ࡱ> {qbjbjzz.%AAAAAUUU8\$U3 "0000000457j0A0AAE3j*j*j* AA0j*0j*j*j*Y &j*0[303j*7(7j*j*T7A*j*00)37% :Jevgenij Paa enko Sveu iliate u Zagrebu Filozofski fakultet, Katedra za ukrajinski jezik i knji~evnost  HYPERLINK "mailto:yevgpan9@gmail.com" yevgpan9@gmail.com, jpascenk@ffzg.hr Po eci grada kao kultnog srediata (europski kontekst) Tekst upuuje na tragove kultnih srediata airom Europe  u kulturama Kelta, starih Germanaca, Trakijaca, Skita, Sarmata i Slavena. Na temelju arheoloakih istra~ivanja je ostvarena tipologija formi, oblika kultnih mjesta s tragovima obreda. Sakralne su lokacije uglavnom distancirane od naselja ali postupno stapaju se s naseljem. Cilj teksta  predo iti kontekst koji upuuje na analogije u hrvatskim lokacijama s srodnim funkcijama. Toponimijska i druga informacija upuuje na pretpostavku o lokaciji Raguze-Dubrovnika kao po etno mjestu rituala. Kulturna povijest hrvatskoga prostora obilje~ena je arhaji kim rudimentima koje zahtijevaju produbljeno kompleksno istra~ivanje interdisciplinarnog sadr~aja, s uzimanjem u obzir komparativnog aspekta. Pripadnost prostora prastarim migracijskim procesima uvjetovana je i osobitostima okoliaa koji se, uz gospodarski faktor osmialjavao adekvatno svjetonazorskim vizijama ato je vodilo mitologiziranju prirodnoga landaafta i ato se odjekivalo u nizu izra~aja  od toponimije do strukture naselja. Potonje je u svojim formama moralo sadr~avati kultni zna aj kakav je tradicionalno imalo naselje kao srediate kulta s funkcijom zaatite koja se izra~avala u mitoloakim predod~bama. Istra~ivanja na opairnome prostoru upuuju na ulogu kulta u geografskom okoliau koji je povezan s prastarim kulturama ( CA0=>20 2002). Zadatak je teksta  predo iti niz karakteristi nih izra~aja kultnih srediata, polazei od postojeih istra~ivanja. Takva informacija pretpostavlja se zna ajnom u osmialjavanju hrvatskog0 prostora s rekonstruiranjem prastarih naslojavanja duhovne kulture koja bi se morala osluakivati u odreenim fragmentima proalosti. U nizu prethodnih publikacija (Paa enko 1999, 2010, 2012) upuivalo smo na takve izra~aje gdje je, izmeu ostalih toponimski par Raguza-Dubrovnik (dalje: R-D) predstavlja jedan od najizrazitijih modela pro~imanja prastarih kultura razli itih etni kih formacija. Teza o spomenutim toponimima kao odjeku kultnoga srediata slaveno-neslavenskih sinteza mora se razmatrati i kroz odreene paralele u drugim kulturama koje su va~ne kao zna ajan kontekst za rekonstruiranje arhai kih tradicija na hrvatskom prostoru. U srediatu naae pozornosti su spoznaje o kultnim srediatima koje su bile karakteristi ne za odreene kulture i etni ke grupe koje bi mogle imati tragove ili analogije na hrvatskome terenu kao predslavenske i slavenske tragove kultnih vjerovanja. Oni su mogli imati zajedni ke za indoeuropske narode vjerovanja vezana za osmialjavanje prirodnih snaga, za kult predaka, vatre, kunog ognjiata, poljoprivredne, posebice sto arske magije i sli no. Uz srodnost svjetonazorskih smjerova, obredi su mogli i morali biti obilje~eni razli itostima, s obzirom na migracijska kretanja koja su vodila prema razli itim formama uzajamnih odnosa - od po etne zatvorenosti vlastite tradicije na prvotnoj fazi doseljavanja, zatim  prema povezivanju etni kih skupina. Problem u identificiranju kultnoga srediata predstavlja kriterij definiranja objekta kao kultnoga, lociranje tog objekta. Imajui poseban, egzistencijalan zna aj, takav objekt morao biti obilje~en nizom karakteristika, koji bi upuivali na njegovu sakralnu osobitost. U definiranju odreene lokacije kao mjesta kulta va~na opa~anja daje istra~iva  ukrajinskih starina, arheolog I. P. Rusanova koja izdvaja niz kriterija karakteristi nih za kultni objekt. Jedna od zna ajnih osobitosti povezana je s lociranjem. Smjeataj kulta je - izvan mjesta stanovanja, ili pak u samom srediatu; ne manje zna ajna je forma lokacije  ona mora biti posebna s naglaaenim znakovima ritualnosti; arheoloaka informacija mora dati tragove ritualnosti  ostaci ~rtvenog rituala: kosti, elementi obreda s izrazima kultne namijenjenosti; va~an zna aj imaju srodne konstrukcije u drugim sredinama koji imaju potvrde kultnoga mjesta; ne manje zna ajne su mogue refleksije kulta u okoliau; implicitnu informaciju mogu sadr~ati odreene tradicije s odjecima mitskih predod~bi; takoer su mogua svjedo enja u pisanim izvorima. (Rusanova 2002, s. 11). Kultni mit morao je postojati kod svih naroda, uz to su morala postojati kultna mjesta kao odraz duboke arhaike kojem pripada i lokacija R-D. Mit je povezan s obredom koji je zahtijevao mjesto s odgovarajuom okoliaem koji se nadograivao mitskom vizijom stanovniatva i pretvarao se u scenu za obrednu akciju. U prethodnim istra~ivanjima izra~ena je teza o lokaciji R-D u regiji vezanoj za davni migracijski procesi razli itih etni kih skupina (Paa enko 2012). Treba istai zna aj Kelta poznatih airenjem iz sredianje Europe od prve polovice prvog tisuljea prije K. Postupno romaniziranje i asimiliranje Kelta moralo je ostavljati odreeni trag u kulturama s kojima su se oni stapali (Rosen-Przeworska 1964). Utjecaj Kelta na druge kulture je poznat sve do srednjovjekovlja, uklju ujui i poznate legende o kralju Arturu, Tristanu i Isoldi te drugim likovima srednjovjekovne knji~evnosti (Filipp J. 1961). Halatatska kultura ( HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/wiki/800._pr._Kr." \o "800. pr. Kr." 800.-  HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/wiki/450._pr._Kr." \o "450. pr. Kr." 450. pr. Kr.) i kasna ~eljezna  HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/wiki/Latenska_kultura" \o "Latenska kultura" latenska kultura svjedo i o visokoj razini gospodarskog i druatvenog ~ivota ato potvruje arheoloaka informacija na slavenskome prostoru, izmeu ostalog od teritorije Male Poljske, ukrajinskog Zakarpaa i sve do Ilira. Prema istra~iva ima, keltska raseljavanja se usmjeravala i na prostore prema R-D a takoer i do suvremenih zapadnoukrajinskih regija. Kelti se smatraju onima koji su o uvali indoeuropski fundus mitologije jedan od kojih je mit o sudaru boga-gromovnika s njegovim neprijateljem. Prema keltskome svjetonazoru svijet je jedna povraina s sredianjim stablom. (8DK =0@>4>2 <8@0, 2 s. 234). U atovanju mrtvih isticao se odvojeni otok bla~enih gdje caruje srea jer je tamo sretna duaa koja je besmrtna i nastavlja ~ivot da bi zatim preselila se u drugo tijelo. Kult mrtvih je popraen raznovrsnim obredima. Posebice atovale se prirodne snage s ritualima izvoenim u odgovarajuem okoliau, u svetome gaju. Kult svete aume, dubrave je bio rasprostranjen na velikom prostoru keltskih raseljavanja. Posebice se atovao kamen, smatralo se da u kamenim zidinama su prebivale duae heroja i joa neroene djece, dok se vjerovalo da druidi mogu se pretvarati u kamen koji se koristio kao ograda na mjestima kulta. Uz to se atovala vatra, posebice kao zaaita od bolesti stoke koju su ritualno vodili izmeu raspaljene vatre (Rusanova 2002, Rosen-Przeworska 1964). Arheologija svjedo i o rasprostranjenosti, izmeu ostalog i u srednjoj Europi kultnih srediata Kelta, u razli itim oblicima - od jednostavnih kao ~rtvene jame do osmialjeno sreivanih kao ~rtvene prostore - mali trg ili duboke aahte. Naj eae svetiliata su izgledala kao omanje prostore u srediatu kojih se nalazio objekt kulta  bo~anstvo. Oni su bili ponaj eae udaljeni od mjesta stanovanja. Uz to su postajala kultna srediata u samom naselju, posebice kad je pu anstvo tra~ilo tamo mjesto zaatite  ne samo uz pomo zidina, ve i uz pomo bo~anstva ( CA0=>20, 2002, s. 15.). Postupno se razvijaju velika svetiliata opkoljena zidinama s rovom i koje postaju, prema terminologiji Rusanove gorodia a-svetiliata, dakle ograeno naselje s funkcijom svetiata. Tamo se moglo okupljati mnoatvo pu anstva, kultnu funkciju je imao hram i sveti bunar gdje se vraio ritual na koji su imali pravo samo druidi. Postupno se razvijala izgradnja svetiata od koncentri nih zemljanih utvrda do izgradnje hramova uglavnom drvenih a s rimskim utjecajem  kamenitih. Kultna srediata naj eae su smjeatena udaljeno od pu kih nastambi, meutim u kuama naselja su postojala i svoja obiteljska kultna mjesta. Forma svetiata je naj eae okrugla  od zemljanih nasipa  kurgana do hramova. Oni su predstavljali okrugli trg opkoljen nasipom, zidom, rovom i s kamenitim bo~anstvom  stekom u srediatu gdje se vraio ritual donoaenja ~rtve, ljudske takoer. Takva su svetiliata poznata airom razli itih naroda i predstavljala sakralno mjesto kojem su imali pristup samo posveeni. Magijski zna aj su imali krug, kamen kao odjeci kozmogonijske mitologije ato ilustriraju poznati spomenici kao Stonehenge. Sli nu formu svetiliata u Bretanji imali Kelti. Posebice va~no je naglasiti na postupnom nastajanju grada-svetiata ato je bilo razvijeno i kod Slavena srednjega vijeka. Kod Kelta takva su zaatitna kultna gradiata smjeatena na visokim brdima gdje arheoloaka informacija govori o ritualnosti mjesta. Na nekima su kasnije izgraene kraanski hramovi koji u svojim temeljima imaju tragove mnogobo~a kog svetiliata ( CA0=>20 2002, s. 23). Osim okruglih poznata su i etverokutna svetiliata koja nastaju kasnije, u razdoblju srednjega latena  pravokutni prostori opkoljeni nasipom i rovom i koji su imali kultni zna aj. Ti prostori imaju formu kvadrata, pravokutni ili u formi trapecije, ponekad su razdijeljeni rovom, valom. Va~no je istai da u organiziranju prostora uzimaju se u obzir takva orijentiranja koja bi se uklju ivala u obilje~avanje kalendarskih svetkovina. U svetiate, odvojeno od nastanjenog prostora se dolazilo preko rova koji je prirodno odvajao nastanjeno srediate od sakralnoga mjesta. To sveto mjesto je distancirano od svijeta svakidaanjice, dok okrugli trg bi bio opkoljen etverokutnim zidom a u srediatu bi bile ~rtvene jame s idolima i mjestom ~rtvovanja, u centru svetiliata bi bila kamenita plo a, idoli mogli su biti drveni, u ~rtvenim jamama su pronala~eni ostaci ~rtvovanja ( CA0=>20 2002, s. 25- 26). Gradnje su obilje~ene povezanoau s kozmogonijskim mitovima gdje bi svoju funkciju imala osovina kultnoga mjesta, usmjerena prema izlasku sunca u studenom koji se smatrao kod Kelta po etkom godine (Rybova, Soudsky 1962). Sli ne su konstrukcije poznate i u srednjoj Europi  u Maarskoj, eakoj, Austriji ( CA0=>20 2002, str 28). Takoer na prostoru Ilirije, Austrije, Bavarske i drugdje su rasprostranjene peine u funkciji svetiliata, s ostacima ljudskih kostiju kao ~rtava bo~anstvu, zatim bunari-svetiata s istim tragovima kultnoga mjesta i rituala. U etverokutnim svetiliatima takoer su postojali hramovi, smjeateni esto u kutu svetiliata s moguim idolom. Nastanak hramova se povezuje, prema nekim pretpostavkama, s utjecajem rimske arhitekture. Pored s okruglim vidljiva su i etverokutna svetiata gdje sakralnost poja avana simboliko<: krug s bo~anstvom u srediatu simbolizirao je svijet bo~anstva, dok je etverokutna ograda ponavljala formu kue bo~anstva  hrama ( CA0=>20 2002, str. 36). Sakralnu je funkciju imala skulptura: kameniti hramovi Kelta su imali skulpture, rezanja na kamenu, ato ilustriraju hramovi u keltskim spomenicima po Francuskoj, Engleskoj, Njema koj, Danskoj, Poljskoj i manje u isto nim regijama keltike. Kipovi bogova i heroja su stajali po kurganima, najstariji su 7-8 st. p. K. Posebice je razvijen kult glave, poznati su idoli s viae glava, posebice je izra~en kult odsje ene glave jer glava se smatrala srediatem ~ivotne snage, simbolom ovjeka ato je povezano i s ~rtvama ljudske glave, rasje enijem ~rtve na ato upuuje arheoloaka informacija ( CA0=>20 2002, str. 41-44). Takoer su ~rtvovane ~ivotinje, posebice krmak kao omiljena ~ivotinja Kelta, druge ~rtvene rituale su povezane s magijom plodnosti u poljoprivredi, s agrarnim kultovima koji imaju paralele kod Slavena, izmeu ostalog u okruglosti kruha kao sakralnoga simbola. Bitna osobina keltskih kultnih lokacija je trajno postojanje svetiliata na istome mjestu - neprekidno ili s odreenim prekidima. Takoer je karakteristi no da na mjestu tih svetiata s vremenom nastajale kraanske crkve ato je dobilo naziv fluida bogova (Behm-Blancke G. 1962). Germanska su plemena nastanjivana u prostoru sjeverne Europe, dolazila u sukobljavanje s Keltima i Rimljanima, preuzimala elemente njihovih kultura. U skandinavskim zemljama su mnogobo~a ka vjerovanja o uvana u pisanim izvorima, u sagama ato predstavlja jedan od izvora za rekonstrukciju pretkraanske vjere. Kao i kod drugih indoeuropskih naroda, model vizije prostora kod Germana je vezan za zemlju s stablom svijeta, nebom, kultom mrtvih. Meutim, oni vjeruju u vidljiva bo~anstva kakvima do~ivljavaju sunce i mjesec. Oni posveuju bo~anstvima svete dubrave koje poimaju kao po eci roda. Smatra se da kod kontinentalnih Germana prvih stoljea naaeg doba nije bilo nekih veih idola, ve neke male figurice, nisu bili graeni hramovi, molili su se u svetim dubravama pod otvorenim nebom. Za razliku od Kelta ovdje nema velikih etverokutnih svetiliata, kasnije se pojavljuju okrugli prostori za vraenje rituala. Prinoaenje ~rtve se ostvaruje kod vode, u mo varnim mjestima, takoer jezerima, rijekama. }rtvovane su ~ivotinje ali i ljudi, ~rtva je ostvarivana potapanjem. Smjeataj ritualnih mjesta kod vode upuuje na ritualni zna aj vode kao izvora nastanka i trajanja ~ivota. Planine su se koristile manje, mo~da zato ato su se do~ivljavale kao okamenjeni gorostasi koji su vodili borbu s bogovima. Vatra se koristila takoer manje, u usporedbi s drugim mnogobo~a kim skupinama - mo~da i zbog do~ivljavanja vatre kao snage koja uniatava. Za razliku od keltskih srediata, starogermanska kultna mjesta nisu obilje~ena itko izra~enim konstrukcijama, posebnim hramovima, vee je predstavljala prostor kamo su se donosile darove, ~rtve. Meutim, germanska religija je postupno, od 5-6 st. sve viae primala utjecaj keltske vjere ato se izra~ava u pojavi okruglih rovova uokolo svetiata ( CA0=>20 2002, s. 69). Regije s kojima se povezuje pretpostavka o pradomovini Slavena, bez obzira na diskutabilnost lociranja, pru~a arheoloaku informaciju koja se odnosi na niz kultura s prostora Poljske, Ukrajine i koja daje mogunost odrediti osnovne karakteristike kultnih srediata praslavenskog razdoblja. Zna ajna je i Lu~i ka kultura (13/12-3 st. p. K.) koja se rasprostire na podru ju danaanje Poljske i Njema ke, sjeverne regije eake, Moravske, Slova ke te uklju uje dio zapadne Ukrajine s tragovima bron anoga doba. Pripadala je drevnoj europskoj govornoj zajednici uz utjecaj stanovniatva s podru ja Ilira, Baltika, Kelta te iranogovornih stanovnika. Kao dio indoeuropskih naroda, predstavnici te kulture u svojim vjerovanjima su atovali prirodne snage, astralna tijela, oganj i vodu, uz kult mrtvih te obrede usmjerene na razvoj plodnosti. Takvo konstatiranje osniva se na arheoloakoj informaciji, ponajprije iskopavanja grobova. Od kultnih srediata su pronaene ~rtvene jame s viaekratnim ~rtvovanjem; vrailo se poklanjanje vodi ali bez izra~aja ~rtvovanja kao kod Germana, pojavili se odvojena mjesta za donoaenja ~rtava uz distanciranje sakralnoga mjesta od svakidaanjega ~ivota. Krajem doba bronce i po etkom ~eljeznoga doba na prostoru lu~i ke kulture nastaju spomenute utvrde opkoljene rovovima i nasipanim valom gdje se isti u sakralne i stambene gradnje. Bila su i ona srediata koja su imala samo sakralnu funkciju gdje najpoznatiji spomenik takve namjene poznat na gori `len~a s kamenitim figurama kao krmak, medvjed, riba i drugim znakovima u obliku X koji izazivaju trajne diskusije o njihovoj pripadnosti  Germanima Keltima ili Slavenima. Opkoljenost kamenitim zidinama, druge osobine su dale razlog za pretpostavku o kultnome srediatu. Takoer izra~eno je atovanje vode te izvora, bunara. Pronicanje Kelta na prostor suvremene Poljske. od 3.-2. st. p. K. je dovelo do airenja kultnih srediata keltskog karaktera, zatim i germanskih. Prema arheoloakim istra~ivanjima, analizama koja je ostvarila Rusanova, na prostoru srednje Europe postojali su kultni objekti koji su reflektirali vjerovanja stanovniatva i koji su s vremenom do~ivljavali razli ita transformiranja, ovisno o druatvenom razvitku. Glede kultnih srediata posebice je bilo izra~eno keltsko druatvo s druidima, likovima bo~anstava, svetiliatima, hramovima. Germanska su plemena imala ni~i stupanj razvoja glede kultnih objekata, uglavnom poativajui vodu, izvore i ostavrujui rituale u mo varnim lokacijama, ato do~ivljava promijene s utjecajem Kelta na germanska plemena. Na prostoru Poljske u ranom ~eljezom vijeku formirala se kultna gradnja, uglavnom na uzviaenim mjestima  brdima, uz zemljane nasipe koji su ograivali sakralna mjesta ato takoer do~ivljava utjecaj s postupnim pronicanjem tamo keltskih i germanskih plemena. Lokalno stanovniatvo je uvalo vlastite tradicije s atovanjem prirodnih snaga, uz agrarne kultove, poklanjanje Majci-zemlji, vodi, ognju. Meutim, i tamo su postojale zajedni ke crte, karakteristi ne za prethodnike Slavena i koje su kasnije o uvane u slavenskim tradicijama: distancirani smjeataj sakralnoga srediata glede glavne nastambe stanovniatva  kao izraz posebnosti lokacije kulta; trajno postojanje tog lokaliteta s o uvanom funkcijom sakralnosti, odr~avanje rituala na istome mjestu  tijekom stoljea ak tisuljea; ograenost u razli itim formama (zemljani nasip, kameniti zid, drvena ograda, rov)  kao ograivanje, granica izmeu svijeta bo~anstava i ljudi; donoaenje bo~anstvima u ~rtvu ~ivotinja i ljudi, esto rasje enih s posebnim kultom lubanja i pojedinih kostiju ato je kao obi aj bilo rasprostranjeno airom Europe. Tijekom tisuljea sli na ritualnost se o uvala kod Slavena sve do srednjega vijeka; posvud su bili rasprostranjeni ~rtveni prostori u formi omanjega trga, kao i ~rtvene jame. Na zemljama s kojima povezuju predslavensko razdoblje, ponajprije u Lu~i koj kulturi nastavlja se kod Slavena tradicija izgradnje kultnih graevina opkoljenih kamenitom ogradom i nastanak novih svetiata, neposredno slavenskih  na mjestu prethodnih lokacija kulta. Naj eae nastaju na vrhuncima planina koje dobivaju zna aj srediata okoliaa, svojevrstan sr~ prostora. Glede forme, najviae su izra~eni manja okrugla  gorodya a , dakle gradovi-svetiliata i takvi su o uvani kod Slavena sve do srednjega vijeka, prebivajui u funkciji kultnoga srediata mnogobo~a ke vjere ve odsutne kod susjednih naroda. uvajui vlastite tradicije, lokalno stanovniatvo postupno poprima utjecaje drugih kultura u emu su posebice izra~ene keltske intervencije, s kojima povezuje se nastanak svetiliata, ograenog rovovima kao i sama ideja hrama koji se pojavljuje kod Slavena u 8-9. st. kada je mnogobo~a ka vjera bila dovoljno razvijena (Rusanova, 97-98, Janocha). Osim srednjoeuropskoga prostora ne manji zna aj za naau temu imaju spoznaje o isto noslavenskome prostoru, posebice s pravca velike stepe, obilje~ene tradicijom iranogovornih nomada, kulture Skita i Sarmata (7.