Naslov
Smjernice Hrvatskog društva za dječju neurologiju za cerebralnu paralizu
(Guidelines of the Croatian child neurology society for cerebral palsy)

Autori
Mejaški Bošnjak, Vlatka

Izvornik
Paediatria Croatica (1330-1403) 56 (2012); 157-163

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, postupnik, stručni

Ključne riječi
smjernice; cerebralna paraliza; Croatia
(guidelines as topic; cerebral palsy; Croatia)

Sažetak
Cerebralna paraliza najčešći je uzrok težih neuromotornih odstupanja u djece. Cerebralna paraliza je klinički entitet kojim se označuje skupina neprogresivnih, ali često promjenjivih motoričkih poremećaja uzrokovanih razvojnim poremećajem ili oštećenjem mozga u ranom stadiju razvoja. Prevalencija se kreće oko 2-3/1000 živorođene djece. Zbog nespecifične etiologije i velike varijabilnosti kliničke slike, važno je primijeniti kriterije uključivanja i isključivanja motoričkih poremećaja u ovaj entitet, kako bi se mogli jednoznačno voditi registri oboljelih od cerebralne paralize, uspoređivati i pratiti prevalencija i provoditi preventivne mjere. Iz cerebralne paralize isključuje se sve veći broj definiranih neurogenetičkih sindroma kao i progresivnih poremećaja, nasljednih metaboličkih i heredodegenerativnih bolesti, bolesti kralješničke moždine te hipotonije kao zasebnog simptoma. Cerebralna paraliza je klinička dijagnoza koja se temelji na anamnezi, kliničkoj slici i tijeku bolesti, a očituje se neuromotornim poremećajem kontrole položaja i pokreta tijela, tonusa i refleksa već od dojenačke dobi (neurološki sindromi), često promjenjivim simptomima, ali uvijek je prisutan usporen razvoj motorike. Da bi se omogućila ujednačenija klasifikacija tipova cerebralne paralize, uzimajući u obzir promjenjivost simptoma motoričkog poremećaja tijekom vremena, Surveillance of Cerebral Palsy in Europe (SCPE) predlaže pojednostavljenu klasifikaciju na temelju neuroloških simptoma u jedan od triju osnovnih tipova (spastični, diskinetski, ataktični ) te podtipova (bilateralni i unilateralni spastični te distoni i koreo-atetotski diskinetski ) cerebralne paralize. Konačnu dijagnozu te klasificiranje tipa cerebralne paralize nije dopušteno obaviti prije 4. godine (najranije u dobi od tri, a optimalno od pet godina). Djeca sa cerebralnom paralizom često imaju pridružena blaža ili teža neurorazvojna odstupanja: poremećaj vida, sluha, epilepsiju, intelektualni deficit, poremećaj govora, komunikacije, osjeta i percepcije. Umjesto topografske klasifikacije primjenjuje se funkcionalno stupnjevanje grubih motoričkih funkcija za donje ekstremitete, tj. GMFCS (Gross Motor Function Classification System) i za finu motoriku šake, tj. BFMF (Bimanual Fine Motor Function) te MACS (Manual Ability Classification System). Osim neurorazvojnog kliničkog pregleda u dijagnostici cerebralne paralize i pridruženih neurorazvojnih odstupanja primjenjuju se metode slikovnog prikaza. Intrakranijska ultrasonografija je metoda izbora u novorođenačkoj i dojenačkoj dobi za dijagnostiku i praćenje ishoda strukturnih promjena nakon perinatalnog oštećenja mozga s pouzdanim prikazom vrste, lokalizacije i opsega oštećenja, kako hipoksično-ishemičnog tako i peri-intraventrikularnog krvarenja. Zahvaljujući ovoj metodi, moguće je dijagnosticirati cističnu periventrikularnu leukomalaciju (PVL), koja je u 70-96% slučajeva povezana s razvojem cerebralne paralize u nedonoščadi. Magnetska rezonancija mozga omogućuje vrlo dobar i pregledan prikaz strukture parenhima mozga kao i oštećenja, napose blažih stupnjeva hipoksično-ishemičnih oštećenja, razvojnih poremećaja mozga te ishodnih strukturnih promjena. Uz lokalizaciju omogućuje i procjenu približnog vremena nastanka oštećenja mozga. Neurofiziološke tehnike omogućuju uvid u funkcionalnu procjenu središnjeg živčanog sustava, a u dijagnostici djece s perinatalnim oštećenjem sve se šire rabe elektroencefalografija i evocirani potencijali: vidni (VEP), slušni (AEP) te somatosenzorni (SSEP).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA