Naslov
Učestalost i rizični čimbenici lipodistrofije i dislipidemije u oboljelih od zaraze virusom humane imunodeficijencije liječenih vrlo djelotvornom kombinacijom antiretrovirusnih lijekova
(Frequency and risk factors for lipodystrophy and dyslipidemia in human immunodeficiency virus infected patients treated with combination antiretroviral therapy)

Autori
Turčinov, Drago

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
20.11

Godina
2008

Stranica
157

Mentor
Begovac, Josip

Ključne riječi
Antiretrovirusna terapija; Mediteranska prehrana; Dislipidemija; Sindrom lipodistrofije; HIV infekcija
(Antiretroviral Therapy; Mediterranean diet; Dyslipidemias; Lipodystrophy Syndrome; HIV Infection)

Sažetak
Svrha rada: Lipoatrofija, lipohipertrofija, te povećanje razine lipida u serumu su često zapaženi tijekom duljeg liječenja vrlo djelotvornom kombinacijom antiretrovirusnih lijekova (HAART od engl. highly active antiretroviral treatment) u osoba zaraženih virusom humane imunodeficijencije (HIV od engl. human immunodeficiency virus). Istražili smo da li je mediteranska prehrana i fizička aktivnost u svezi sa manjom šansom razvoja promjena u obliku tijela i povećanja razine lipida u serumu u osoba zaraženih HIV-om liječenih HAART- om iz Hrvatske. Nakana ovog istraživanja bila je razvrstati ostale rizične faktore koji su u svezi sa razvojem ovih pojava. Metode: Između svibnja 2004 i lipnja 2005 obavili smo presječnu studiju u 136 odraslih osoba zaraženih HIV-om i liječenih HAART-om najmanje jednu godinu. Lipoatrofija i lipohipertrofija su procijenjene na temelju zapažanja samih pacijenata i liječničkog pregleda. Pridržavanje mediteranskoj prehrani je određeno upitnikom koji se sastoji od 150 čestica. Dijetna skala je gradirana od 0 do 9 bodova. Osobe su svrstane: slabo pridržavanje (<4 boda) i umjereno do visoko pridržavanje (4 boda). Fizička aktivnost je procijenjena međunarodnim upitnikom fizičke aktivnosti (IPAQ). Od Lipnja 1997. do svibnja 2005. prospektivno smo skupili demografske podatke i analizirali lipide u šest uzoraka krvi u 117 osoba zaraženih virusom humane immunodeficijencije tijekom prve godine liječenja antiretrovirusnim lijekovima. Za kretanje vrijednosti ukupnog kolesterola, lipoproteina visoke gustoće (HDL)-kolesterola, lipoproteina niske gustoće (LDL)-kolesterola i triglicerida tijekom vremena i za evaluaciju čimbenika koji na to utječu učinjena je analiza varijance za ponavljajuća mjerenja (metoda MIXED, SAS 9.1.3). Rezultati: U presječnoj studiji našli smo da je lipoatrofija prisutna u 56 (41%) a lipohipertrofija u 25 (32%) osoba zaraženih HIV- om. U multivarijatnoj analizi našli smo da nepušači koji su se umjereno do visoko pridržavali mediteranske prehrane imali manju vjerojatnost pojave lipoatrofije (OR 0, 3 95% CI 0, 1-0, 8 ; p=0.021). Liječenje stavudinom (OR 3, 9 95% CI 1, 7- 9, 3 p=0.001), ženski spol (OR 0, 3 95% CI 0, 1-0, 9 ; p=0.023) i trajanje liječenja HAART-om za svakih 12 mjeseci (OR 1, 5 95% CI 1, 2 -1, 9 ; p =0.001) bili su u neovisnoj svezi sa češćom pojavom lipoatrofije. Umjereno do visoko pridržavanje mediteranskoj prehrani bilo je povezano s manjom šansom pojave lipohipertrofije (OR 0, 3 95% CI 0, 1- 0, 8 ; p=0, 010). Ženski spol (OR 11, 1 95% CI 3, 8- 33, 3 ; p=0.001), liječenje HAART-om ≥25 mjeseci u odnosu na <25mjeseci (OR 6, 2 95% CI 1, 8-21, 7 ; p=0.005) i dulje trajanje HIV infekcije prije otpočinjanja liječenja HAART-om (po 12 mjeseci) (OR 1, 2 95% CI 1, 1-1, 3 ; p=0.004) su također u neovisnoj svezi sa većom šansom pojave lipohipertrofije. Longitudinalna analiza je pokazala da su osobe zaražene HIV-om imale značajan porast ukupnog kolesterola, HDL- kolesterola, LDL-kolesterola i triglicerida nakon započinjanja antiretrovirusnog liječenja. Porast je bio najizraženiji u prvih 3 do 6 mjeseci liječenja (prosječno povećanje u prva tri mjeseca je: 25% za ukupni kolesterol, 22% za LDL- kolesterol, 18% za HDL-kolesteroli 43% za trigliceride). U longitudinalnoj analizi, pridržavanje mediteranske prehrane, niti fizička aktivnost nije imalo utjecaj na razine lipida. Srednja vrijednost ukupnog kolesterola u osoba zaraženih HIV-om koje su liječene kombinacijom nenukleozidnog analoga s inhibitorom proteaze (NNRTPI) je statistički znatno viša (-10, 5% CI -10, 9-10, 0% ; p=0, 007) ako se usporedi sa osobama liječenim kombinacijom analoga nukleozida s nenukleozidnim analogom (NRTNRTNNRT) ili sa osobama liječenim kombinacijom analoga nukleozida s inhibitorom proteaze (NRTNRTPI) (-8, 8% CI -10, 0- 7, 5% ; p=0, 019). Osobe liječene kombinacijom analoga nukleozida s inhibitorom proteaze (NRTNRTPI) imale su statistički veću vjerojatnost povećanja triglicerida (-26, 9% CI -36, 1-20, 4% ; p=0, 012) ako se usporede osobama liječenim kombinacijom analoga nukleozida i nenukleozidnim analogom (NRTNRTNNRT). Od pojedinih lijekova, indinavir/ritonavir imali su najnepovoljniji učinak na profil lipida. Ostali značajni čimbenici u svezi s povećanjem razine ukupnog kolesterola u serumu su: dob starija od 39 godina (-9, 2% CI -9, 4-9, 0% ; p=0, 028), heteroseksualni put prijenosa HIV infekcije (-9, 6% CI -13, 0-6, 7% ; p=0, 028), bazične vrijednosti hemoglobina veće od 123 g/l u krvi (-10, 2% CI -10, 7-9, 6% ; p=0, 002), pušenje (-6, 8% CI -8, 3-5, 4% ; p=0, 041), a virusno opterećenje >400 kopija/ml HIV RNK (5, 1% CI 4, 6- 5, 7% ; p=0, 012) je u svezi sa nižim razinama ukupnog kolesterola. Bazični broj CD4 limfocita ≥50 stanica u mm3 je u svezi s povećanjem HDL- kolesterola (-14, 1% CI -16, 8-11, 8% ; p=0, 007) u odnosu na osobe <50 CD4 limfocita. Muški spol (15, 8% CI 12, 0-19, 0% ; p=0, 033) i konzumacija etanola ≥10 g/d (18, 2% CI 14, 1-23, 3% ; p=0, 017) su u svezi sa sniženjem HDL-kolesterola. Starija dob od 39 godina (-13, 0% CI -13, 4-12, 6% ; p=0, 024) i bazične vrijednosti hemoglobina veće od 123 g/l (-12, 7% CI -13, 1-12, 1% ; p=0, 013) i pušenje (-11, 3% CI -14, 5-8, 7% ; p=0, 029) su u svezi sa povećanjem razine LDL kolesterola. Zaključci: Osobe zaražene HIV-om iz Hrvatske, koje ne puše i pridržavaju se umjereno do visoko mediteranskoj prehrani imale su manju vjerojatnost razvoja kliničkog sindroma lipoatrofije. Umjereno do visoko pridržavanje mediteranskoj prehrani bilo je u svezi sa manjim rizikom razvoja lipohipertrofije. Mediteranska prehrana i fizička aktivnost nisu utjecale na razine lipida u serumu osoba liječenih HAART-om. Glavni čimbenik porasta lipida bilo je antiretrovirusno liječenje, kombinacija nenukleozidnog analoga s inhibitorom proteaze rezultirala je većim porastom kolesterola i triglicerida nego kombinacije analoga nukleozida s nenukleozidnim analogom ili inhibitorom proteaze.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA