Naslov
Doslovno u prenesenom: metafora u suvremenoj retorici
(Literally in figurative meaning: metaphor in contemporary rhetorics)

Autori
Marot Kiš, Danijela

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Skup
Istraživanja govora Osmi znanstveni skup s međunarodnim sudjelovanjem

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 05.12.2013. - 07.12.2013

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
metafora; retorika; doslovno značenje; preneseno značenje
(metaphor; rhetorics; literally meaning; figurative meaning)

Sažetak
Dovodeći u vezu retoriku, kao umijeće uvjeravanja i logiku, kao umijeće dokazivanja, Aristotel u svojoj Retorici iz perspektive psihološke logike proučava i objašnjava metaforu kao figuru koja potiče aktivnost uma da pronađe određenu vezu između dva naizgled nepovezana pojma uvođenjem srednjega termina. Srednji pojam postaje tako rezultat svjesnoga napora ljudskoga uma da dešifrira, otključa preneseno značenje i tako otkrije smisao metafore. Zadaća je uspjele metafore prema tome istovjetna zadaći vještoga retoričara koji govoreći o činjenicama i načinu njihova suodnošenja mora aktivirati publiku, potaknuti je na zaključivanje i pridobiti za određeni način razmišljanja, ali i dalje – osjećanja. Upravo je to razlog zbog kojega je metafora omiljena i učestala retorička figura koja istovremeno djeluje na razum i emocije. Razumijevanje izniklog, prenesenog, metaforičkog značenja nastalog zahvaljujući kognitivnoj aktivnosti povezivanja različitih pojmova u novu cjelinu temelji se na poznavanju doslovnoga značenja koje podrazumijeva socijalno ovjerenu uporabu riječi i pojmova u zadanim kontekstima. Svaki odmak od takve uporabe riječi prepoznaje se kao metaforička njezina preobrazba. Odnos doslovnog značenja kao socijalno određenog i potvrđenog te metaforičkog značenja kao rezultata preobrazbe (devijacije) koju pro(iz)vodi ljudski um inicira pitanje o granici doslovnosti i metaforike te odnosu semantike i pragmatike. To nas dovodi do teorijskoga sukoba koji, s jedne strane, negira postojanje metaforičkoga značenja (Donald Davidson) te s druge govoru u cjelini pridaje oznake metaforičnosti. Na koji način razumijeti uporabu metafore u suvremenoj retorici, pripada li preneseno značenje strukturi same metafore ili je isključivo proizvod njene interpretacije, kako (ne)poznavanje doslovnoga značenja sastavnih dijelova metaforičkoga izraza utječe na konstrukciju prenesenoga značenja, je li zadaća metafore u retorici potaknuti publiku na mentalnu aktivnost postavljanjem semantičkoga problema ili tek pod krinku prenesenog staviti doslovna značenja kako bi se zamaglila njihova sumorna istinitost te naposlijetku kakav je odnos doslovnog, prenesenog i istinitog značenja pitanja su kojima se bavi ovaj rad s teorijskih pozicija koje metaforu proučavaju kao logičku retoričku strukturu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA