Naslov
Književni časopis "Republika" i njegove uređivačke politike (1945-2002)
(Literary magazine "Republika" and it's editorial policies (1945-2002))

Autori
Brozović, Domagoj

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
18.12

Godina
2013

Stranica
199

Mentor
Brešić, Vinko

Ključne riječi
Republika; časopis; politika; subverzija; diskurs
(Republika; magazine; policy; subversion; discourse)

Sažetak
„Republika“ je najdugovječniji hrvatski književni časopis s neprekinutim kontinuitetom od 1945. god. Taj mu je atribut omogućio da redom prati paradigmatske promjene u hrvatskoj, ali i u svjetskoj kulturi i književnosti 2. pol. 20. st. U tom smislu, „Republika“ je heterogena cjelina čija se razvedenost potvrdila kroz povremene korjenite promjene u njezinom općem profilu i različitim uređivačkim politikama koje su se na osobite načine postavljale prema aktualnim književno-estetskim i društveno-političkim trendovima. Budući da pojam časopisa istovremeno uključuje i tekstualnu i društvenu dimenziju, u ovom se istraživanju „Republika“ s novohistorističke pozicije istovremeno čita i kao književni, i kao politički fenomen. A s obzirom na razgranatost građe, ta je interakcija proučena kroz četiri predložene uređivačke faze „Republike“. Interpretacija prve uređivačke faze (1945-1955) potvrđuje književnopovijesnu tezu o ključnoj ulozi ovog časopisa u okončanju sukoba na književnoj ljevici i integraciji Miroslava Krleže u društveni život socijalizma. S obzirom na povijesne okolnosti nakon Rezolucije Informbiroa, Krležine predratne teze o umjetnosti i pojava krugovaša iščitani su kao novohistoristički model integracije subverzije. Kroz drugu fazu (1956-1970), u „Republici“ Ivana Dončevića primijećeno je nekoliko pojava: popularizacija općeg profila časopisa, gomilanje neknjiževnih sadržaja, djelomični razlaz s razlogašima, jaka simbolizacija Krležina autoriteta, itd. Što se definiranja jugoslavenske multinacionalnosti tiče, izravno izjašnjavanje o tom problemu se izbjegava, iako se između redaka može naći nešto suptilnih aluzija. U trećoj je fazi „Republike“ (1971-1985) vidljiva ponovna promjena čitateljskog koda iz popularnog natrag u elitini registar, no u kontekstu odnosa poetike i politike uredništvo nastavlja s taktičkim mimoilaženjem s aktualnim političkim pitanjima. S obzirom na delikatni odnos s postojećim političkim strukturama u kontekstu poslijeproljećarskih čistki, uređivačka politika u ovoj fazi na razne načine doprinosi eskapističkom fenomenu „hrvatske šutnje“, koji je također protumačen kroz model integracije subverzije, i to objavom priloga hrvatskih fantastičara, prozaika u trapericama, pripadnika Zagrebačke slavističke škole, itd. Četvrta faza „Republike“ (1986-2002) obilježena je raspadom „metanarativa bratstva i jedinstva“ te smjenom centara moći u Domovinskom ratu. Viskovićeva uređivačka politika, međutim, nije usmjerena na njihovu bezuvjetnu glorifikaciju, hoteći time održati paradigmu lijevo orijentiranog časopisa. Sukob „lijevih“ i „desnih“ na koncu se kristalizirao kao sukob između urednika i izdavača istog časopisa (tj. V. Viskovića i DHK-a) koji je rezultirao raspadom Društva i nastankom nove časopisne inačice. U ovom istraživanju je praćenjem razvojnih faza „Republike“ i analitikom pojedinih njezinih priloga interpretirana uloga ovog časopisa u proizvodnji književno-estetskog i društveno-političkog diskursa, oprimjeravana je njegova stalna aktualnost i traženi su razlozi koji su doveli do raspada njegove koncepcije. Ovim je istraživanjem također dokazana primjenjivost nekih novohistorističkih koncepata (npr. samooblikovanje, integracija subverzije) na studij periodike.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA