Pregled bibliografske jedinice broj: 669166
Dalmatinsko autonomaštvo u povijesnom pamćenju i hrvatskoj historiografiji
Dalmatinsko autonomaštvo u povijesnom pamćenju i hrvatskoj historiografiji // Međunarodni znanstveni skup: Pamćenje i historija u srednjoistočnoj Europi / Le Rider Jacques, Drago Roksandić, Zrinka Blažević (ur.).
Zagreb: Centar za komparativnohistorijske i interkulturne studije Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 2006. (predavanje, nije recenziran, sažetak, ostalo)
CROSBI ID: 669166 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Dalmatinsko autonomaštvo u povijesnom pamćenju i hrvatskoj historiografiji
(Ideology of Dalmatian authonomy in historical memory and croatian historiography)
Autori
Markovina, Dragan
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, ostalo
Izvornik
Međunarodni znanstveni skup: Pamćenje i historija u srednjoistočnoj Europi
/ Le Rider Jacques, Drago Roksandić, Zrinka Blažević - Zagreb : Centar za komparativnohistorijske i interkulturne studije Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 2006
Skup
Međunarodni znanstveni skup: Pamćenje i historija u srednjoistočnoj Europi
Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 19.01.2006. - 22.01.2006
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Nije recenziran
Ključne riječi
Autonomaštvo; historiografija; Monumentalna fontana; identitet
(Dalmatian authonomy; historiography; Monumentalna fountain; identity.)
Sažetak
Pitanje djelovanja dalmatinskih autonomaša zasigurno je ključ za spoznaju o rađanju suvremenog dalmatinskog društva. S obzirom da je unatoč neprestanim izmjenama turbulentnih razdoblja na tom području, tada stvoreni kulturni okvir i danas jedna od temeljnih identitetakih odrednica tog prostora, lako je uočljivo koliko je to pitanje bilo i jeste važno za svijest ljudi, koji u sebi, pored ostalih identiteta, nose i onaj dalmatinski. Iz svega navedenog može se izvući zaključak o presudnom utjecaju političkog faktora kod historiografa koji su pisali o toj temi, pa je samorazumljivo da je promjena političkog konteksta utjecala i na drukčije poimanje te ostavštine u historiografiji. Ovaj tekst teži tome da se odredi, prije svega što je ostalo konstanta, a gdje je uočen raskorak između stare i nove generacije povjesničara, te koji su momenti utjecali na ta nova strujanja. Naravno sve to je usko povezano s promjenama na političkom planu i u kolektivnoj memoriji o dalmatinskom identitetu, pa te dvije stvari moraju biti nezaobilazan faktor u razmatranju ovih pitanja. Starije generacije povjesničara dalmatinskog prostora svjetonazorski su, neovisno o njihovoj volji, formirane u još uvijek nerazjašnjenoj političkoj sudbini Dalmacije, koja je bila meta pretenzoja dijela talijanske politike. S obzirom na kasno formiranje i talijanske i hrvatske nacije, kao i na činjenicu da je u prvoj polovici 20. stoljeća slużbenu politiku mlađe talijanske države kreirala struja sklona agresivnom nacionalizmu, držeći Dalmaciju za jednu od talijanskih pokrajina, logična je svojevrsna povezanost hrvatskih povjesničara s idejom narodnjaštva. Kako je ideja narodnjaštva svog protivnika imala u ideji autonomaštva, Hrvatska historiografija je dugo vremena s priličnim podozrenjem gledala prema autonomističkom pokretu, nalazeći u njesu malo toga pozitivnog. U promijenjenim političkim okolnostima druge polovice 20. stoljeća, koje su Dalmaciju neupitno i definitivno smjestili u granice Hrvatske, otvorio se prostor za drukčije gledanje na pitanje automomaštva.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Povijest