-3. st. pr. K.). Isto ni prostori suvremene Ukrajine poznate kao aumske i stepske predjele (ukr.: lisostep) bili su naseljeni plemenima s ratarsko-sto arskim organiziranjem i koja su prebivala u trajnim dodirima s stepskim istokom, kojim su gospodarili nomadi takozvanoga skitskoga svijeta. Pitanje karaktera suodnosa nastanjenih plemena s iranogovornim jaha ima izazivalo je razli ita tuma enja  od osporavanja bilo kakvih kontakata do tvrdnje o srodnosti, sve do simbioze. Na tome prostoru, uklju ujui i suvremenu Moldovu, su postojale razli ite lokalne kulture, viae-manje srodne meusobno i koji se nekima autorima protuma eni kao proto slavenske ili praslavenske. Kultura potonjih, prema arheoloakoj informaciji obilje~ena je razli itim utjecajima ato je bilo normom migracijskih procesa svih vremena i ato zahtijeva poredbeno prou avanje tih kultura. Oni se ogledavaju i u informaciji o kultnim srediatima koja su postojala u stepskoj Skitiji, o emu postoje odreena svjedo enja  od pisanih kod Herodota do arheoloakih. Prou avanje religijskih vjerovanja Skita je ostvarivano u relevantnim kompariranjima s srodnim njima iranskim, arijskim narodima, predod~bama iz Rigvede i Aveste ( 052A:89 1973). Predo avan je model svijeta kod Skita  kao tro lan prema vertikali i etvero lan prema horizontali, ato je tipoloaki blisko svjetonazoru drugih naroda. Predod~ba Skita o vlastitoj zemlji kao etverokutu reflektira opu arijsku sliku o organiziranome svijetu ( 052A:89 1985). Na temelju Herodotovih opa~anja, pretpostavlja se postojanje opega za sve Skite religijskog srediata Eksampej ato je i Sjevernom Pricrnomorju (ukr. P"$($ & J L p v x *..0lrNf˶ߪ~vvvnvnfnfhI/.mHsHhomHsHhSmHsHhu?mHsHhu?hf5mHsHhu?hMB5mHsHhu?h5mHsHhu?h]r5mHsHhchESb0JmHsHhESbmHsHjhESbUmHsHh]rmHsHhmHsHhESbhESb5mHsHhESbh5mHsH$$(Tr t v x .0 r$) ,GHN.[]af $dha$gdu? $dha$gdo $dha$gdESb$a$gd]r"zvzdhx Rj24Jbd(@DTx(ȊȝȊȊh3mHsHhP(3h mHsHhP(3hP(3mHsHhP(3mHsHhP(3mHsHhfmHsHhSumHsHh mHsHhK0qmHsHh<mHsHhSmHsHhI/.mHsHhwRmHsHh=rmHsH6(68:B\f`" <Nhjl(0HJR 6!ͽŽ}uh5$mHsHhu?mHsHhz:mHsHhmHsHhbImHsHh=mHsHhfmHsHhJmHsHh<mHsHhT!mHsHh%zmHsHhI/.mHsHh3mHsHhEmHsHhpmHsHhP(3hP(3mHsHhP(3mHsH-6!8!!!!!"2">"P"V"h"p"""""""#$#X#### $($l$p$r$$$%%p%%%%%%%&&&0&r&&&&&&>'B'h'(*(L((((ȰذذذؠؠhgmHsHhxHmHsHhz:mHsHh`mHsHhmHsHhKmHsHhmHsHh,]mHsHh`78mHsHhpmHsHh'bmHsHh5$mHsHh+mHsH;(0)~))))))))*.*****&+++, ,",,,,, - --,-L-N-x-z-----.&.X.p.r..../4/6/>/D/homHsHhn'mHsHhy9mHsHhKmHsHh MmHsHhvEmHsHhu?mHsHh 5mHsHhmHsHhEmHsHhU"KmHsHh.~mHsHhz:mHsHh,]mHsHhgmHsHh]VmHsH2D/000000000111111.202H2J2R2p2r2336383:3J3ȼwjYjYIYhOhO0J>*B*]ph!jhOhOB*U]phhOhOB*]phhOB*mHphsHhOhO0J>*B*phhOhOB*phjhOhOB*Uph hOhOhOhO5hOhO0J5]hOhO0J5]mHsHhOhO5mHsHhOh5mHsHh]VmHsHhmHsHJ3333N4v4444 5H5l555(6D6P666687d77777888.9:9B9R999 :D:Z:>;D;n;t;v;;;<(<.<8<<<𠘐h"mHsHh+CmHsHhn'mHsHh_?mHsHh %mHsHhNmHsHh!"mHsHh0q"mHsHhKmHsHhRmHsHhmHsHhEmHsHhmHsHhmHsHh0q"mHsHh_mHsH2<<=B=J======>>>&>@>P>^>`>p>>>>?`?@"@:@n@@@@@@AAA>AbAtAABBB(B4BFBJBbBtBBBBB*C:CKKਗࠉh1mHsH h1&0Jh1&h1&0JhQ(mHsHh1&mHsHh#qmHsHhGmHsHhBmHsHh1jmHsHhmHsHhxmHsHhKmHsHh&`mHsHhosmHsHhnjmHsH2KL2LL>MJMMMMMMMNN*N8NmHsHh1&h1&mHsHh1&mHsHhuVDmHsHhKmHsHhCmHsHh1&mHsHhiSmHsH8U$U.U0U2U>UFUJU`UtUVV V*VVVWRWtWWWWWWWWPXXXXXXRYdYYYYYTZZZ.[X[[[[\8\>\ͽ嚒咊劂zzh!JmHsHh|mHsHh_omHsHh]mHsHhnmHsHhhmHsHhmHsHhmHsHh}`mHsHh0UmHsHhD|mHsHh(mHsHh mHsHhKmHsHh h mHsHh mHsH0>\r\t\\\\\]]]]](]0]6]@]h]]]^^^R^^^b^t^x^^:_>_X_______d``````aaRaVazaaaaaaaabŽŵŭŭ譥襝荕h(mHsHhmHsHhSmHsHhimHsHhMmHsHhNmHsHhnmHsHhAmHsHhbmHsHhhmHsHhmHsHhmHsHh@mHsHh!JmHsH7bb&bPb`bbbbc:cZcbclcccddddddd.e6eBe\eeeefvfffffg g"g2gBg|ggg*h6h\hvhhBiiiijȤȤȤȄh"v^mHsHhmHsHh__[mHsHhPmHsHh~&mHsHhi{LmHsHhPhmHsHh&ynmHsHhRvmHsHht93mHsHh#"mHsHhmHsHh/XmHsHhmHsHhKmHsH4jjjjjjk(k2k^#)4H`VDXFX\XYZ[\r]dhgdu?$dh`a$gd4 $dha$gdu? $dha$gd! $dha$gdMB $dha$gdoV||}T}}~~~*~V~h~t~~~~~~4DRZ \jЁҁ<^܂F^`ШؐxpphhmHsHhjmHsHh9mHsHhMqmHsHhwpmHsHhomHsHhs0mHsHhX*mHsHh_=mHsHhH\mHsHhLmHsHh]q0mHsHh$tmHsHhdVmHsHhXAOmHsHh^}mHsHhamHsHhd^mHsHhCmHsH($8|̄.0>jn΅.JP`F*Ί0А *0ZhะШШШШШШРРh-mHsHhH-mHsHhzmHsHhWmHsHh7mHsHhzXmHsHhdVmHsHhmHsHh7tmHsHhXAOmHsHh2]mHsHhjmHsH<JLԕ "4X–LjlҘB`bdrtvx8<^~œ<NbfиаhvtmHsHh mHsHh 8mHsHhEE5hEE56mHsHhEE5mHsHhMBmHsHh fmHsHh#"mHsHh mHsHhmHsHhdVmHsHh[wmHsHhH-mHsHhSmHsH7f >`lԟ VXZjΠԠ(Zj(XlУ:n~0TXzะనhmHsHhFmHsHhhmHsHhmHsHhImHsHh8#mHsHhH4mHsHh4mHsHh 8mHsHh mHsHhjmHsHhy6mHsHh fmHsHhvtmHsHhmHsH1$T>BnPz|NP`>^`ûͻͳͳͣwwhLmHsHhMBmHsHhB}|mHsHhevghL 6mHsHhevgmHsHhL mHsHhevgmHsHh"mHsHhymHsHUhmHsHhy6mHsHhhmHsHhmHsHhmHsHhImHsHhqv\mHsH.ivni ne Pry ornomorja). Kod Skita kao i kod Perzijanaca nije bilo kipova bo~anstava, hramova, oltara, oni su se poklanjali bo~anstvu rata Aresu simbol kojega je bio ma  kojem su palili vatru, donosili ~rtve ~ivotinja i zarobljenika. Takva informacija od Herodota upuuje na poteakoe u mogunosti pronai skitske kult=e lokacije. Glavno kultno mjesto Skita su zemljane grobnice kurgani koji su imali funkciju ne samo mjesta sjeanja na sahranjenog, ve i svetiliata odreenih skupina. Herodot je oslikao ritual sahranjivanja skitskoga vladara, prikazavai kao njegovi ostaci se provoze zemljom, zatim se vrai sahranjivanje uz ~rtvene ~ivotinje i nasipanje velike humke-kurgana pod kojim su pronaeni veliki prostori s obilje~avanjem sahrane. Na vrhu kurgana su postavljani kameniti simboli, naj eae kao antropomorfni stupovi s ne dubokim reljefom vojni kih atributa. Takav kameniti stup je simbolizirao Osovinu svijeta s kojim se asocira sahranjeni vo~d, njegova usmjerenost prema nebu, kult predaka, kult plodnosti. Kurgan je predo avao svjetonazor Skita s njihovom vizijom Svemira, povezanosti nebeskog, zemaljskog i zagrobnog u ato se uklapala i sama grobnica. Osim kurgana-grobnice postojali su i posebni kurgani s funkcijom svetiliata posveeni vjerojatno bo~anstvu rata (5AA>=>20 1983, 052A:89 1985). U sistemu kultnih srediata poznati su mnogobrojni (do 1500 lokacija) ravni prostori ograeni nasipanim zidinama i smjeateni po esto u blizini kurgana. Imenovani kao majdan odnosno trg oni predstavljaju visok od 2 do 11 metara nasipani koncentri an zid dijametrom do 100 m., s nekoliko prolaza, a ponekad i s dva paralelno nasipana kruga. Istra~ivani joa od kraja 19.  po . 20. stoljea oni ostaju zagonetkom glede namjene s razli itim tuma enjima sadr~aja  od sakralnoga do povezanog s gospodarskim interesima stanovniatva. U prou avanju kultnih srediata skitskoga doba su poznati takozvani zoljnyki  okru~ne uzviaice s ostacima pepela (ukr. zola) od ~rtvenih paljenja, poznate su i po anti koj Gr koj. U sjevernome Pricrnomorju, odnosno na jugu Ukrajine kamo se doseljavali anti ki Grci i gdje je dolazilo do povezivanja iranogovornih Skita s anti kim polisima, tavi su zoljnyki ponaj eae smjeateni na mjestu ve postojeeg kultnog srediata ranijega doba  u blizini kurgana, dakle u sakralnoj zoni. Ilustraciju predstavljaju pronalasci na Krimu kod naselja poznatog kao Neapolj Skitski koji uobli ava postupni su~ivot Skita s nastanjenim anti kim Grcima. U ~rtvovanju ~ivotinja kod indoeuropskih naroda, dakle i Skita poseban zna aj je imao konj, dijelovi njegovog trupla s naglaaenom funkcijom glave koja je ~rtvovana bo~anstvu vatre, dok krava se povezivala s suncem, pas se tuma io kao pratilac u zagrobni svijet ( 052A:89, 1985). Prema formi zoljnyki su bili okrugli kao simbol zemaljske vatre, kunog ognjiata. Kultna srediata s ritualima spaljivanja su rasprostranjeni kod nastanjenih plemena aumo-stepe, koja se bavila ratarstvom te je gajila kult vatre. U skitsko doba, odnosno na prostoru desno obalske Ukrajine (desna, zapadna obala Dnjepra) takvih kultnih srediata je manje, ali postoje kurgani-~rtovnici, zatim glineni i kameniti ~rtvenici kao oltari za donoaenje ~rtve. Imali su oblikovanje udubljenog tanjura s presjekom do 3 metra i s ornamentom po krugu. Ornamentirani oltari su poznati i u anti kim polisima sjevernog Pricrnomorja te se tuma e kao posljedica gr kih utjecaja. Kultnim srediatima skitskoga doba su poznate i ~rtvene jame s ostacima donoaenih ~rtava, zatim kultne gradnje za vraenje molitava, gatanja i drugih rituala. Arheoloaki podaci upuuju istra~iva e na odreene zakonitosti u postojanju kultnih srediata na prostoru Ukrajine skitskoga doba: onih iz aumsko-stepske i stepske, odnosno neposredno skitske regije. Oni se razlikuju i po na inu ~ivota  od nastanjenih do nomadskih plemena ato se izra~ava i u kultnim srediatima gdje su najviae izra~eni kurgani skitskoga doba, odnosno zolnyki-pepeliata kod ratarskih plemena. Osim odreene distanciranosti, izmeu te dvije skupine, dakle nomadske i nastanjene, vidljive su razlike u tradicijama razlike u tradicijama. Kod stepskih srediata se vidi odsustvo zoljnyka, nazo nost pravokutnih ~rtvenika za razliku od okruglih kod ratarskih plemena, odsustvo velikih molitvenih kua opa~enih kod nastanjenih plemena, glinenih izrada ratarskih simbola, ornamentiranih ~rtvenika karakteristi nih za aumsko-stepsku Ukrajinu. U potonjoj nisu poznati antropomorfne kamenite plo e - steci koji se nau u stepskoj Skitiji gdje su glavna ritualna srediata bili kurgani. U isto vrijeme kod jednih i drugih postojale su i ope tendencije karakteristi ne za indoeuropske zajednice  kult vatre, predaka. Ako kultna mjesta aumske stepe predstavljaju jedan masiv s ograni enim analogijama u skitskoj stepi, njihova su vjerovanja bila tipoloaki srodna. Mada je stanovniatvo aumske stepe skitskoga doba uvalo stare lokalne tradicije, ono je poprimalo odreene osobitosti skitske i trakijske stepskih kultura ato je vodilo odreenom sinkretizmu u vjerovanjima, obredima te se odrazilo u kultnim formama ( CA0=>20 2002: 143). Drugi veliki masiv - Sarmati kao iranogovorna plemena kreu se prema zapadu od 4. st. pr. Kr., i u 3. st. su stigli iz Dnjepra, dok masovno nastavili kretanje sredinom prvog st. naaega doba stigavai do srednjeg Dnjestra. Lokalno stanovniatvo u Podnejstrovlju je odstupalo, nije dolazilo u povezivanje karakteristi no za prostor izmeu Dnjepra i Dona, dakle prethodnih predstavnika skitske Ukrajine gdje je dolazilo do stapanja srodnih iranogovornih - skitske i sarmatske kultura. Proaavai ju~nim ravni arskim prostorima Ukrajine, valovi sarmatskih seoba su dosezali Dunava te su joa u I. st. pr. Kr. plemena Jaziga su osvojila zemlje izmeu Dunava i Tise te su se suo ili s rimskim vladavinama. U II. st. n. d. sarmatska plemena su ugro~avala gr ke kolonije Krima kasnog skitskoga doba. Krajem 4. stoljea potisnut Hunima, dio Sarmata-Alana je istrijebljen, dio se stopio s hunskim hordama s kojima su stigli daleko do zapadnih predjela ili se stopili s lokalnim stanovniatvom tadaanje Ukrajine. Sarmatska su plemena u svojim invazijama ujedinjavala se u razli ite saveze, ponekad sna~ne ali esto ne dugotrajne. uvali su rodo-plemenski ustroj s jakim ostacima matrijarhata. U vjerovanjima su bili srodni osnovnim osobinama indoeuropskoj, indoiranskoj zajednici dok su osobine njihovih vjerovanja osluakuju se u nartskom epu Osetina (1052 1960). Imali su kult sedam bo~anstava, kult orua s ma em kao srediatem, poativali su vatru u svim izra~ajima  nebesku, sun anu, ~rtvenu, kunu; vraili su ~rtvene obrede, posebice konja kao simbola sunca dok je bo~anstvo sunca posjedovalo sredianje mjesto u njihovom svjetonazoru (5@>4>B). Poativanje predaka odrazzilo se u mnoatvu kurgana s razli itm podzemnim prostorijama, elementima sahrane  od ukarsa do ~rtvovanja i koji su imali kultnu funkciju sli no tradiciji kod Skita. Sarmati priuralskih regija su imali kontakte s stanovniatvom srednjoazijskih stepa, sako-masagetskih plemena, povezanih, kako se predpostavlja srodnim indoeuropskim religijskim predod~bama. Uz gornji Don kamo su sarmatska plemena pristizala u nekoliko valova od 2. st. p. n. d. i gdje su oni bili u su~ivotu s lokalnim stanovniatvom, pronaena su kultna mjesta srodna hramovima vatre. Oni upuuju na konstataciju da su vjerski obredi kod Sarmata bili usreeni na mogilnike i povezani su s kultom predaka, njihove su kultne forme uglavnom etvorokutne, opkoljene manjim rovovima ili nasipama, upuuju na isto ne tradicije i razlikuju se od kultnih srediata stepske i aumsko-stepske Skitije. Takoer su postojale etvorokutaste forme poznate kod Kelta ato upuuje na pretpostavku o moguem utjecaju lokalne tradicije na rasprostranjenost kod Sarmata Sjevjernog Pricrnomorja obreda izgradnje ritualnih etvorokutnih rovova i ograda oko mjesta sahrane ( CA0=>20 2002: 147-148). Ne manje zna ajne su kultne tradicije "rakijaca koji pripadaju indoeuropskim plemenima i koji su od duboke proalosti prebivali na sjevjernom istoku Balkana, dolazei u dodir s srodnima 3;545 jezik0 Ilirima, na istoku su grani ili sa Skitima gdje je granica iala uz donji Dunav i Prut. Prema arheoloakoj informaciji, trakijska kultura nije vidljiva u duhovnoj ili materijalnoj kulturi Skita na prostoru izmeu Dnjestra i Dona uz Priazovlje. U isto vrijeme opa~eni su tragovi pronicanja Trakijaca sve do desnoobalske Ukrajine kamo su pristizali u nekoliko valova ato je posebice vdljivo u kasnoj povijesti Skita. Trakijci su prebivali u stalnim vezama s Gr kom 0 od I. st. n. d. su se naali pod utjecajima Rima. U to doba su trakijska plemena Daka i Heta stvorila dr~avu koja je bila sruaena Rimom i koji je tamo stvorio provinciju Dakiju. S povijeau Heta povezuju odreene promijene u kulturi i sustavu stanovniatva Donjega Podnjeprovlja i Podnjestrovlja. Trakijska kulturna ostavatina je obilje~ila odreene srodne crte u etnokulturnome izgledu ju~noslavenskih te isto noslavenskog naroda. ( CA0=>20 2002: 143, ;0B:>2A:0O 1974). Osim drugih utjecaja, opa~a se kult jaha a koji povezuju s likom poznatog trakijskog jaha a. Izmeu ostalog izra~ava se i u figuricama konja, ovce pronala~ene u iskopina donje dnjeparskih g>r>dyaa i koje povezuju s kultom ognjiata, ognja ili sunca poznatih i kod Trakijaca sve do kasnorimskoga doba (K@K:8= 1993). S trakijskim utjecajima mogu biti usporeena ornamentirana ognjiata na jugu Ukrajine  pravokutni s geometrijskom ornamentom. Takvi su poznati na Kreti od kraja 3.  po . 2. tisuljea pr. Kr. u Gr koj, Rumunjskoj na spomenicima kulture Vitenberg doba bronce. Pretpostavlja se da u naseljima uz donji Dnjepar, uz Skite koji su vodili ve ukorijenjeni na in ~ivota, bili su predstavnici Trakijaca, Grka i Sarmata ato je vodilo sinkretizmu obreda. Na prostoru Rumunjske, Bugarske su rasprostranjena svetiliata koja su postajala uz zna ajna druatvena srediata. Naime, gorody e Butu eny izmeu rijeka Prut i Dnjestar je bilo u funkciji velikog politi kog, trgova kog, religijskog centra uz koji je postojalo svetiate s ovalnim ~rtvenikom, ritualnim stupovima, peinama. Slavenski prostor s tragovima kultnih srediata po eo se istra~ivati s pronalaskom 1848. Zbru kog idola, slu ajno pronaenog na rijeci Zbru  ato je dalo poticaj za trajna prou avanja i diskusije vezane za niz pitanja  od etni ke pripadnosti do tuma enja simbolike na pronaenom kultnome stubu. Prema mialjenju ruskog istra~iva a Rybakova, idol predo ava Svantevida s likovima slavenskih bo~anstava kao Lada, Mokoa, Perun i Da~bog, takoer ocrtan kota -sunce s moguim prikazom bo~anstva Horsa koji uobli ava Sunce, zatim slika Velesa i druge likoea iz slavenskog mnogobo~a kog panteona.( K10:>2 1987). Otada vrai se neprekidno prou avanja tragova slavenskih svetiliata od pronala~enja 1908 arheologom Hvojko svetiliata na Starokijevskoj gori u Kijevu do danaanjih prou avanja, izmeu ostalog u Prikarpattju. ($8;8?GC: 2012). Mnogobo~a ka vjerovanja su duboko ukorijenjena u kulturV Slavena i, prema pisanim i drugim svjedo enjima sve iz 12. stoljea Slaveni su svoj okolia  polja, brda i drugi relijef punili bo~anstvima, idolima kojima su se poklanjali. Identificiranje odreenih mjesta rituala je ote~ano time da su naj eae upravo neposredni okolia je pretvaran u svetiate. Prema opa~anjima Rusanove, kultni spomenici kod Slavena su podijeljeni na prirodne i stvorene. Prvi predstavljaju kultna mjesta i objekti prirodnoga nastanka u stvaranju kojih su ljudski napori bili minimalni  to su kameni, samo ponekad obraeni, stabla, izvori, aume kao gaj, dubrava, brda, planine  sve to je esto uklopljeno u sustav velikih kultnih kompleksa. Drugi tip spomenika predstavljaju kultna mjesta, izgraena ovjekom  jame ili ravni prostor prireen za kultni obred prigodom nekoga ~rtvovanja i onda napuaten. Osnovna vrsta kultnog spomenika bila je samo svetiate  mjesto za moljenje i donoaenje ~rtve uz objekt poklanjanja  idol. Sama svetiata imaju nekoliko tipova: okrugli prostor-kapiate s idolom u centru, opkoljen kanalom ili sistemom udubina; sli an trg ograen nasipom ili rovom kao mali gradac-svetiate; drvene gradnje s idolom-kapiatem u njima, hramovi; ograene utvrde-skroviata koji su u isto vrijeme bili kultno srediate s mjestom obreda; velika kultna srediata u kojima su nazo ni svi tipovi svetiata, kultnih mjesta uz sakraliziranje okoliaa. (Rusanova, Timoa uk 2007: 9). Najpoznatiji veliki centar slavenskog mnogoboatva je spomenuti na rijeci Zbru , Ternopiljska oblast u zapadnim predjelima Ukrajine. Arheoloake iskopine na lokacijama Zvenygorod, Bogyt, Govda upuuju na postojanje krupnoga centra s funkcijom svetiliata. Va~no je istai da slavenska kultna razina se talo~ila na prethodno postojee kulturne slojeve kao trypiljska, skitska iji su tragovi pronaeni. Niz osobina upuuju na funkciju upravo sredianjeg svetiata: veliki prostor, kapiata, ~rtvene jame, kameniti oltari za vatru, postojanje hrama, idola, ostaci dragocjenih darova, ~rtvovanja uklju ujui konja te drugih sakralnih ~ivotinja. Opkoljenost nasipanim zidinama, postojanje rovova ukazuju na distanciranost ritualnoga mjesta od naselja koja su bila uokolo. Na prostoru svetiata su bile zone za druatveno okupljanje i one od posebne sakralnosti gdje su se uvali sakramenti. Datiranje Zbru kih svetiliata se odnosi na 10.-11. st., potrajalo je tijekom 13. st. Svetiliata su djelovala kako se pretpostavlja i poslije uvoenja 988. kraanstva u Kijevu velikim knezom Volodymyrom. Preuzimala su na sebe funkciju otpora novoj religiji, ali kasnije i su~ivota mnogobo~a ke vjere s kraanstvom do postupnoga stapanja vjere. Detaljno opisani mnogobrojni pronalasci ukrasa, ritualnih posua, srebreni novac kao gryvnja drugi elementi ~ivota svjedo i o njihovoj pripadnosti tipu kulture srednjovjekovne Ukrajine s prostora ukrajinske Galicije. Prema zaklju cima arheologa, sva su tri gorodya a-svetiliata Bogyt, Zvenygorod i Govda su predstavljala kultni kompleks na rijeci Zbru , nastali su na rubu 10-11. stoljea, postojali su do sredine 13. stoljea dok je Zvenygorod postojao joa u dr. pol. 13. stoljea. Oni svjedo e o trajanju stare vjere uz postojanje kraanstva koje se kona no utvrdilo kako se pretpostavlja s nastankom mongolsko-tatarske invazije od 1240-1241. Pronaeni kri~evi upuuju na postupno kristijaniziranje mnogobo~a kog svetiata. S napuatanjem stare vjere napuatalo se i staro svetiliate, meutim, tragova ruaenja nije pronaeno, svetiliata su bila svjesno zatrpana zajedno s ostacima ritualnosti ( HYPERLINK "http://uk.wikipedia.org/wiki/%D0%A0%D1%83%D1%81%D0%B0%D0%BD%D0%BE%D0%B2%D0%B0_%D0%86%D1%80%D0%B8%D0%BD%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D1%96%D0%B2%D0%BD%D0%B0" \o " CA0=>20 @8=0 5B@V2=0"  CA0=>20,  HYPERLINK "http://uk.wikipedia.org/wiki/%D0%A2%D0%B8%D0%BC%D0%BE%D1%89%D1%83%D0%BA_%D0%91%D0%BE%D1%80%D0%B8%D1%81_%D0%9E%D0%BD%D0%B8%D1%81%D0%B8%D0%BC%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%87" \o ""8<>IC: >@8A =8A8<>28G" .."8<>IC: 2007). Kultni centar Zvenygorod je samo jedan od brojnih uz postojanje niza arheoloakih svjedo enja airom Ukrajine i, naravno izvan nje od kojih treba spomenuti grad-svetiliate na Baltiku Arkonu na otoku Rugen kao slavensko kultno srediate 9-12. st. (Mller 1974; 1992). Takoer i druga informacija dosta je opairna svjedo i o rasprostranjenosti razli itih srediata na prostoru pretkraanske duhovnosti koja je postupno prelazila u kraanstvo ili se gubila zbog naslojavanja novih kulturnih epoha. Potonje je donosilo nove predod~be koje su na svoj na in distancirale kraanskoga ovjeka od obrednosti pretkraanskoga doba. Kako opa~a ruski povijesni ar umjetnosti A. Gurevi ,  tui nama sistem pogleda i neobi nost mialjenja dominirajui u tu epohu, nerijetko su teako pristupa ni suvremenoj svijesti (C@528G  1984). Ritualnost, osim donoaenja ~rtava se izra~avala u karnevalnosti, pjevanju, plesovima, pirovima (rije  o uvana u suvremenom hrvatskom prijadranskom leksikonu i arhaizam kod isto nih Slavena) ato ne pru~a veliku informaciju za rekonstruiranje. Meutim odjeci tih obrednosti daju se osluakivati u kulturnim slojevima narednih vremena i rekonstruiranje njih predstavlja zadak znanosti. Bez obzira na kulturnu raznolikost slavenskih prostora narednih epoha, njihova su vjerovanja pretkraanskoga razdoblja, uz mogue zajedniatvo, odnosno lokalnu razolikost, glede mitoloakih predod~bi dugo je uvalo glavne opeslavenske karakteristike (8DK =0@>4>2 <8@0 1982: 450). One su imale odreene analogije s kulturama neslavenskog podrijetla koje su se airile i na suvremeni hrvatski prostor kao sastavni dio genetske, duhovne, kulturne i druge informacije stapajui se u genetsku formulu hrvatskoga etnikuma. Predo eni kontekst predstavlja fon na kojem bi morali vidljivije izgledati konture hrvatske duhovnosti pretkraanskoga doba jedan od zna ajnih izvora za rekonstrukciju koje predstavlja i Dubrovnik u cjelokupnome sistemu njegovih vrijednosti. Literatura Behm-Blancke G. 1962. Zur sozialokonomischen Deutung germanischer Siedlungen der romischen Kaiserzeit auf deutschen Boden. Aus Ur- und Fruhgeschichte. Berlin, p. 64-84. Janocha H. Wyniki badan archeologiczno-antropologicznychnyh na gorze Chelmskiej kolo Koszalina w latach 1959-62.  Rocsznik Koszalinski. Mller Heinz. Lohme auf Rgen  Eine Entdeckungsreise zwischen Knigsstuhl und Kap Arkona. Helios Verlags - und Buchvertriebsgesellschaft, 1992. Muller H. 'Die Tierreste aus der slawischen Burganlage von Arkona aufder Insel Rugen', ZfA (8, Berlin, 1974), 255-95. Rybova A., Soudsky B. 1962. Libenice. Keltska svatyne ve Strencih echah. Praha. Rosen-Przeworska J. 1964.Tradycje celtyckie w obrzedowosci Protoslowian. Wroclaw-Warsawa-Karkow. 1052 . . >E@8AB80=A:0O @5;838O 0;0=. >A:20, 1960. 5AA>=>20 !. !. 5;838>7=K5 ?@54AB02;5=8O A:8D>2. 852, 1983. >9=0@>2AL:89. 840B=V 4>A;V4=8:8 0@E5>;>3VW @8<AL:>3> G0AC V2=VG=>W C:>28=8. @8=0 CA0=>20 B0 >@8A "8<>IC: // >AB0BV C:@0W=AL:>W 0@E5>;>3VW. // .  L2V2, 1998.  8?. 7.  !. 63 65. C@528G . /. 0B53>@88 A@54=525:>2>9 :C;LBC@K. >A:20: A:CAAB2>, 1984. 5@>4>B. AB>@8O. 5=8=3@04, 1972. ;0B:>2A:0O ". . -;5<5=BK :C;LB0 7<58 2 4CE>2=>9 :C;LBC@5 =0@>4>2 N3>-2>AB>G=>>9 2@>?K (: 2>?@>AC > >1 MB=>:C;LBC@=>< =0A;5488 0;B>-4C=09A:>3> @538>=0). 820 =B8:0, 3>4. %%IV, !:>?j5. 1974. K@K:8= !.. $@0:89FK 2 0=B8G=>< !525@=>< @8G5@=><>@L5. >A:20, 1993. 8DK =0@>4>2 <8@0, 2, >A:20, 1982. 052A:89 . !. >45;L <8@0 A:8DA:>9 :C;LBC@K. @>1;5<K <8@>2>77@5=8O 8@0=>O7KG=KE =0@>4>2 52@0789A:8E AB5?59 II BKA. 4> =. M. >A:20, 1985. 052A:89 . !. !:8D>-025AB89A:85 <8D>;>38G5A:85 ?0@0;;5;8 C =5:>B>@K5 AN65BK A:8DA:>3> 8A:CAAB20. A:CAAB2> 8 0@E5>;>38O @0=0. >A:20, 1971. CA0=>20 . . AB>:8 A;02O=A:>3> O7KG5AB20. '5@=>2FK, 2002.  HYPERLINK "http://uk.wikipedia.org/wiki/%D0%A0%D1%83%D1%81%D0%B0%D0%BD%D0%BE%D0%B2%D0%B0_%D0%86%D1%80%D0%B8%D0%BD%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D1%96%D0%B2%D0%BD%D0%B0" \o " CA0=>20 @8=0 5B@V2=0" .. CA0=>20,  HYPERLINK "http://uk.wikipedia.org/wiki/%D0%A2%D0%B8%D0%BC%D0%BE%D1%89%D1%83%D0%BA_%D0%91%D0%BE%D1%80%D0%B8%D1%81_%D0%9E%D0%BD%D0%B8%D1%81%D0%B8%D0%BC%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%87" \o ""8<>IC: >@8A =8A8<>28G" .."8<>IC:. /7KG5A:85 A2OB8;8I0 4@52=8E A;02O=.  >A:20, 740B5;LAB2> "04>30-100", 2007. K10:>2 . . /7KG5AB2> @52=59 CA8. >A:20: 0C:0, 1987. $8;8? /. 1961. 5;LBA:0O F828;870F8O 8 55 =0A;5485. @030. $8;8?GC: 8E09;>. !;>2 O=AL:V ?>A5;5==O VIII-X AB. 2 C:@0W=AL:><C @8:0@?0BBV. L2V2, 2012. The beginnings of a cult centers (European context) Summary The text refers to traces of cult centers throughout Europe - in cultures of the Celts, ancient Germanians, Trakians, Scythians, Sarmatian and Slavs. Based on the archaeological research is realized typology forms, with traces of cult rituals. Sacred sites are largely aloof from the village but gradually merge with the settlement. The goal of the text - the present context refers to the analogy of Croatian locations with similar functions. Toponyms and other information leads to the assumption of location-Ragusa Dubrovnik as the initial site of ritual. Keywords: Dubrovnik, mythology, ritual, cult     PAGE  PAGE 9 &\x.0FTbr,:<vyhkqhkq6mHsHhkqmHsHhW|BmHsHhRmHsHhev7mHsHhev7hev7mHsHhev7mHsHh%mSmHsHh'mHsHhf' mHsHh@VmHsHhg:mHsHh{^mHsHhevgmHsHhy6mHsHhLmHsH,fvJL*>@X\^xLTV|~(ǻ𳧳🗟hc: mHsHhSoh/6mHsHhSomHsHh/mHsHhf' hf' 6mHsHhf' mHsHh9Ihy66mHsHhy66mHsHhev7mHsHh\mHsHhkqmHsHhjmHsHhy6mHsHhuBmHsH34NPdRTn `p~$&^t0H HJj|,.B2𽵭}h mHsHh\mHsHh'I|mHsHhlmHsHh2jmHsHhusmHsHhx]mHsHhRmHsHh6mHsHh<mHsHhushusmHsHhusmHsHhev7mHsHhSomHsHhy6mHsHhc: mHsH..hl2V06N^p 2B.(4иظظظظظذذبȨРؠؠhmHsHhA mHsHhiomHsHhl mHsHh,P mHsHhSmHsHhmHsHhusmHsHhx]mHsHhjC mHsHh\mHsHh mHsHhPA/mHsH8  0Vbr\@N\^  ` *dpͽŵ͕ͅ}}}}uhl(8mHsHhr%mHsHhmHsHhM[mHsHhqmHsHh94NmHsHhmHsHh.*mHsHhYmHsHh#{mHsHh}mHsHhusmHsHhMBmHsHh mHsHhx]mHsHh*<h*<mHsHhusmHsH*\`jv2L^x* . D \ ^ j l x z        " , 2 @ n ŽŽŽŵͱ͎h.h=ah=amHsHhMBh!h=amHsHh=amHsHh=ah=mHsHh=hlmHsHhr%mHsHh#{mHsHhMBmHsHhlhlmHsHhlmHsHhbymHsHh1 mHsHh#bmHsH.n x ~         V X j p   6 N n  &*.4:,VXjl~*,fݾݾ› h*<h*<h*<hEmHsHhEh h mHsHh mHsHh h=h h.*mHsHh.*mHsHh.*h=mHsHh.hmHsHh.hh.mHsH9  ",4DNZ\pt&F*hj2ηʯ›{phh*<mHsHh*<h*<mH sH h*<mHsHhr6mHsHh.*mHsHh_y}mHsHh=mHsHh4AmHsHh4AhEmHsHhZ0hmHsHhZ0mHsHhZ0hZ0hZ0mHsHh=mHsHh=hEhEmHsHhh!mHsHh!(2JPx6\J$FZjx 6` "$&(*.4|Ž轵赩耵赀xh>mHsHh>mHsHh>6mHsHh>h>6mHsHh>h>6mHsHh>hj6mHsHhjmHsHhkLmHsHh*<h*<mHsHh*<mHsHhVomHsHh+WmHsHh.*mHsHhr6mHsHh*<mHsH/".8:>@BDN|(BTf$ 6 : B H V n      !!!f!|!!!!!!" "4"H"p"t""""""####0#|#սͽ͵ŵŵŭťŽŽh}mHsHhXmHsHhc'mHsHhymHsHh>mHsHh.*mHsHh<mHsHhMzcmHsHh!=XmHsHh<;mHsHhjmHsHh>h>mHsH=|#####$$&$t$$$%6%J%l%%%%&&'f''''''((,(X(((@)N)p)r))))))))))**ЬЬЬȜyЁȴh**mHsHhomHsHhmHsHh.'^h.'^mHsHh.'^mHsHh|SmHsHh mHsHh.'^h.'^hV]hVmHsHh.'^mHsHh.*mHsHhbImHsHh4AmHsHh[JWmHsHh>mHsHhFsmHsH/**(*r*******+0+<+++(,*,<,R,,,-R--2/Z/t/0>0R0v000 11B1D1Z1\1^11162F222,3:3Z444444525H5ȸ踰h=amHsHhUHmHsHh$MmHsHhUCmHsHhpmHsHhXJmHsHh?vmHsHh0\mHsHh mHsHh**mHsHh.*mHsHh.'^mHsHhnmHsHhomHsH8H5h5555566,6H6J6`6l6z6|66607>7T7d77777788&84868^8~8888X999994:j:l:::,;;;;f<ศศࠨаШИh}mHsHh;mHsHhAmHsHh*mHsHha=mHsHh7mHsHhUCmHsHhZmHsHh*($mHsHh }mHsHh'mHsHhrHmHsHh mHsHhUHmHsHh?vmHsHh=amHsH2f<v<<<<<<<==<=L=p=v==== >T>n>|>>>>>?"?,?6?D?R?b?r????????<@>@A^AAABBCCC(CNCRCCCD\DȸȨȨȨha=mHsHhw hw 6mHsHhX)mHsHhw mHsHhEmHsHhs2mHsHhUCmHsHhmHsHh~\mHsHh'mHsHh;mHsHh}mHsHhZ*|mHsH9\DDDDDDDE"E$E2EFEHEJEEEGG.G0G4G6GHHHHHHJ0JtJJJJJ KdKKKKJLLLLLNȽȮȽȽȮȢ؏؇{{{{{h%"mHsHhyUhyUmHsHh mHsHhI5hUHmHsHhI5B*mHphsHh)_xhI50J>*B*phh)_xhI5B*phjh)_xhI5B*UphhI5mHsHha=mHsHhmHsHh'mHsHh }mHsH-N O8OFOHOJOVOZOQRBRRRSJTRTTTbTdTlTTUFXZX\XXNYYZZZZZr[v[[[[[[[պzrjh E5mHsHh E5hu?6 hyUhu?hu?hu?B*mHphsHh]GBhu?6mHsHhu?mHsHhI55mHsHh/Nh/N5mHsHh/NmHsHhW0)hW0)mHsHhW0)mHsHhW0)mHsHh%"h%"mHsHh%"mHsHh%"mHsHhumHsH'[[[[X\d\\\\\\\\\\\]^]l]n]p]r]]^2^4^6^8^B^D^F^J^L^P^l^붫zrgrgrg[h E5hl6mHsHhI5hlmHsHhlmHsHh0Uhu?mHsHh]Vhu?B*mHphsHh E5hu?6mHsHh0Uhu?mHsHhu?hu?mHsHhu?mHsHh]GBhu?6mHsHh]GBhu?mHsHhyUhu?mHsHh E5 hyUhu?hu?mHsHhu?hyUhu?\"r]4^6^8^^$_`>aa cccdffjkk>l@lBllvqzq|qqqqgd, $dha$gdu?l^n^|^~^^^^^^^^^^^^^^^^^_ __ _$___``````}}nnjbjZSbj h%"hu?h%"hu?\hu?mHsHhu?hyUhu?B*mHphsH h E5hu?6B*mHphsHh E5hu?6B*phhu?B*mHphsHhev7hu?B*mHphsHhyUhu?B*phhu?mHsHhu?hu?mHsHhlmHsHhI5hlmHsHh E5hl6mHsHh E5hl6mHsH `a.a0a:aaLaPa^aaaabbbbc c"cvccccccccccccƷƟuj_j_jWh E5mHsHh/Nhu?mHsHh/Nhu?mHsHh>hu?mHsHh>hu?mHsHh E5hu?6mHsHhu?mHsHhu?hu?mHsHh E5hu?6B*phhyUhu?B*mHphsHhyUhu?B*phhu?\mHsHhu?\mHsHh%"hu?\hu?mHsHhu?h E5hu?6cccczddddddeef0fhffffh h8h:h>h@hiiiiii媙zoz`zozoz`zTPhu?hu?B*mHphsHh)_xhu?0J>*B*phh)_xhu?B*phjh)_xhu?B*Uphh*<hu?B*mHphsH h E5hu?6B*mHphsHhu?B*mHphsHhhu?mHsHh E5h E56mHsHh E5h E56mHsHh E5hu?6mHsHhu?mHsHh E5hu?mHsHh E5mHsHi@jJjVjjjjjjjjjjkkkkk.k@kBkXkZk\k^kbkdktkxkkkkkkk l0ll@lBl^lϹϹϖqh,h E50J5mH sH h E5h E5mHsHh E5hu?6mHsHh]GBhu?mHsHh]GBhu?6mHsHh]GBhu?6mHsHh0Uhu?mHsHh.'^hu?mHsHhu?mHsHh.'^hu?]hu?mHsHhu?h E5mHsHh E5h E5hu?6)^l`ldlflhljlrltlllllllllllllm$m&m6m8mTmVmhm|mmmmmmmmmmmn n6n8nHnJnZn\nhnjnnnnnnnnnnnnnnnnnooo o*o,oRoVolonoooooooh E50JmH sH h E5mH sH h,5mH sH h,h E50J5mH sH h,h E55mH sH Pooooooo pppp2p4pDpFpLpNppprppppppppppqq,qlqtqvqxq|q~qqqqqqqqqqqqqqqqqqqqqqh40JmHnHuhThg hg0Jjhg0JUhQjhQUh E5h E50JmH sH h,0JmH sH h E5mH sH h E50JmH sH 9qqqqqqqqqqqqgd,h]hgdg &`#$gdT ,1h. A!"#$% ^ 2 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~_HmHnHsHtH@`@ NormalCJ_HaJmH"sH"tHX@X Naslov 1$<@&5CJ KH OJQJ\^JaJ T@"T bINaslov 2dd@&[$\$5CJ$\aJ$mHsH>A`> Zadani font odlomkaViV Obi na tablica4 l4a .k . Bez popisa :B@:  Tijelo tekstax8 @8 gPodno~je  p#2)@2 g Broj stranice0W`!0 O Naglaaeno5\4U`14 O Hiperveza >*ph.A. bI mw-headlineN^@RN bIStandard (Web)dd[$\$mHsH>@b> gm Tekst fusnoteCJaJDoqD gmTekst fusnote CharmH"sH">&`> gmReferenca fusnoteH*o 1&sto E5hpso E5atnPK![Content_Types].xmlN0EH-J@%ǎǢ|ș$زULTB l,3;rØJB+$G]7O٭V,cy$wc.bQKG7fK˵Riv4HN@!Fco#c (QR/L A]#Tv@=!<İT̟qu gDL--_FFGzѺU7q^۫ >Xju)lꝜg d֚/_ӹtLԀ~\vd9|:x9|Jk (b49C2lZ "/_䗟?Byߞ=yէ) ҘHt}a+d$G10-Sl& R*ToN1ˢ!hU{ƒHLps ;ZVIV 2n*]8MRyZ:w#⨹ppH~._w/cR%C:riFMc˴f;Y[EBU`V0ǍDḊǬXEUJ/zRAC8D*[-}CǪ ..R(zP漌iv@@@bU|!8Y;8>ܦ,AuLj;:5nFs[ ׸UqokބݫfO4EE@'ߢ5w7E|-yօAYfNc@M!-a 4A 64HpU ) uO3 e:(fQ!sHvy`Wr~(Bshgr%c VF5iP./L›0 ˫pעᰃ m(\ddH= R+sh;l2)^+Ikio ,A*k,GMg,Jd9\,AGm\nzi9~)D]9|%lڟZ̦gl冹EP9> ljWY DK/7e@E7:+k G7d<&*}gV'A} ש Tu洷+9gEW38Y+MC*t0O%Jݍq7ŔRN)z?ۇ@GbDž8t4~_`zd kH*6 r5gyCڧ!# B-;Y=ۻ,K12URWV9$l{=An;sVAP9zs:Y'[`ۇ@Pf7[6DY*@Xi+hee*skfDqbX,?*|fv u"xA@V_ .`p64+lt^7 t '5;Kb8s9x<ڮ-t5Dd8?Șe/Y|t &LILJ`DCPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 0_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!theme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] Ҟ $$$'(6!(D/J3<DKU>\bjsV|fn |#*H5f<\DN[l^`ci^loqTVWXYZ[\]^_`abcefghifr]qqUdj{$8[g7 ҞXXXXXXXX  '!!8@0(  B S  ?FOQZ4<hq e!o! ##$$&&k'q's'z'''v*~*,,.../66FFHHII%N,N/N5N&\/\ccKjUjVj]j^jgjmjtjuj|jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjkkkkkkkkkk5l=l@lHlIlVllllllllllllllllllllllllllmmmmmm$m%m1m3m;m=mCmDmLmMmPmQmSmTmWm[mbmcmemfmmmmmmmmmmmmmnnnnn&n(n/n:noDoEoNoOoXoYo[o\ofogomonouowoooooooooooooooooooooooooooo=qEq,r0rs&s3s>st tNtWtttytvvvvyyyyzzzze{l{]ep|`g~%+5:djŒ Ѝݍ#0ŏ#$+589KLST`akpyzȒϒӒْڒߒ &)/;CDOQWX]_dehinquvړ #$*+0179<X^cjt|̔Քؔ ENU`anouw{U^_lw|%1)>ELUV]^bejěÜМٜ ОӞ)*iCD o p 89##$#))**,, //66==HHUUW W]]ccnn~wwzzopop !ǒȒPQWX EFGPTdfv=>xƛ $ОӞ3g!Rp5Q_Xt>yОӞjpp<<ОӞpl[wM5plZ=[wM5vE!Srq<n.@L r%F{j=w+I(*xf' 1 c:  9 l w jC ,P &`s%zE_=i1Su S52]v[ >D|a=B/NwRT!""!"#"0q"8#*($5$w$ %1&~&c''n'QF(W0)X)**,I/.!/PA/]q0s0s2P(3t93H4 E5EE5I5y6ev7 8l(8`78z:g:<; <<~'=+>_?fY@4A]GBW|B+CUCuVD}wE!FHUHrHxHx{HbI!JXJKU"KkLi{L M$M94NXAOkoRS%mS0UyU]Vz$W+W[JWX/X!=XYM[5R[__[\W\qv\,].'^"v^{^>_cn_]` `}`=aqara#b'bESb.#cMzc9NeXreXgevg h2jnjUOk_l&ynowppK0qMqkqgrq#q=r]ros$t7tvt[wv4x)_xy4yZ*|'I|B}|}^}_y}.~vE|SjzXjKMBqdV"=SSg{3'r6yb9{PX*@EJ0\l!}Vo!y9<Fs 1jt}CN }}iSloH\E<V)LT7`~9u? fby?{7;fG!4W0%"uy_o@VoA ;?z p-=iZ?vRv5?Q;OuB@H-m:usB'V7>oj4 5RA jaLd^_ "Wf?C]aZ0*<.5<jA~\#{(%Nx]So/Kn6bIV&Pgmio v Q(&E9RMQ|.* @Iki4 9I@  "#$%&'(*+./01234679:;<=>?@AFGIJKMOOҞpppppppp p"p$p&p*p,p2p<p>p@pDpHpLpNpPpRpTpVpXp\p^pdpfphpjplpnppptpvpzp|p~ppppppppppppppUnknownG*Ax Times New Roman5Symbol3. *Cx ArialA$BCambria Math"q 3NQQ!24[[ 3HP ?2!xx  Jevgenij Paa enko JevgenijHenkoOh+'0   @ L Xdlt| Jevgenij Paščenko  Jevgenij Normal.dotmHenko51Microsoft Office Word@Tݵ@A@S՜.+,D՜.+,D hp|  Q[  Jevgenij Paščenko Naslov, 8@ _PID_HLINKSA0YShttp://uk.wikipedia.org/wiki/%D0%A2%D0%B8%D0%BC%D0%BE%D1%89%D1%83%D0%BA_%D0%91%D0%BE%D1%80%D0%B8%D1%81_%D0%9E%D0%BD%D0%B8%D1%81%D0%B8%D0%BC%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%87)yhttp://uk.wikipedia.org/wiki/%D0%A0%D1%83%D1%81%D0%B0%D0%BD%D0%BE%D0%B2%D0%B0_%D0%86%D1%80%D0%B8%D0%BD%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D1%96%D0%B2%D0%BD%D0%B0YShttp://uk.wikipedia.org/wiki/%D0%A2%D0%B8%D0%BC%D0%BE%D1%89%D1%83%D0%BA_%D0%91%D0%BE%D1%80%D0%B8%D1%81_%D0%9E%D0%BD%D0%B8%D1%81%D0%B8%D0%BC%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%87)y http://uk.wikipedia.org/wiki/%D0%A0%D1%83%D1%81%D0%B0%D0%BD%D0%BE%D0%B2%D0%B0_%D0%86%D1%80%D0%B8%D0%BD%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D1%96%D0%B2%D0%BD%D0%B0M# .http://hr.wikipedia.org/wiki/Latenska_kultura*http://hr.wikipedia.org/wiki/450._pr._Kr.*http://hr.wikipedia.org/wiki/800._pr._Kr.vmailto:yevgpan9@gmail.com  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F@1Table7WordDocument .SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8MsoDataStoreRYTNJN5ATHTA==2RYItem PropertiesUCompObj }   F+Dokument programa Microsoft Word 97 2003 MSWordDocWord.Document.89q