Naslov
Struktura ishrane muflona (Ovis ammon L.) i jelena aksisa (Axis axis Erx.) na području otoka Raba
(Feeding structure of mouflon (Ovis ammon L.) and axis deer (Axis axis Erx.) on the island of Rab)

Autori
Krapinec, Krešimir

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Šumarski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
09.02

Godina
2001

Stranica
107

Mentor
Grubešić, Marijan

Neposredni voditelj
Grubešić, Marijan

Ključne riječi
Muflon (Ovis ammon L.); jelen aksis (Axis axis Erx.); preference ratio index; pokrovnost; interakcija divljač-šuma; interakcija divljač-vegetacija prosjeka i svijetlih pruga; interakcija divljač-travnjaci; interakcija divljač-čičoka (Heliantthus tuberosus
(Mouflon (Ovis ammon L.); axis deer (Axis axis Erx.); preference ratio index; interaction game-forest; interaction game-break vegetation; interaction game-grassland; interaction game-topinambur (Heliantthus tuberosus L.); profitability; hunting management)

Sažetak
U radu su analizirani stanišni potencijali Državnog lovišta VIII/6 “KALIFRONT” za muflona (Ovis ammon L.) i jelena aksisa (Axis axis Erx.). Izvori hrane za divljač podijeljeni su na četiri glavne kategorije: šumska vegetacija, vegetacija prosjeka i svijetlih pruga, površine kultiviranih travnjaka i nasad čičoke (Heliantthus tuberosus L.). Pri navedenoj gustoći od 8 grla krupne divljači u lovištu (muflona i jelena aksisa zajedno) na 100 ha divljač nije pravila značajnije gospodarske štete. Glede interakcije divljač-šuma ustanovljeno je da uzgojni rad čišćenja predstavlja glavnu determinantu povećanja brsta za divljač jer se njime višestruko povećavaju brsni prehrambeni kapaciteti za divljač. Zahvatom čišćenja moguće je do početka ljeta dobiti i do 52000 jedinki palatabilnih biljnih vrsta po hektaru. Preferabilnost brsnih vrsta mijenja se tijekom sezone, s time da divljač radije oštećuje biljke iz panja nego biljke iz sjemena. Isto tako s porastom visine biljaka raste i vjerojatnost da će biti oštećene od divljači. Period u kojem su šumske sastojine najugroženije od divljači je razdoblje ljeto-jesen jer divljač zbog suše konzumira sočne nedrvenjele izbojke drvenastih vrsta. Od drvenastih vrsta divljač izbjegava mirtu (Myrtus communis) i tršlju (Pistacia lentiscus). Vegetacija uz ceste predstavlja značajan izvor hrane za divljač. Od ukupno 70 biljnih vrsta, zabilježenih uz svjetle pruge i puteve, divljač za ishranu koristi njih 35 (50 %). Divljač na svjetlim prugama konzumira one biljne vrste koje su za intenzivan uzgoj stoke neprikladne, pa čak i otrovne. Ovo je značajan pokazatelj rentabilnosti prostora gdje bi uslijed napuštanja stočarstva lovstvo moglo dobiti na vrijednosti upravo konverzijom loših krmnih biljaka od strane divljači u meso, trofeje i ostale dobrobiti lovnog gospodarstva. Površina kultiviranih travnjaka od 6760 m2 dovoljna je za podmirenje pašnih potreba divljači. U eumediteranskim uvjetima nije potrebno prihranjivati divljač kabastom hranom jer istu divljač pronalazi u dovoljnoj količini u lovištu. Muflon i jelen aksis čičoku koriste isključivo kao pašnu vrstu dok gomolje ne vade. Tijekom suhog razdoblja (ljeto) čičoka predstavlja važnu krmnu biljku u lovištu te je divljač najintenzivnije počinje pasti početkom mjeseca lipnja, dok prije lipnja za istu divljač pokazuje slab interes.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Biotehnologija

POVEZANOST RADA