 19. i 20. st. : Friedricha Nietzschea, Sorena Kierkegaarda, Martina Heideggera, Karla Jaspersa, Alberta Camusa, Jean – Paula Sartrea, Maurice Merleau – Pontya, Miguel de Unamuno y Juga, Simone de Beauvoir, Gabriela Marcela, Paula Tillicha, Martina Bubera, Nikolaja Berdyaeva, Rudolfa Bultmanna, Thomasa Hora, Fjodora Dostojevskog, Franza Kafku, Hermana Hessea, Viktora Frankla, Rolla Maya, Irvin D.Yaloma i drugih oko zajedničkih tema čovjeka pojedinca i njegove egzistencije, odnosa pojedinca sa svijetom i drugim individuama, čovjekove slobode, odgovornosti, tjeskobe, svijesti o smrtnosti, traganju za smislom i to polazeći od temeljnih filozofskih polazišta: od egzistencije koja prethodi esenciji, tj. od čovjeka koji najprije jest, „bačen“ je u svijet, u opstanak da bi kroz vlastitu slobodnu angažiranost i donošenje odluka, nasuprot racionalističkim i pozitivističkim polazištima te esencijalizmu i supstancijalizmu tradicionalne metafizike, formirao svoju prirodu, suštinu, proizveo smisao svojeg bivanja i svijeta u kojem djeluje. Pritom, različiti egzistencijalistički mislioci na problematiku ljudske egzistencije nude različite filozofske odgovore različito određujući svoje koncepte s obzirom na odrednicu „egzistencijalizam“. Egzistencijalistička filozofija poslužila je kao ishodište i inspiracija za razvoj humanističkih psihoterapija poput Rogersove psihoterapije usmjerene na klijenta, egzistencijalnih psihoterapija i Gestalt psihoterapije. Gestalt psihoterapija jedna je od humanistički orijentiranih psihoterapijskih praksi koju su 40 – ih godina prošlog stoljeća osnovali psihijatar i psihoanalitičar Fritz Perls i psihologinja Laura Perls. Gestalt psihoterapija holistički sagledava čovjeka i usmjerava se na sadašnja klijentova iskustva, bazirajući se na proširivanju svjesnosti, uspostavljanju kontakta sa svijetom, drugima i selfom, na dijalogu i eksperimentiranju u potrazi za autentičnom egzistencijom. Gestalt psihoterapija čvrsto je filozofski ukorijenjena u neopsihoanalitičkoj, egzistencijalističkoj, zen – budističkoj i Gestalt psihologijskoj tradiciji. Intencija je doktorske disertacije promisliti egzistencijalističku utemeljenost Gestalt psihoterapije. Idejni je razlog istraživanja interdisciplinarno premostiti jaz između izvornih egzistencijalističkih tekstova čija zahtjevnost u načelu nadilazi filozofske kompetencije psihoterapeuta koji se stoga uglavnom nominalno i površno pozivaju na egzistencijalistička polazišta, i žive, tražene psihoterapijske prakse koja „prašnjavim“, „poluživim“ ontološkim konceptima može ponuditi svježu praktičnu relevantnost. Praktični je razlog istraživanja činjenica da, premda se relevantnost egzistencijalističkih koncepata za Gestalt psihoterapijsku praksu promišlja na teorijskim radionicama u sklopu edukacija za Gestalt psihoterapiju u skladu s mogućnostima i interesima polaznika, ne postoje udžbenici i znanstveni radovi koji ekstenzivno, stručno, sustavno i fokusirano promišljaju egzistencijalističke temelje Gestalt psihoterapije. Egzistencijalističku filozofiju zagovaram kritički i performativno kao filozofski i psihoterapijski plodonosnu, kao misaoni horizont za fundiranje humanističke psihologije, tj. takve psihologije koja hoće prevladati pozitivističko – determinističko-supstancijalistički redukcionizam psihoanalitičke i bihevorističke psihologijske tradicije i integrirati psihijatrijsko i eksperimentalno psihologijsko bavljenje fiziološkim i bihevioralnim u humanistički diskurs filozofije, konkretno filozofije egzistencije, razumijevajući psihijatrijske intervencije kao alat za transcendiranje fakticiteta psihičkog oboljenja, nužno otvarajući dijalog između psihologije i filozofije, pokazujući kako se psihologija, umjesto da se ograđuje od svake filozofije, upravo treba upuštati u promišljanja svojih filozofskih uporišta i, u konačnici, otvarajući dijalog o mogućnosti jedne sveobuhvatne, kompleksne, teorijski i terapijski efektivne psihologije. U ovom disertacijskom istraživanju, upravo ću iz bogatog humusa heterogene i opsežne egzistencijalističke literature crpiti psihoterapijski relevantna mjesta prilagođavajući ih potrebama humanističko- gestaltističkog susreta psihoterapeuta i klijenta, crpeći filozofsko-misaona uporišta za Gestalt psihoterapijsku praksu u radovima Martina Heideggera, Jean Paul Sartrea, Gabriela Marcela, Martina Bubera, Alberta Camusa, Karla Jaspersa, Paula Tillicha i Viktora Frankla.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija

POVEZANOST RADA