Pregled bibliografske jedinice broj: 678809
Uloga ribosomskih proteina u aktivaciji supresora tumora p53
Uloga ribosomskih proteina u aktivaciji supresora tumora p53, 2013., doktorska disertacija, Medicinski fakultet, Rijeka
CROSBI ID: 678809 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Uloga ribosomskih proteina u aktivaciji supresora tumora p53
(The role of ribosomal proteins in activation of tumor suppressor p53)
Autori
Bursać, Slađana
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija
Fakultet
Medicinski fakultet
Mjesto
Rijeka
Datum
09.09
Godina
2013
Stranica
114
Mentor
Volarević, Siniša
Ključne riječi
Inhibicija sinteze ribosoma; Jezgrica; Ribosomski proteini; Proteasom; Sinteza ribosoma; Supresor tumora p53.
(Inhibition of ribosome biogenesis; Nucleolus; p53 tumor suppressor; Proteasome; Ribosome biogenesis; Ribosomal proteins.)
Sažetak
Ciljevi istraživanja: Na temelju rezultata istraživanja u zadnjih destak godina predložen je model u kojem inhibicija sinteze ribosoma rezultira oštećenjem jezgrice i oslobađanjem RPL5, RPL11, RPL23, RPL26 i RPS7 iz jezgrice u jezgru, gdje vežu i inhibiraju Mdm2 (engl. mouse double minute 2 homolog) te posljedično aktiviraju supresor tumora p53. Ciljevi su : 1. Odrediti specifičnu ulogu RPL5, RPL11, RPL23, RPL26 i RPS7 u aktivaciji p53 nakon inhibicije različitih koraka u sintezi ribosoma. 2. Razjasniti precizne molekularne mehanizme putem kojih ti RP aktiviraju p53. Materijali i metode: U stanicama A549 i U-2 OS sinteza ribosoma inhibirana je s aktinomicinom D (AktD), 5-fluorouracilom (5-FU) ili upotrebom specifičnih siRNA molekula (engl. silencing) protiv komponenti koje sudjeluju u sintezi ribosoma. Podrijetlo, stabilnost i unutarstanični smještaj novosintetiziranih RP te njihova udruženost s drugim proteinima analizirana je brojnim metodama molekularne i stanične biologije te biokemije (tretman stanica s inhibitorima sinteze proteina i proteasoma, izolacija staničnih odjeljaka, metoda Western blot, imunotaloženje, lančana reakcija polimerazom i konfokalna mikroskopija). Rezultati: Dokazano je da su RPL5 i RPL11, a ne RPL23, RPL26 i RPS7, ključni pozitivni regulatori p53 nakon inhibicije sinteze ribosoma. Većina RP sintetizira se i nakon inhibicije sinteze ribosoma, ali se vrlo brzo razgrađuju u proteasomima. Novosintetizirani RPL5 i RPL11 ne razgrađuju se u proteasomima, već se nakupljaju u izvanribosomskim odjeljcima gdje vežu negativni regulator p53, Mdm2. Sklop RPL5-RPL11-Mdm2-p53 transportira se u oštećenu jezgricu i udružuje s aktivatorom p53, proteinom PML (engl. promyelocytic leucemia protein), što rezultira potpunom aktivacijom p53. Zaključci: Dokazano je da su RPL5 i RPL11 ključni aktivatori p53 nakon inhibicije sinteze ribosoma te su razjašnjeni precizni molekularni mehanizmi ove regulacije. Naši rezultati mogu pomoći u razumijevanju patogeneze bolesti uzrokovanih poremaćajima sinteze ribosoma.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti
POVEZANOST RADA
Projekti:
062-1081347-0370 - Odgovor stanica sisavaca na pogrešku u sintezi ribozoma in vivo (Volarević, Siniša, MZOS ) ( CroRIS)
Ustanove:
Medicinski fakultet, Rijeka