Naslov
Pravo nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj
(The rigts of national minorities in the Republic of Croatia)

Autori
Mato, Arlović

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Pravni fakultet

Mjesto
Osijek

Datum
20.11

Godina
2012

Stranica
538

Mentor
Zvonimir, Lauc

Ključne riječi
ljudska prava i slobode; prava nacioanlnih manjina; pravna načela i vrednote; zaštita prava; Republika Hrvatska
(human rigths and liberties; rights of national minorities; protection of rights; Republic of Croatia;)

Sažetak
Autor istražuje pravnu prirodu zaštite prava nacionalnih manjina i njihovih pripadnika, kao krucijalni dio općenito ljudskih prava i temeljnih sloboda. Svoje zaključke argumentira kauzalnim i teleološkim pristupom. Drugim riječima ukazuje na nastanak, tijek i finalis relevantnih događanja kako u međunarodnom okruženju, tako posebno u Republici Hrvatskoj. Bez obzira na nezaustavljivi trend oko kvalitetnijeg rješavanja pitanja statusa nacionalnih manjina, još uvijek ima mnogo prostora za njihovo unapređenje, prvenstveno na način da se ista ne politiziraju, nego da se rješavaju kao civilizacijsko, kulturno, razvojno općeljudsko pitanje, odnosno ustavno-pravno. Nužno je, koliko je to moguće, jasnije definirati pojmove, teorijski i praktično (sudski presedani), odrediti se prema individualnim pravima i slobodama, ali kolektivnim, jer je tu odnos visoke pozitivne korelacije. Poželjno je upotrebljavati, a ne zloupotrebljavati status nacionalne manjine, znači ne sa pozicije moći i posebnog interesa ignorirati stvarnost, povijest, tradiciju. Drugim riječima ne mogu neke države sebe ekskulpirati iz ove problematike, a istovremeno nametati drugima nužnost ispunjavanja visokih standarda zaštite nacionalnih manjina. Upravo na prostoru bivše SFRJ svjedoci smo i sudionici mnogih deformacija oko tretiranja ove problematike sa pogubnim posljedicama. Republika Hrvatska u kratkom vremenskom razdoblju prošla je sve od "istočnog grijeha", preko formalističkog pristupa, do snošljivog i primjerenog tretiranja ove problematike. Iako je u ovom radu najvećem dijelu tretiran odnos hrvatsko-srpski, kao najmarkantniji i sudbonosan, kontaminiran velikosrpskom idejom i politikom, valja istaknuti da je važna svaka nacionalna manjina, kojoj treba osiguravati jednakopravni položaj. Pristupnik ističe da načelo reciprociteta treba izbjegavati, jer ostvarivanje ljudskih prava i sloboda, općenito, a onda i prava nacionalnih manjina, ne smije biti predmetom pregovaranja i prepušteno političkim elitama sudbonosno rješavanje. Republika Hrvatska, je dokazala da takav pristup treba prevladati, jer i pozicija i opozicija su zajednički, znači 2/3 većinom gotovo unisono odlučivali o svim pravima i slobodama nacionalnih manjina i njihovih pripadnika. To je dokaz, poruka Sabora (kao predstavničkog i zakonodavnog tijela RH) urbi et orbi, da se radi o prvenstveno o civilizacijskom a ne političkom pitanju. Sve to je na tragu europskih međunarodnih institucija (VE, OESS, EU), kojima se pridružuju pojedine zemlje u poslanju ostvarivanja multinacionalne, multikonfesionalne i multikulturalne društvene i državne zajednice, u kojima nacionalne manjine i njihovi pripadnici su društveno bogatstvo, čimbenik povezivanja, a ne razdvajanja i sukobljavanja, čimbenik holističkog društvenog razvoja, mira, stabilnosti i sigurnosti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo

POVEZANOST RADA