Naslov
Državno odvjetništvo - pitanja položaja i zadataka po novom ZKP-u, s posebnim naglaskom na iskustva prakse
(State Atorrney’s Office - Questions of Position and Tasks according to the new Criminal Procedure Code, with special Attention to Practical Experience)

Autori
Ljubanović, Vladimir

Izvornik
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (1330-6286) 7 (2000), 2; 683-715

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
akuzatorno načelo; pravni položaj i zadaci državnog odvjetnika; državni odvjetnik u predistražnom postupku; načelo svrhovitosti; praksa u odlučivanju o kaznenoj prijavi; u stadiju istrage i stadiju optuživanja; nova struktura glavne rasprave i državni odv
(accusatorial principle; legal position and tasks of State Attorney; State Attorney in the pre-investigatory proceeding; principle of opportunity; practice in deciding about crime report; in the stage of investigation and in stage of accusation; new structu)

Sažetak
Jedno od postojećih načela hrvatskog kaznenog prava jest akuzatorsko (optužno) načelo. Prema tom načelu sud nikada ne može pokrenuti kazneni postupak na vlastitu inicijativu (nemo iudex sine actore), već samo na zahtjev ovlaštenog tužitelja. Prema hrvatskom kaznenom procesnom pravu, kao ovlašteni tužitelj javlja se državni odvjetnik, privatni tužitelj i oštećenik kao tužitelj (tzv. supsidijarni tužitelj). Pravni položaj i zadaci državnog odvjetnika uređeni su Zakonom o kaznenom postupku. Državni odvjetnik je stranka u postupku. Njegovo temeljno pravo i dužnost je progon počinitelja kaznenih djela po službenoj dužnosti. Zadaća državnog odvjetnika je i poduzimanje mjera u svrhu otkrivanja kaznenih djela i njihovih počinitelja. Prema hrvatskom pravu to je i važna zadaća redarstvenih vlasti. Radi se o mjerama koje se poduzimaju u predistražnom postupku. Nužno je proširiti ovlasti državnog odvjetnika u tom dijelu postupka i omogućiti mu upravljanje cijelim predistražnim postupkom. Hrvatski ZKP u čl. 175. predviđa nove slučajeve primjene načela svrhovitosti kaznenog progona. Takvi su slučajevi iznimke u odnosu na načelo legaliteta kaznenog progona. U prvom slučaju radi se o uvjetnoj odgodi kaznenog progona uz suglasnost suda, a u drugom slučaju državni odvjetnik može odlučiti da ne poduzme kazneni progon zbog bagatelnog značaja kaznenog djela. U hrvatskoj praksi te su se mogućnosti do sada razmjerno rijetko koristile, nešto više tek u 1999. Broj odbačenih kaznenih prijava je u Hrvatskoj od 1995. sve veći. Neslaganje između istražnog suca i državnog odvjetnika u odnosu na istražni zahtjev nalazimo u vrlo malom broju. Isto tako, u neznatnom se broju prihvaća žalba protiv rješenja istražnog suca o provođenju istrage. Nasuprot tome, značajan je broj obustava istrage zbog nedostatka dokaza ili zbog toga što se u konkretnom slučaju nije radilo o kaznenom djelu. Mali je broj izjavljenih prigovora protiv optužnice. Preuzimanjem određenih elemenata akuzatorskog postupka, novim je ZKP-om promijenjena struktura glavne rasprave. Takvim promjenama nije samo ojačana uloga državnog odvjetnika, nego je u tom središnjem stadiju kaznenog postupka i optuženik stavljen u povoljniji položaj nego ranije.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo

POVEZANOST RADA