Pregled bibliografske jedinice broj: 67184
Citoprotekcija kod etanolom izazvanih oštećenja sluznice želuca, potenciranih aspiracijskim lezijama pluća u štakora
Citoprotekcija kod etanolom izazvanih oštećenja sluznice želuca, potenciranih aspiracijskim lezijama pluća u štakora, 1999., doktorska disertacija, Medicinski fakultet, Zagreb
CROSBI ID: 67184 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Citoprotekcija kod etanolom izazvanih oštećenja sluznice želuca, potenciranih aspiracijskim lezijama pluća u štakora
(Cytoprotection of ethanol induced gastric lesions aggravated by lung aspiration lesions in rats)
Autori
Stančić-Rokotov, Dinko
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija
Fakultet
Medicinski fakultet
Mjesto
Zagreb
Datum
08.11
Godina
1999
Stranica
70
Mentor
Sikirić, Predrag
Ključne riječi
pentadekapeptid BPC 157; citoprotekcija; oštećenja sluznice želuca; aspiracijske lezije pluća; etanol; štakori
(pentadecapeptide BPC 157; cytoprotection; gastric lesions; lung aspiration lesions; ethanol; rats)
Sažetak
U radu je ispitana primjena pentadekapeptida BPC 157 i standardnih antiulkusnih lijekova kod želučanih lezija i u terapiji aspiracijskih lezija pluća, kao agensa s direktnim salutarnim citoprotektivnim učinkom. Prilikom toga je korišten već ranije etablirani eksperimentalni model etanolskih lezija želuca potenciranih prethodnom aspiracijskom lezijom pluća izazvanom intratrahealnom instilacijom HCl-a. HCl primijenjena intratrahealno u štakora (mužjaci, Albino soja Wistar (0. 15 ml/100 g t.t., vrijeme 0) jest poglavito permisivni ulcerogeni čimbenik, te ne inducira želučane lezije sama, nego samo potencira lezije izazvane drugim ulcerogenima (primjerice, etanolom, 1 ml/štakor i.g., vrijeme +24h). Opisane promjene na plućima koje nastaju u štakora nakon intratrahealne primjene HCl-a izgledaju jednako reproducibilne kao i promjene koje izaziva etanol na želucu, te se dakle jednako mogu koristiti kao eksperimentalni standard. Pentadekapeptid BPC 157 (10 pg, 10 ng, 10 ľg/kg i.p.) i standardni antiulkusni agensi (omeprazol (10 mg/kg i.p.), ranitidin (10 mg/kg i.p.) i atropin (10 mg/kg i.p.) primijenjeni su u različito vrijeme: prije i.t. primjene HCl-a (-1h), istovremeno s i.t. primjenom HCl-a (0h), te poslije i.t. primjene HCl-a (+18, +24h). Oni značajno smanjuju etanolske lezije na želucu (utvrdene 1 sat po primjeni etanola, odnosno 25 sati po i.t.-primjeni HCl-a (+25), potencirane prethodnom intratrahealnom instilacijom HCl-a. HCl primijenjen intratrahealno izaziva teške aspiracijske lezije na plućima. Pentadekapeptid BPC 157 i standardni antiulkusni agensi (omeprazol, ranitidin, atropin), primijenjeni po gore opisanom protokolu, smanjuju lezije na plućima izazvane intratrahealnom primjenom HCl-a. Smanjivanje lezija na želucu i smanjivanje lezija na plućima, kod primjena ispitivanih agensa pentadekapeptida BPC 157 i standardnih antiulkusnih lijekova nije uvijek podudarno. Postoji zasebno korisno djelovanje na pluća i zasebno korisno djelovanje na želudac. Opisani učinci pentadekapeptida BPC 157 i antiulkusnih agensa na modelu etanolskih lezija na želucu i aspiracijskih lezija na plućima izazvanih intratrahealnom instilacijom HCl-a predstavljaju osnovu za ekstenziju želučane citoprotekcije na citoprotekciju pluća i dosad nedovoljno ispitanu vezu želudac/pluća, te ukazuju na moguću primjenu antiulkusnih agensa i u terapiji aspiracijskih lezija na plućima.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti