Naslov
UTJECAJ IMUNOSUPRESIJE I GENOTIPA NA IZRAŽAJ TLR4 U BOLESNIKA S TRANSPLANTIRANIM BUBREGOM
(Influence of immunusupression and genotype on TLR4 expression in kidney transplant patients)

Autori
Prlić, Damir

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski fakultet Osijek

Mjesto
Osijek

Datum
13.12

Godina
2013

Stranica
83

Mentor
Barbić, Jerko

Ključne riječi
transplantacija bubrega; tlr4; SNP; protočna citometrija; kronična nefropatija presatka
(kidney transplantation; tlr4 gene; SNP; flow cytometry; chronic allograft nephropathy)

Sažetak
Uvod: Tlr4 predstavlja receptor za endogene alarmine koji se pojačano proizvode tijekom transplantacije. Ishemijsko reperfuzijska ozljeda povezuje se s proizvodnjom alarmina. Opisani su polimorfizmi unutar gena tlr4 koji su povezani sa smanjenim odgovorom na alarmine. Cilj istraživanja: U ovom istraživanju ispitali smo povezanost polimorfizma rs4986790 (Asp299Gly) i rs4986791 (Thr399Il) tlr4 gena i izražaja tlr4 na perifernim monocitima u bolesnika s presađenim bubregom i u zdravih kontrola. Ispitali smo utjecaj ispitivanih parametra na funkciju presađenog bubrega te na pobol bolesnika s presađenim bubregom. Nacrt studije: Presječno istraživanje. Ispitanici i metode: U studiju je bilo uključeno 120 ispitanika podijeljenih u dvije skupine. Skupinu bolesnika činilo je 70 bolesnika s presađenim bubregom, uz 50 zdravih kontrola. Izolacija DNA učinjena je iz pune krvi na EDTA antikoagulansu primjenom komercijalnih kolona za izolaciju G-spinTM Genomic DNA Extraction Kit (Intron Biotechnology, Seul, Južna Koreja). Polimorfizmi su analizirani PCR metodom. U skupini ispitanika analizirani su podatci vezani uz funkciju presađenog bubrega (podatci darivatelja, primatelja, podudarnost, lijekovi, trajanje hladne ishemije i komplikacije). Statistička analiza učinjena je pomoću SPSS 17.0, uz statističku značajnost ako je p<0.05. Rezultati: Nije bilo razlike u distribuciji divljih i mutiranih alela između skupina ispitanika. Asp299Gly polimorfizam prisutan je u 14, 3% transplantiranih bolesnika, dok se Thr399Ile nalazi u 11, 3%. U svih bolesnika analizirali smo izražaj TLR-4 i CD14 na monocitima periferne krvi. Značajno je manji postotak monocita (6, 4%)(Mann Whitney test, p=0, 001) u kontrolnoj skupini, u odnosu na ispitanike s presađenim bubregom (7, 3%). Izražaj tlr4 i CD14 na perifernim monocitima značajno je viši u transplantiranih ispitanika. Izražaj tlr4 ovisi o prisutnosti ispitivanog polimorfizma i o vrsti imunosupresijske terapije. Bolesnici koji uzimaju tacrolimus imaju statistički značajno višu razinu tlr4 MFI. U skupini transplantiranih ispitanika s AA-divljim tipom za Asp299Gly (rs4986790) značajno je viši izražaj tlr4 (Mann Whitney test, p=0, 004), jednako tako i za CC-divlji tip za Thr399Ile(rs4986791) gdje iznosi 107, 1 (interkvartilnog raspona 96, 2 – 119, 9) (Mann Whitney test, p=0, 008). Vrijeme proteklo od transplantacije nije imalo utjecaj na izražaj tlr4 receptora. Ispitali smo utjecaj genotipa na biokemijsko hematološke parametre u krvi u ispitanika s presađenim bubregom. Uočavaju se značajno niže vrijednosti eritrocita (Kruskal Wallis test, p=0, 037), klirensa kreatinina (Kruskal Wallis test, p=0, 019) i hemoglobina (Kruskal Wallis test, p=0, 009) u skupini AA-divljeg tipa rs4984790, dok su najveće izmjerene vrijednosti glukoze u skupini AG-heterozigot. Vrijednosti ureje su značajno više kod AA-divljeg tipa, u CC-divljem tipu rs4986791 značajno su najniže vrijednosti eritrocita (Kruskal Wallis test, p=0, 027), klirensa kreatinina (Kruskal Wallis test, p=0, 030) i hemoglobina (Kruskal Wallis test, p=0, 049) u trenutku protočne citometrije. Srednja vrijednost trajanja hladne ishemije je 14, 2 sata (interkvartilnog raspona12, 5 – 16, 8 sati). Srednja vrijednost trajanja hladne ishemije u satima obrnuto je proporcionalna klirensu kreatinina u trenutku protočne (Spearmanov koeficijent korelacije ρ= -0, 394, p=0, 004). Nismo utvrdili postojanje povezanosti između polimorfizama i akutnih komplikacija presađivanja bubrega kao što je odgođena funkcija presatka ili pak s komorbiditetima nakon transplantacije. Zaključak: Nema razlike u distribuciji genotipa prema skupinama ispitanika. Transplantirani bolesnici imaju veći izražaj tlr4 na perifernim monocitima. Genotip utječe na izražaj tlr4 tako što mutirani aleli uzrokuju slabiju ekspresiju tlr4 na monocitima. Osim toga nositelji mutiranih alela imaju bolju funkciju bubrega mjerenu klirensom kreatinina u trenutku protočne citometrije ukazujući na moguću zaštitnu ulogu mutiranih alela.

Izvorni jezik
Engleski

POVEZANOST RADA