ࡱ> [0Bbjbj. ΐΐcX&nn8 ($'LL"nnnIII&&&&&&&$(|++&qIIIII+&nn'IZnn&I&n %'0'\-\-\-LIIIIIII+&+&III'IIII\-IIIIIIIIIn v:Laura `AKAJA IMAGINATIVNE GEOGRAFIJE 1 Uzmemo li u ruku olovku i papir te pokuaamo nacrtati kartu svojeg zavi ajnog mjesta, regije, zemlje ili svijeta, naaa e se karta razlikovati od karata ato su ih na sli an na in napravili drugi ljudi. Ipak, u ne emu e ona biti njima sli na: prikazivat e uopen i preobli en prostor. Zemlje, otoci, kontinenti, gradske etvrti na rukom crtanim kartama razlikovat e se od svojih prototipa pojednostavnjenoau oblika, zaokru~enoau i pravilnoau obrisa. Prostorni oblici prikazani na papiru bit e pravilniji i simetri niji te e se pribli~avati osima sjever/jug, istok/zapad; linije e biti manje zakrivljene nego u stvarnosti, omjeri udaljenosti bit e naruaeni. U takvu improviziranu kartu svakako emo ucrtati ono ato nam je bitno, dok emo nama nebitno i slabo poznato najvjerojatnije zaboraviti prenijeti na papir ili emo to prikazati znatno uopenije. Pozitivnije percipirane prostore prikazat emo bli~ima; nama bli~e i poznatije prostore prikazat emo veima. Takve karte zovemo  mentalnim kartama . U njima se o ituju ne samo opa pravila ljudske prostorne percepcije (npr. da se slo~eniji oblici pamte kao jednostavniji) nego i znanje o konfiguraciji i strukturi prostora, evaluacija prostora i zna enje koje se pojedinim prostorima pripisuje. Koliko se god naae mentalne karte inile osobnima i jedinstvenima, one su, nesumnjivo, druatveno odreene. Naae predod~be o svijetu strukturiraju  imaginativne geografije odnosno reprezentacije mjesta: ljudi koji ondje ~ive, krajolika, kulture i prirode ato ih nalazimo u ud~benicima, putopisima, novinama, asopisima, na televiziji i internetu, na stranicama knji~evnih djela i fotografijama, na kazalianim daskama te na slikarskim i filmskim platnima. Imaginativne se geografije generiraju i reproduciraju i u svakodnevnoj osobnoj komunikaciji: putem cirkulacije stereotipa, kliaeja, viceva. Kao i mentalne karte  imaginativne geografije pojednostavnjuju, shematiziraju i generaliziraju. Kao i mentalne karte  imaginativne su geografije razli ite. Nema jedne imaginativne geografije. Svijet gledan iz perspektive razli itih kultura jest razli it. Gdje se stvaraju takve geografije? Tko ih stvara? Otkad je Edward Said, palestinsko-ameri ki teoreti ar knji~evnosti prvi puta upotrijebio termin  imaginativna geografija , on se u druatvenim znanostima neodjeljivo povezuje s odnosima moi. Razmislimo li samo o porijeklu znanja unutar akademske geografije ato je u imo u akolama i na fakultetima, shvatit emo da su ga stoljeima skupljali i prezentirali uglavnom bijeli dobrostojei muakarci europskoga, a kasnije i sjeveroameri koga bjela kog podrijetla. Stoga ona, koliko god te~ila objektivnosti, ne mo~e biti potpuno  neutralna . Sli no tome, imaginativnu geografiju svijeta, kako je vidimo iz Europe, oblikovala je vojska europskih putopisaca, otkriva a nepoznatih zemalja, istra~iva a, pionira, novinara, knji~evnika, slikara, marketinakih stru njaka, kreatora (ratnih) kompjutorskih igara. Predod~be prostora i mjesta, naroda i kultura iz kojih je sa injena takva imaginativna geografija neizbje~no reflektiraju ~elje, fantazije i predrasude svojih autora i omjere moi izmeu njih i njihovih subjekata. U kolonijalnim diskursima iz vremena velikih geografskih otkria, na primjer, novootkriveni teritoriji prikazuju se kao metafori ne (nage) ~ene, i time se rod prostorno kodira, pojavljuje se kao metafora prostora. Uspostavljanjem paralelizama kolonija i ~ena stoljeima je cirkulirala ideja Zapada kao dinami nog i progresivnog muakarca, a kolonija kao pasivnih, djevi anskih, netaknutih fertilnih teritorija   vird~inija koje ekaju osvajanje. Tako je imaginativna geografija kolonijalizma instrumentalizirala i reproducirala tada dominantna druatvena poimanja roda i seksualnosti. I danas imaginativne geografije uspostavljaju teritorije za koje vrijede odreeni rodni kanoni. U takvim geografijama, na primjer,  poatene ~ene ne pripadaju mra nim ulicama nonih gradova, a ~rtve nasilja  zbog toga ato nisu bile na mjestu  prikladnom za ~enu  ozna uju se kao uzro nici nasilja i same su krive za svoju nesretnu sudbinu. U imaginativnoj geografiji razlika izmeu  realnoga i  percipiranoga postaje vrlo nejasna. Derek Gregory daje nam dobar primjer  konstrukcije prostora opisujui zbivanja oko praizvedbe Verdieve opere Aida. Praizvedba te talijanske opere, koje se radnja odvija u Egiptu, organizirana je 1871.godine upravo u Egiptu, u Kairu. Sva je kostimografija i scenografija opere proizvedena, meutim, u Parizu, a temeljila se na tekstovima i crte~ima iz Description de l'gypte  20 svezaka opisa Egipta francuskih istra~iva a. Tako je  autenti ni Egipat bio je rekonstruiran u Parizu, rastavljen, spakiran u sanduke i vraen u Egipat.  Kada se zastor podigne, ovjek e doista povjerovati da se nalazi u Egiptu , napisao je u pismu Mariette, slavni francuski arheolog i egiptolog, autor scenarija za libretto i scenograf Aide. U scenografiji Aide Egipat je konstruiran kao  realniji od aktualnih kairskih ulica i tr~nica izvan operne zgrade,  praviji od pravoga Egipta. Egipat na sceni savreno se uklopio u geografske imaginacije i scenografa i publike, uglavnom pristigle iz Europe. Stvaranje imaginativnih geografija proces je neprestane konstrukcije i rekonstrukcije slika, pri tome imaginativne slike cirkuliraju u posve materijalnim oblicima, konstruirani prostor mo~e biti i  realniji od fizi koga, a dihotomija to no/neto no gotovo da gubi smisao. `to je, na primjer Casablanca  realni grad u Maroku ili virtualno mjesto obavijeno romantikom dramati noga susreta dvaju likova iz istoimenoga klasi noga filma? Enciklopedije viae mjesta posveuju filmu nego gradu. Hoteli s nazivom Casablanca u svojim se reklamama referiraju na film i isti u da su  inspirirani glamurom i ljubavnom pri om filma . Turisti ke agencije u samoj marokanskoj Casablanci prezentiraju grad u prvome redu preko romanti ne pjesme iz filma (As time goes by), a tek poslije preko njegovih kulturno-povijesnih obilje~ja. Casablanca je, tako viaezna no ugraena u imaginativne geografije u kojima virtualna mjesta  poznata iz filmova, reklama, globalnih medija  mijeaaju sa stvarnima, a lokalno znanje i stereotipi mijeaaju se s globalnima. 2. Jedan od osnovnih mehanizama proizvodnje i reprodukcije kulture i identiteta jest utvrivanje imaginativnih granica. Na granici nestaju zamialjena obilje~ja vlastitosti. Svaka kultura polazi od podjele svijeta na unutraanji i vanjski prostor. Prema Saidu,  ta univerzalna praksa kojom se u ne ijem umu ozna uje blizak prostor koji je 'naa', i neblizak prostor izvan 'naaega' koji je 'njihov', na in je da se uspostave razlike koje mogu biti posve samovoljne . Prostor s unutarnje strane granica ozna uje se kao  svoj ,  kulturan ,  siguran ,  harmoni no organiziran . Njemu se suprotstavlja  strani prostor,  neprijateljski ,  opasni ,  kaoti ni . Kako se interpretira takvo binarno razdvajanje  ovisi o kulturi. Ali je samo razdvajanje univerzalno. Granica mo~e dijeliti ~ive od mrtvih, sedentarne od nomada, grad od stepe, ona mo~e imati dr~avni, socijalni, nacionalni, konfesionalni ili nekakav druk iji karakter. Jedan od bitnih mehanizama pri povla enju imaginativnih granica jesu stereotipi. Kao ustaljene slike ili predod~be o drugome, stereotipi su sastavni dio ljudske imaginacije i komunikacije. Stereotipi pretvaraju ime drugoga u metaforu  u tom obliku smjeataju ga u mentalnu kartu, postaju na inom povla enja granica, elementom omeivanja unutar mentalnih karata i osnovom zoniranja unutar imaginativnih geografija. Za udno je kako kulture koje u vremenu i prostoru nisu meusobno povezane pronalaze sli ne izraze, rabe iste stereotipe za opisivanje  tuega . Ljetopisac iz 8. stoljea, kraanin i Franak, opisuje obi aje poganih Sasa na sljedei na in:  okrutni po svojoj prirodi, odani demonskome kultu, neprijatelji naae religije, ne poatuju oni ni ljudska ni Bo~ja pravila, smatraju nedozvoljeno dozvoljenim . Sli ne rije i rabi i kijevski monah, ljetopisac Nestor iz plemena Poljani, u svojim kronikama iz 11. stoljea opisujui susjedna, joa poganska plemena:  Drevljani su ~ivjeli zvjerskim na inom ~ivei kao stoka; ubijali su jedan drugoga i jeli svaku ne istou; u njih nije bilo ~enidbe, nego su otimali djevojke pri vodi. Radimii, Vjatii i Sjeverani imali su jedne obi aje, ~ivjeli su po aumama kao i zvjerinje, jeli su svaku ne istou, govorili su sramotne rije i pred o evima i pred snahama; u njih nije bilo ~enidbe, nego igraliata meu selima, pak bi se sastajali na igraliata, na plesove i na svakojake avolske igre& Tih su se obi aja dr~ali i Krivii i ostali neznaboaci ne znajui zakona Bo~jega, ve sami sebi gradei zakon . Deset stoljea kasnije zagreba ki u enici rabe sli nu retoriku u odnosu na svoje balkanske susjede. Stanovnici balkanskih zemalja (osim Gr ke) kvalificiraju se kao  zaostali u svemu ,  primitivni ,  barbarski ,  nepristojni ,  divlji ,  neakolovani ,  nepismeni ,  zarobljeni u tradiciji ,  glupi ,  sumnjiva morala ,  pokvareni ,  zaslijepljeni ,  necivilizirani ,  nekulturni ,  nedru~eljubivi ,  neeti ni ,  zadrti i netolerantni ,  zatucani ,  neprilagoeni Europi , a predstavnici nekih balkanskih naroda i kao  prljavi . Natalo~eni stereotip balkanstva, kao i druga ije vjere, kako je pokazalo jedno naae istra~ivanje, tvori u svijesti mladih vrstu granicu izmeu Europe i ne-Europe, odnosno  loae Europe . Sama se Europa pritom percipira na osnovi binarnih opozicija. Unutar tih opozicija Zapad simbolizira ekonomski prosperitet, demokraciju, liberalizam, vladavinu prava, red, efikasnost, airoki spektar mogunosti, modernost, centralnost i uzbudljivost. Europski se pak Istok povezuje sa siromaatvom, ostatcima socijalisti kog sustava, ograni enim slobodama, kriminalom i korupcijom, neredom (kaosom), neefikasnoau,  nemogunoau ni ega , zaostaloau, marginalnoau i dosadom. Imaginativna geografija dramatizira razlike. Bilo da je rije  o Saksima, Drevljanima ili Balkanacima, tj. o 8., 11., ili 20. stoljeu, mehanizam je isti:  oni se generazliziraju, stigmatiziraju i stereotipiziraju,  njima se pripisuju obilje~ja od kojih se  mi ~elimo ograditi. Kvalificiranjem  njihove kulture kao ne-kulture  prema  njima se podi~e imaginarni limes. Meu najefikasnim mehanizmima povla enja imaginativnih granica neosporno je stereotipizacija drugoga kao prljavoga. Pritom rije  u pravilu nije o fizi koj prljavatini, nego o simboli koj  koja se u prvome redu asocira s naruaavanjem kanona. Uz prljavo se ve~e odstupanje od odreene kulturne discipline. Odnos prema ne emu kao prema odvratnomu pojavljuje se zahvaljujui naruaavanju pravila odreenoga simboli ko-vrijednosnog sustava, stoga je osjeaj prema drugome kao prljavom esto obostran. Uzmemo li primjer Roma u Europi, vidimo da se njihove zajednice u europskim gradovima, zbog neuklapanja u dominirajue ideje o standardima ~ivota i stanovanja, do~ivljavaju kao one iaujui elementi. S druge strane, sam opstanak romske kulture u uvjetima ropstva, ~estokih progona, represija, migracija i politike prisilne asimilacije umnogome je odreen upravo primjenom ideologije one iaenja (mahrime) u samim romskim zajednicama; ta se ideologija odnosi na sva polja ~ivota, osiguravajui stav Roma prema sebi i drugima. U skladu s romskim kodeksom istoe-one iaenosti, u pojam istoga se ne uklapaju mnoge navike i obi aji ne-Roma te se povla e granice prema njima. Kontakti s onima koji nisu  isti (vu~e) izbjegavaju se. Imaginativna geografija Roma, unutar koje se povla e granice u skladu s predod~bama o ritualnoj istoi/one iaenosti, nesumnjivo je jedan od glavnih razloga odr~avanja zatvorenosti romskih zajednica. 3. Kao  fenomeni dugoga trajanja  negativni stereotipi neprestano reaktiviraju imaginativne granice s drugima. Slike o drugima  ljudima, prostorima, kulturama  ponavljanjem se pretvaraju u kanon koji se teako mo~e razbiti. Koliko dugo mo~e trajati konstruirana slika o drugom,JLNPR2 P ^ d x 6 v & n z 8 < h n ,>^ƾ{s{{k{kkh mHsHhXdmHsHhFQmHsHh{imHsHhPmHsHhVAmHsHh"hjemHsHhQ$mHsHh mHsHh`.mHsHhjemHsHhh56mHsHhJn56mHsHhhJn56mHsHh5mHsHhje5mHsH'LNR("!l(r08888$dh`a$gdJn dh`gdkA dh`gdlS dh`gdi dh`gdxv dh`gd" $dha$gdJn pdh^pgd"pdh^p`gdjedhgdje Lvz6Z\l(,8h  "$&(DNjȸȭТК؊zrjbhmHsHh>mHsHh@mHsHh2$mHsHhxPmHsHh6mHsHh@TmHsHhu*mHsHh"hPmHsHhPhPmHsHhMNmHsHhVAmHsHh mHsHhPmHsHh MmHsHhmHsHhFQmHsHhj mHsHh?mHsH&jB$JX`brx:<>pDTD  ИИИИИh?JmHsHh8ymHsHh\&mHsHh7omHsHh^-mHsHhLmHsHh3mHsHh?mHsHhmHsHhqAmHsHhemHsHhG[mHsHh>mHsH9 b(*2pv68\^dfz":Jbf   4నࠨȕȕh"hmHsHhhmHsHhUmHsHhp0ImHsHh}-mHsHh|mHsHhmHsHhxvmHsHh?JmHsHh=mHsHhmHsHh?mHsHhY|mHsH:"Zpt8 h t !! !X!l!!"""T"Z"""""X$Z$f$$$&%F%P%x%%%*&:&&4'X'''''''0(l(ȽȲ誢誢誗誏誇hq?mHsHh\>mHsHh"h9@mHsHhimHsHh9@mHsHh2fh2fmHsHh"h|mHsHh|mHsHhhmHsHh7omHsHh}-mHsHhmHsHh7mHsHhrqemHsH5l(")$)&)p))))* **B*H*J*V*******f+z++++ ,,>,|,,,,---.,......R/f//#0S0账ؖ؈hrSmHsHhq?h6]mHsHhmHsHhJ (mHsHhq?hq?6]mH sH hq?h2f6]mH sH hymHsHhq?h2f6]mHsHhq?mHsHhrqemHsHh2fmHsHhp0ImHsHhimHsH/S0q0r00222r2t222233"3$3H3J3b44444455 5<5>5`55566z6|6~66666667>777౥𱕍qh=hy?6]mHsHh=h2f6]mHsHh=mHsHhkAmHsHh,mHsHh,hy?6mHsHhy?mHsHhq?mHsHh,h6mHsHhp0Ihp0ImHsHhp0ImHsHhmHsHh3RmHsHh2fmHsHhlSmHsH,777777828`8b8r8888888889z9~99:,:0:L:X:`:n:::::::;.;f;;:<B<b<t<<<<к貺貢v躂hk*hk*6mHsHhk*mHsHh4mHsHhWK mHsHhHmHsHhzmHsHhItxmHsHh{mHsHhNmHsHhJnhJn5\mHsHhJnmHsHh3RmHsHhoLmHsHh=mHsHh,mHsHhy?mHsH.<^=x====4>J>z>>>>X?Z????? @ @@@B@^@@@@HChCCCCCCCC D6DTDfDhDDDDDDEEF@F`FFFFFFFFనȰȰȐhZ4mHsHh\>mHsHhp0ImHsHhJmHsHhfVmHsHhzmHsHh|mHsHhNmHsHhItxmHsHh=mHsHh{mHsHhk*mHsHhLXmHsHhNmHsH88 @*LxUbXD\cccZeT~r| dh`gd dh`gda dh`gd,;dhgdlS dh`gd =$dh`a$gdJn dh`gd+ dh`gdkA dh`gd3B dh`gdlS dh`gd=F G@GLGRGdGpGrGGGGG HHdHfHIIIIJ JJFKKKK L"L$L(L*LnL|L.MFMdMjMrMtMMMMMMMMMMMMMMMMMMMNإإ؝h$OomHsHheZmHsHhpmHsHhNh[:mHsHhNmHsHh\>mHsHhLXmHsHhmHsHh3BmHsHhm"pmHsHhfVmHsHhNmHsHhZ4mHsH:NNNNN8N:NQbQQQQRR R$R6R8RLRPRbRdRSSSSTT"U$UrUtUvUxUh[kmHsHh,;mHsHh3BmHsHhRhmHsHh3B]mHsHh$Ooh$Oo6mHsHheZmHsHh$OomHsHJxUUUBVJVLVnVVVV&WWWWWX XXX&X(XbXlXrXXXXHYJYVYdYvYYYYYYYYYYZZ[[[[[ \"\.\@\B\ȰȸȨȨȸȕh9mHsHhR\mHsHh_mHsHhkAh3BmHsHhzmHsHhK6mHsHhUmHsHhimHsHhH3mHsHh7mHsHh~@mHsHh,;mHsHh[kmHsHh3BmHsHh =mHsH4B\D\\\\\\\\]]]]]]^^*^,^:^^^ __(_*_\_j_l_n_r_~_```(`2`^````````````zhhmHsHhfgmHsHh{mHsHh%%mHsHh mHsHhSmHsHh_mHsHhU6]mHsHhamHsHhamHsHh_mHsHhC6%mHsHh2mHsHh}bmHsHh9mHsHhUmHsH0````a a aaa.a0a>aZa\alavaaaaaaaaaa2b4b6bNbdbtbbbbbbbbcccccȤȰ}uh]mHsHhxh+mHsHhxh{mHsHhmHsHh+]mHsHh]h{6mHsHh{mHsHh,;mHsHh2mHsHh+mHsHh mHsHhUmHsHh}bmHsHhamHsHh_mHsHhC6%mHsH*ccccccccdNdpdrdtdvd~dddXe\e^eeeXZ ^jlȉ "4TVX^lǿҿ⯧}}uh&mHsHh'<mHsHh"hmHsHhQ7mHsHh}mHsHUhxImHsHh YmHsHhR mHsHhmHsHh =mHsHh =h =mHsHhmHsHh;mHsHhz`mHsHhJnhJn5\mHsHhJnmHsH- pokazat u na primjeru pojma rase monstruma, porijeklo kojega mo~emo pratiti od anti koga vremena. U anti koj Gr koj i Rimu smatralo se da u podru jima poput  Indije (tada zbirnoga naziva za cijeli Istok) ~ive  rase monstruma koje nadilaze sve obi ne granice kulturnoga i etni koga razlikovanja. Dok su susjedi bili  barbari ili  drugi  bia u nepoznatom svijetu bila su  monstrumi ili  potpuno drugi . Plinije Stariji opisuje u Naturalis historia nekoliko rasa-monstruma te smjeata njih u mjesta poput  Indije i  Etiopije (Aziju i Afriku). Naturalis historia prepisana je rukom u viae od dvije stotine verzija do sredine 15. stoljea. U treem je stoljeu taj rad adaptirao Julius Solinus, a predod~be o rasama monstrumima, zasnovane na njegovoj adaptaciji, ugrauju se u geografske imaginacije srednjovjekovnih mappaemundi na kojima se reprezentacije humanoidnih monstruma smjeataju na margine karte  dakle na margine poznatoga svijeta. Daljnjoj reprodukciji toga stereotipa u doba velikih geografskih otkria pridonosi zavraena 1544. godine Cosmographia Sebastiana Mnstera, poznatoga u svoje vrijeme kao  njema ki Strabon . Mnsterov rad do~ivio je 40 izdanja i bio je jedno od naj itanijih djela svojega vremena. S enciklopedijskom sistemati noau Mnster je opisao kako poznati tako i nepoznati svijet. Opisujui tako joa uvijek slabo poznatu Indiju  s one strane Gangesa (podru je koje danas zovemo Jugoisto nom Azijom) Mnster ponavlja nagaanja o rasama monstruma. No dok se Plinije esto ograuje izrazima poput  kao ato neki ka~u ili  prema pri i , Mnster u njihovo postojanje, izgleda, ne sumnja. Ponavljajui Plinija, on meu njima izdvaja nekoliko vrsta. To su Kiklopi  giganti s velikim okom nasred ela, Blemiji  bia bez glave i s licem nasred grudi, Skijapodi  jednonoga bia koja su toliko spretna da se sa svojim ogromnim stopalima mogu zaatititi od sunca i Kinocefali  s tijelom ovjeka, a glavom psa. Utjecajna Mnsterova geografija prenoaena je na karte, pa tako u drugoj polovici 16. stoljea rase monstrume nalazimo na nizu europskih karata svijeta, zajedno s novim podatcima i injenicama ato su ih donijela velika geografska otkria. Nizozemac Theodor de Bry u kartu ucrtava nagoga Blemija kao stanovnika Ju~ne Amerike (1599). Francuz Pierre Desceliers prikazuje vrlo precizno na kartama (1546. i 1550.) francuska, engleska, apanjolska i portugalska otkria, a pritom u podru ja sjeveroisto ne Azije i sredianje Afrike smjeata nage mostruozne humanoide  Blemija, bie dugih klempavih uaiju i bie sa aest ruku. Tek daljnjim istra~ivanjem Afrike, Azije i Ju~ne Amerike rase monstrumi nestaju iz imaginativnih geografija Europljana. U tvrdokornosti i dugotrajnosti (viae od 16 stoljea!) imaginativne slike-stereotipa o rasama-monstrumima dalekih zemalja zrcali se europska trajna percepcija vlastite superiornosti  imaginativne geografije u kojoj smo  mi civilizirani, oni  divljaci, mi smo normalni  oni su devijantni, mi smo ljudi  oni su udoviata, mi smo pokriveni odjeom, oni su besramno nagi . Preko slike rase-monstruma na kartama napravljenim u Europi reproduciran je europocentri ni pogled na svijet i (re)konstruiran pogled na sebe kao  normalno nasuprot  nenormalnom . Reprodukcijom u vjerodostojnim izvorima, u viaesvea anim autoritativnim knjigama uva~enih autora, na pedantno i tehni ki stru no izraenim kartama, te su se ustaljene imaginativne slike  defektnih drugih inili sasvim uvjerljivima. Dok je stereotip o rasama-monstrumima reproducirao civilizacijske imaginativne granice, u stvaranju i reproduciranju drugoga kartografskoga monstruma, o kojem emo govoriti dalje, sudjeluju politi ki i ekonomski interesi. Radi se o slici zemlje-hobotnice na satiri kim ili propagandnim kartama, koje su postale uobi ajene u politi kim diskursima 20. stoljea, a rabe se i danas. Svrha reprodukcije takvih slika u pravilu je kompromitiranje suparnika, odnosno konkurenta s kojim se natje e. Slika pritom evocira prijetnju, nasrtaj, nezaja~ljivost, ugro~avanje. Satiri ke i propagandne karte prenose poruke kratko, jasno i slikovito. Zbog masovne proizvodnje i airoke distribucije u novinama, na plakatima i drugim medijima one imaju veliku mo (pre)oblikovanja druatvenih imaginativnih geografija. Slika dr~ave-hobotnice kratko, jasno i slikovito  razotkriva politi ka, ekonomska, a ponekad i ideoloaka, posezanja. Ona je alegorija teritorijalne ekspanzivnosti, pro~drljivosti, nezasitnosti. Pojavljuje se na takozvanim satiri kim kartama vrlo popularnim krajem 19. i po etkom 20 stoljea u politi ki burnoj Europi. U Velikoj Britaniji poznati karikaturist Frank W. Rose po inje crtati satiri ke karte, koje se masovno proizvode i kojima se kontinuirano prati i tuma i geopoliti ka situacija i borba za utjecaj u Europi. tropomorfik a kartografija je na ratstar, ali je tnice.rih mitova. Prva od tih karata (1877) bila je odjek na Balkansku krizu. Napravljena je nedugo prije Rusko-turskoga rata, u vrijeme kada je Engleska, zabrinuta za svoja interesna podru ja, pratila Rusku politiku na teritoriju Otomanskog imperija i njezine ambicije da izbije na Mediteran. Rusija je na karti prikazana kao gigantska tamna hobotnica. Prema tekstualnom komentaru koji prati kartu Rusija je  veliki pro~drljivac , koji  prodire u svim pravcima ,  kora a naprijed, s nadom da zgazi Tursku, kao ato je to u inila s Poljskom . Rusija-hobotnica 1900. godine ponovno se pojavljuje u Engleskoj na novoj Roseovoj karti, sada prikazujui nove geopoliti ke konstelacije. U tekstu uz kartu stoji: Rusija  daleko i airoko zahvaa svojim krakovima. Poljska i Finska ve su spoznali bolan proces usisavanja. Kina osjea snagu njezinih sisaljki, a dva njezina kraka pu~u prema Perziji i Afganistanu, dok sljedei ispipava mjesto odakle bi se ponovno mogla napasti Turska . Zanimljivo je da u razdoblju zatopljenja englesko-ruskih odnosa slika hobotnice na britanskim satiri kim kartama nestaje i zamjenjuje se znatno viae blagonaklonim prikazima Rusije. Slika Rusije-hobotnice u meuvremenu se globalizira: njom se koristi japanski politi ki karikaturist Kisaburo Ohara da bi pridobio podraku Zapada uo i Rusko-japanskoga rata (1904). Rusija se u popratnom tekstu opisuje kao  crna hobotnica koja  grabi sve ato mo~e dohvatiti . `irenje i utvrivanje slike Rusije-hobotnice ne mo~emo ne povezati s geopoliti kim konceptom hartlanda, ato ga je otprilike u isto vrijeme i u istoj geopoliti koj atmosferi razradio britanski geograf Halford Mackinder 1904. godine. Hart-land  srce Euroazije, prema Mackinderu, geopoliti ki je klju no podru je; tko bude kontrolirao to podru je, bit e u poziciji da kontrolira svijet. Koncept hartlanda bio je dugoro no, gotovo cijelo 20. stoljee, ugraen u zapadno geopoliti ko osmialjavanje Rusije kao prijetnje, a kasnije se koristio u hladnoratovskom diskursu te odreivanju Rusije/SSSR-a kao podru ja odakle prijeti opasnost. Slika Rusije-hobotnice stvorena krajem 19. stoljea u skladu s takvim diskursom, reproducirana je u mnoatvu razli itih konteksta tijekom 20. i po etkom 21. stoljea. Evo samo nekoliko primjera. Na naslovnici ameri ke broaure o opasnosti airenja komunizma iz 1938. godine hobotnica sa Stalinovom glavom nastoji obuhvatiti svijet. Na posteru austrijske konzervativne stranke sterreichische Volkspartei iz 1947. godine pod naslovom Prepoznaj opasnost! crna hobotnica-Rusija pro~dire Isto nu Europu. U kanadskim novinama Hamilton Spectator iz 2008. godine Ruska hobotnica s Putinovom glavom stiae meu svojim krakovima bivae sovjetske republike. Na karikaturi nizozemskih novina NRC Handelsblad (2009) hobotnica s glavom ruskoga koncerna Gazprom dr~i Europu u vrstome stisku svojim krakovima-cjevovodima. Ipak, uloga hobotnice na propagandnim kartama ne pripisuje se samo Rusiji. Iako se Rusija neosporno dosad naj eae povezivala s hobotnicom, za tim simbolom prijetnje i nezasitnosti posezalo se u propagandnim ili satiri kim prikazima i drugih zemalja: Engleske, Prusije, Japana, SAD-a.  Zemlja-hobotnica postala je kartografski stereotip, kratka poruka koja, poput rije i barbar ili balkananatina, ne tra~i daljnje objaanjenje. Zguanjavanjem zna enja u taj jednostavan vizualni prikaz na politi ki anga~iranim kartama lako se posti~e propagandni cilj: demoniziranje suparnika, neprijatelja ili konkurenta. 4. Zavraavajui ovaj kratki uvid u imaginativnu geografiju, istaknut u nekoliko teza. Kao prvo, koliko god su nam se inile osobnima, tj. zasnovanima na osobnom znanju i iskustvu, prostorne predod~be konstruiraju se i druatveno. Imaginativna geografija jest druatveni fenomen koji se zasniva na zajedni kom sustavu simbola i znakova, zajedni kom sustavu komunikacije, jezi nim i vizualnim kodovima. Ona cirkulira preko kulturnih kodova, znakova, slika, stereotipa koji se unutar druatva lako razumiju. Kao drugo, imaginativna geografija neato je znatno viae nego tek  prikaziva ki diskurs . Nju ne ine samo  slike u glavi ili odreene navike razmialjanja, govora i pisanja o odreenim prostorima i kulturama. Ona postoji u mnoatvu materijalnih oblika, kao ato su slikarska platna i karte, fotografije i marke, putovnice, zastave i grbovi, asopisi i filmovi, etni ki duani i kompjutorske igre, tematski parkovi, reklamne i uli ne oznake s geografskim imenima itd., itd. Imaginativna je geografija dakle vrlo materijalna. Kao tree, imaginativna geografija projicira sliku vlastitog identiteta, a to zna i i razlikovanje od drugih  mjesta, regija, naroda, kultura. Kao takva, ona odreuje ne samo predod~be i odnose nego se i materijalizira u individualnom ponaaanju i u druatvenim pothvatima. Danas znamo da nema znanja koje je potpuno nepristrano i objektivno. Stoga su sve geografije pomalo imaginativne. Ipak, izmeu dviju geografija  znanstvene (akademske) i imaginativne  dubok je jaz. Dok znanstvena geografija, zrelija zbog svijesti o pozicioniranosti svakoga znanstvenog znanja, i dalje te~i to nosti, objektivnosti i racionalnosti, imaginativna geografija po svojoj je prirodni pristrana i afektivna. Dok se znanstvena geografija u i iz ud~benika, stru nih i znanstvenih knjiga, imaginativna je geografija gotovo sveprisutna. Imaginativna je geografija dio kulture ljudske zajednice, odnosno zajedni ke strukture zna enja i znakova uz pomo kojih ljudi prenose, reproduciraju i razvijaju svoje znanje o ~ivotu i odnosu prema njemu. Stoga je imaginativna geografija koja spoznaje svijet sama va~an predmet spoznaje o svijetu. Utoliko je ona nezaobilazan spoznajni predmet znanstvene geografije.  Primjerice, na satiri koj karti izdanoj nakon zatopljenja odnosa Velike Britanije i Rusije uslijed Berlinske mirovne konferencije, Rusiju utjelovljuje lik ruskoga cara s maslinovom gran icom mira u ruci (1899). A nakon po etka Prvoga svjetskoga rata, u kojem su Velika Britanija i Rusija saveznici, lik Rusije utjelovljuje car za volanom valjka koji spremno kree na Njema ku i Austro-Ugarsku  dva zla psa koji laju u pravcu Europe (1914).  Ameri ki tisak s kraja 19. stoljea, na primjer, prikazuje Englesku kao imperijalnu hobotnicu sa krakovima/aapama na razli itim kontinentima (1888), odnosno hobotnicu koja isisava novac sa svih kontinenata (1894). U obliku hobotnice tokom Prvoga svjetskoga rata prikazuje se Prusija na francuskom plakatu  Rat je pruski nacionalni identitet (1917), Japan na engleskom plakatu koji poziva na osloboenje Indonezije od japanske okupacije Drugoga svjetskoga rata (1944), SAD na plakatu francuske komunisti ke partije  Ne! Francuska nee biti kolonizirana zemlja! Amerikance u Ameriku! (1950).     PAGE  PAGE 10 6DJLVfjЋԋ(4LPtvڌ܌  ̒woghz mHsHh%mpmHsHh@mHsHh;mHsHh;h;mHsHhlS6mHsHhyemHsHh+?mHsHhxh@mHsHhxh&mHsHhxhxImHsHh@h_B6mHsHh4mHsHh&mHsHhxImHsHh YmHsHh3UmHsH% &6@F^ ^n؎ "$0H\jlnʏ>@XغКТЊth+Nh46]mHsHh[mHsHh4mHsHh3UmHsHh+NmHsHhz mHsHh@mHsHhmHsHhxIhye6]mHsHhmHsHhs0mHsHhyemHsHh%mpmHsHhxImHsHh/mHsHh0mmHsH+8<JLnxz *RTdnpz“ΓޓZ\^`踰襸蕍荸h;mHsHhC~mHsHh.WmHsHh0ih0imHsHh[mHsHh0imHsHh0mmHsHh@mHsHhX3mHsHhmHsHhc2amHsHh+NmHsHh4mHsHhDmHsH7ʔԔؔڔ$46@BDFTVԕ &\hʖΖЖ,@VlėȽȪȗȗȏȇhDmHsHh/mHsHh=KmHsHhX3mHsHh=Kh4mHsHhpmHsHhulFh4mHsHhulFhulFmHsHh4mHsHh0mmHsHhc2amHsHh+NmHsHhC~mHsHh@mHsHh;mHsH1(68:BHXZnprv|ԘZhpv &\ƚȚ̚ښR\ěЛޛȽ୥ХཱུВеhulFhj*mHsHh7mHsHhDmHsHh3UmHsHhulFmHsHhulFhulFmHsHhp4mHsHhj*mHsHh+NmHsHhDmHsHh/mHsHh0mmHsHh:mHsH9 (*,Z\(*>XZ^ԟ֟؟@pԠ@BjDjp|ȨȘРhwmHsHhymHsHh,;mHsHh0imHsHh3UmHsHh}mHsHhC~mHsHhj*mHsHhp4mHsHhX3mHsHh7mHsHhpmHsHh0mmHsHh'0mHsHh[mHsH5آܢ"< *@Bnpz|~ҤԤ`HJfиtiha h%mHsHha h+?mHsHha hLmHsHha hj*mHsHha ha mHsHh+?mHsHhmHsHhLmHsHh<mHsHhj*mHsHhEmHsHhp4mHsHhC~mHsHhwmHsHh3UmHsHh0imHsHhymHsH%&HJrvΧ&d¨RJ֪تЫ$&TVfj̼̬̤|tltaYthC~mHsHhC~hC~mHsHh:vmHsHh@&mHsHhmHsHhEZ8mHsHhr5mHsHh&mHsHhcmHsHhEmHsHh&^mHsHhj*mHsHh3UmHsHhmHsHh%mHsHha h&mHsHha h%mHsHha hj*mHsHha hmHsHjlj(`fƯȯ@FJPbt@bxXf̲&0Xս͵}umeh:vmHsHhmHsHhpmHsHhtmHsHhLmHsHh&mHsHh%BmHsHhSmHsHhc*mHsHhUomHsHhhhmHsHh WfmHsHh#mHsHh.mHsHh mHsHhcmHsHh@&mHsHhr5<mHsHh@&<mHsH'XƳҳԳֳ,LNVxʴδ$bp Nfhrʶ޶,BNPRبਘؐjh:v0JUmHsHh[mHsHh#mHsHhj~VmHsHhbmHsHhmHsHhimHsHh3dmHsHh%BmHsHhLmHsHh.mHsHhhhmHsHh%KmHsHh:vmHsHh&mHsH0RT^`ηڷ޷<hҸ.0xz|~ع8JNZĺֺ:<N`.0DpvxШРРРРРha mHsHhmHsHhyh46mHsHh4mHsHhj~VmHsHh mHsHhtmHsHhfmHsHh&^mHsHhmHsHh&mHsHh%KmHsHhvQ|mHsHh#mHsHhxmHsH4νrھܾ*.06Lnp\PX~ >v~Ȱȸh[hxW6mHsHh&^mHsHh[h$SmHsHhvQ|mHsHhxWmHsHhmHsHh[mHsHhtmHsHhSmHsHhWmHsHhmHsHh4mHsHh$SmHsH624L~"6DVt@Z^x|~𸰨𘠘zjhZ|0JUmHsHh8mHsHhZ|mHsHhmHsHhhhmHsHh[mHsHh4mHsHhymHsHh;dmHsHh mHsHhSmHsHhxWmHsHhWmHsHhzmHsHh$SmHsHh!AmHsH.r~2rJgdWgddhgd  dh`gdd dh`gd[$dh`a$gdJn dh`gd2 dh`gdlS dh`gdW  "LTj.D|~ 02T2𬞓ԋԋ{sssss{{hrtfmHsHhE'mHsHh2mHsHhc1mHsHhJn5\mHsHhJnhJn5\mHsHhJnmHsHhZPFmHsHhlSmHsHhgxmHsHhbpmHsHhWmHsHh$SmHsHhG rhG r6mHsHhG rmHsHh{mHsH-2pr:n2BXZdhj*>^bt $>n46PT`dfhF^`r|h -mHsHhc1mHsHhnmHsHhQmHsHhrtfmHsHhE'mHsHh2mHsHL,.4DFZtv (Ffjl,:º²ݧҧ²Ÿhc1hc1mHsHh:VmHsHhmumHsHhd h mHsHh mHsHh;3mHsHhOmHsHhd mHsHhd hnmHsHhd h0emHsHh2mHsHhnmHsHh0emHsH4@Tb &J|HJLN^`nȶpaUaUaUaUhOhdCJaJmHsHhWhOhdCJaJmHsH!jhWhOhd0JCJUaJh:vhOhdmHsHhmHsHhhmHsHhhOhdmHsHhOhdmHsHhOhdjhOhd0JUh mHsHh -mHsHhd mHsHhR mHsHh2mHsHh0emHsHhEXmHsHhc1mHsH!lr@V  "$0268:<>@Bľľľīľ֣h -mHsHhmu0JmHnHuh2hOhd hOhd0JjhOhd0JUjhDUhDhZ|hOhdmHsHhOhdCJaJmHsHhWhOhdCJaJmHsH  ":<>@Bdhgd h]hgdOhd &`#$gd2 ,1h/ =!"#$% ^ 2 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~_HmHnHsHtH@`@ NormalCJ_HaJmH sH tH >A`> Zadani font odlomkaViV Obi na tablica4 l4a .k . Bez popisa >@> :v Tekst fusnoteCJaJ>&@> :vReferenca fusnoteH*8 @8 OhdPodno~je  !2)@!2 Ohd Broj stranicePK![Content_Types].xmlj0Eжr(΢Iw},-j4 wP-t#bΙ{UTU^hd}㨫)*1P' ^W0)T9<l#$yi};~@(Hu* Dנz/0ǰ $ X3aZ,D0j~3߶b~i>3\`?/[G\!-Rk.sԻ..a濭?PK!֧6 _rels/.relsj0 }Q%v/C/}(h"O = C?hv=Ʌ%[xp{۵_Pѣ<1H0ORBdJE4b$q_6LR7`0̞O,En7Lib/SeеPK!kytheme/theme/themeManager.xml M @}w7c(EbˮCAǠҟ7՛K Y, e.|,H,lxɴIsQ}#Ր ֵ+!,^$j=GW)E+& 8PK!r]@Otheme/theme/theme1.xmlYMoE#F{oc'vGuرHF[xw;jf7q7J\ʯ AxgfwIFPA}H1^3tHA HwDI31МC`A]#Tv@=!<İT[ڸ3"Жe)Q!ol y\?Z]<z'Yٯ󼻵fKWtnu:f+25 1_66Y|slvހ,~u߿ZmxM:~ƽ9ۮ|g(Ȇ"1OԢ\=.@Md}H.Gb-\zc|9e! a f^=??|xGȡIXzg>2>ϫP>3u^|gO^|=o <*Ç4&$Gh`9Q #LI(q =9S̲8zt;G䞣 E+$DuŽUrpŤJv'N|{f݈8j1((B*K] .Xu0tɐlm2fpVe9tPU(?$quⵒfqy$JyϢD9\,AGm\nziÙ)D]|%lڟZ̦gl冹EPk 9> ljWY DK/7ebe _膖W`VcJD1#4b!:UJ0A?=y6ʷWg1K#[]y%[BTRlw~SL_)4)X t|zm{\CJ# w@],d_C֜a|jHP؏T$كdfl,YdTI]ZG䐰zoPnI dYB=!kk|l1Qn6MBŊ]|-_ƬF^ Mιڎ5gr3W8o1,Q =H zC}~h m /iG08ELum6:iO֚%tv1ZHggv|m"{DaidL`/Z_z 'LIL0zL@[t/PK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 +_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!r]@Otheme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] FuN\\  %%%(j l(S07<FNxUB\`c jXR2B356789:;<>?@ABCrstuvwxyz{|}~8rB4= !(!!8@0(  B S  ?(4= N  QYfj{\`ac} !!%%'''&'+'6'u''''L(X(((++,-000000"1+1,141111122=23&3'31323:3d3k3n3w3334444 5'5_5f55555b6l66677777777778888882;A;;;DD GGGGHHHHHHHHHHHHCILIOKYKKKKKKK9LALBLKLnLwLLLNNUUcXYYt\t\v\v\w\w\y\z\|\}\\\\\ %'hi 56qr~*"+"&&F(G(7*8*----..88<<A/BFFGG2J3JYMZMOOOOPPQQSSTT`XcXeXZ!Zq\t\t\v\v\w\w\y\z\|\}\\\\\VVcXcXXX Y Y9YcI!e!"`["%%C6%*&\&E'O'J (Qj(t)c*9f*k* ,;,g,- -e.&0'0s0"3;3H3M3X3s3Z4\5r57Q7 8EZ8la89!:r:~:,;G<'<|< =?+??60?q?y?S @9@~@kA!AVA_B CADZPFulFJG5 GIp0I^IxI>JjJ%K=K[xKLDLuL M M+N1NMN]PiPFQ[Q3R7rRj{RSS$SlSrS|U:VfVj~V YeZ\.\l:\R\Kt]x]&^[4^`_`c2abn-b;dWdh[dOhdeoerqeye Wfrtf.^hGkbkUo7o$Oom"pbp%mpG r-r>rF;sFsmu"Yvw=xItxyvQ|Z|p|}/vm D)!KK4pt&'U@r'W@A.S(^) &UcA}bpQ$%|;p{\>`|}-sC_c1P;k[0ez 3Uu*gx<"w jOLX=Nq C@au {[kOP{H <*=YL'xv^-@n&&xW]z`~|Qjz8 #%BL`j*[2K6_je"h|}I".di@Tq`-7k  {i~hNKx&G[Xy[?0m3y2;Rh Xd7rxq"uM{Cn `MH/3qAf ofUi'?J=b:vJp 7Ri% xP0ii#?hh8yw@aa%A-R d<tKt@&PaxLU>N3:TW-lISEX&Lf%'43BWka |Y|88U@3dhi`.R9l~,@7foEfgl=pt(2cXeX@bXbXibXbXl #$%'()+,-..\`` ```````"`&`*`,`.``@`2`8`>`@`D`N`P`R`V`X`Z`^```b`d`UnknownG* Times New Roman5Symbol3. * ArialA BCambria Math"1h@)@s;g #1 2K -1 2K -4d6X6X2QHX ?`.2!xxAko uzmemo u ruku olovku i papir i pokuaamo nacrtati kartu svojeg zavi ajnog mjesta, regije, zemlje ili svijeta, naaa e se karta razlikovati od drugih karata ato su ih na sli an na in napravili drugi ljudikorisnikLauraOh+'0T     (4<DLAko uzmemo u ruku olovku i papir i pokušamo nacrtati kartu svojeg zavičajnog mjesta, regije, zemlje ili svijeta, naša će se karta razlikovati od drugih karata što su ih na sličan način napravili drugi ljudi korisnikNormalLaura9Microsoft Office Word@@Z`@wܶ@* 1 2K՜.+,0 hp|  x-6X Ako uzmemo u ruku olovku i papir i pokušamo nacrtati kartu svojeg zavičajnog mjesta, regije, zemlje ili svijeta, naša će se karta razlikovati od drugih karata što su ih na sličan način napravili drugi ljudiAko uzmemo u ruku olovku i papir i pokušamo nacrtati kartu svojeg zavičajnog mjesta, regije, zemlje ili svijeta, naša će se karta razlikovati od drugih karata što su ih na sličan način napravili drugi ljudi NaslovTitle  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F=1Table\-WordDocument. SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObj  F0Dokument programa Microsoft Office Word 97-2003 MSWordDocWord.Document.89q