Naslov
Srednjovjekovno groblje u okolišu crkve sv.Križa u Ninu
(The mediavel cemetery in the surroundings of the church of the Holy Cross in Nin)

Autori
Belošević, Janko

Izvornik
Radovi (Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet Zadar. Razdio povijesnih znanosti) (0352-6712) 37(24) (1999); 105-153

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Nin; srednji vijek; starohrvatsko groblje
(Nin; middle age; early croatian cemetery)

Sažetak
Autor u radu objavljuje rezultate istraživanja srednjovjekovnog groblja otkrivenog u okolišu Crkve sv.Križa u Ninu koje je istraživao u više arheoloških kampanja (god. 1968.-1970., 1997.-1999.) i sveukupno istražio 202 groba. Srednjevjekovni grobovi u okolišu Crkve sv.Križa u Ninu ležali su u tri sloja. Prvi, tj. najgornji sloj grobova, nalazio se gotovo na samoj površini zemlje, imao je kamenu grobnu arhitekturu i bio pretežnim dijelom uništen. To je zapravo recentni sloj grobova bez arheološke vrijednosti. Drugi sloj grobova nalazio se na dubini od 0,30 do preko 1,00 m, i bio je najbrojniji: otkriveno je preko 100 grobova toga sloja. To su uglavnom zidane grobnice raznih oblika, među kojima ipak prevladava ovalni tip grobova. Svi ti grobovi načinjeni su od kamena, većina ih ima popločano dno i pokrivne ploče. U njima je sahranjivano više pokojnika. Orijentacia kod tih grobova je bila raznolika, kao što je to uobičajena pojava za starohrvatska groblja uz crkve. Prilozi su u tom sloju bili relativno malobrojni, a zastupljeni su tipološki poznati oblici starohrvatskog nakita dalmatinskog tipa 10.-14. st. Treći sloj grobova nalazio se na dubini od oko 1,00 do oko 1,50 m, tj. ležao je na razini antičkog Nina i razlikovao se od prethodnog sloja grobova, kako po grobnoj arhitekturi, tako i po načinu pokapanja, po orijentaciji i grobnim prilozima. Ti su grobovi bili u običnim zemljanim rakama, osim što je kod pojedinih uz kostur pokojnika bilo postavljeno više ili manje obrađenih kamenova ili rimskih tegula. U grobu je bio pokopan uvijek samo po jedan pokojnik. Orijentacija grobova bila je raznolika, a prevladavalo je SZ-JI (glava na SZ). Grobovi su bili dosta rijetki i njihov su raspored, po svemu sudeći, uvjetovali ostatci antičke arhitekture na koju su ti grobovi ukopani, ali nisu bili u svezi s crkvom sv. Križa koja je nedvojbeno mlađa od tog sloja grobova. Grobni prilozi u trećem sloju grobova vrlo su rijetki. Od 66 istraženih grobova tog sloja samo u nekoliko grobova otkriveni su prilozi atipični za datiranje, a u grobu 140 otkriven je zlatnik bizantskog cara Konstantina Kopronima (741.-775.), kao obolus. Treći sloj otkrivenih grobova uz Crkvu sv.Križa u Ninu predstavlja zasebnu nekropolu koja se okvirno može datirati u 8.st. (terminus ante quem je zlatnik bizantskog cara Kopronima iz groba 140), a trajala je, sva je vjerojatnost, kratko vrijeme s obzirom na relativno mali broj otkrivenih grobova. O etničkoj pripadnosti pokojnika iz toga sloja grobova zbog oskudnosti i atipičnosti nalaza teško je dati određeniji znanstveno argumentirani komentar. Unatoč tomu mislimo da je u tom sloju grobova bio pokopan kasnoantički autohtoni živalj koji je sa starohrvatskim pučanstvom Nina živio u simbiozi, ali se u pogrebnim običajima ipak želio odvojiti. Zaključno valja istaknuti da otkriveni grobovi u okolišu Crkve sv.Križa u Ninu predstavljaju značajan znanstveni doprinos daljnjem osvijetljavanju ranosrednjovjekovne arheološke problematike, kako romaniziranog autohtonog življa Nina, a isto tako značajan su doprinos boljem poznavanju materijalne i duhovne kulture Hrvata srednjovjekovnog Nina.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arheologija

POVEZANOST RADA