Naslov
Paraoksonaza-čimbenik rizika u razvoju bolesti krvnih žila
(Praoxonase-risk factor for vascular disease development)

Autori
Ivanišević, Ana-Maria

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Farmaceutsko-biokemijski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
12.07

Godina
2000

Stranica
75

Mentor
Topić, Elizabeta

Ključne riječi
ateroskleroza; paraoksonaza; polimorfizam
(atherosclerosis; paraoxonase; polymorphism)

Sažetak
Ateroskleroza je kronična bolest krvnih žila, koja počinje trenutkom rođenja, a infarkt miokarda je njena najčešća klinička prezentacija. Jedan od čimbenika rizika razvoja ateroskleroze je i polimorfizam paraoksonaze (EC 3.1.8.1). Molekularna osnova tog polimorfizma proizlazi iz zamjene dvaju aminokiselina: glutamina (A alel) u arginin (B alel) na kodonu 192. U serumu se paraoksonaza nalazi vezana za HDL čestice, preko svoje hidrofobne N-terminalne domene, a pretpostavlja se da su oksidirani fosfolipidi njeni fiziološki supstrati. Brojni su autori u posljednje vrijeme proučavali ulogu paraoksonaze u razvoju ateroskleroze te povezanost polimorfizma paraoksonaze s razvojem rizika od bolesti krvnih žila. Iako je antiaterogeni učinak paraoksonaze neosporiv, objavljeni rezultati o povezanosti polimorfozma paraoksonaze s razvojem ateroskleroze su diskrepantni. Cilj ovog rada bio je utvrditi distribuciju frekvencija genotipova paraoksonaze za PON1 polimorfizam R192Q u zdravih ispitanika hrvatske populacije te u skupini bolesnika s preboljelim infarktom miokarda. U studiju je uključeno 200 bolesnika s preboljelim infarktom miokarda i 200 zdravih dobrovoljaca. Utvrđene frekvencije genotipova i alela statistički su obrađene kako bi se utvrdila njihova eventualna povezanost s povećanim rizikom za razvoj bolesti krvnih žila. Rezultati su pokazali da postoji statistički značajna razlika između frekvencije genotipova zdravih ispitanika i bolesnika s infarktom miokarda, pri čemu je BB genotip bio učestaliji u skupini bolesnika. Nije bilo razlike između frekvencije alela zdravih dobrovoljaca i bolesnika. Statistički značajna razlika pronađena je također i usporedbom vrijednosti enzimskih aktivnosti sa i bez NaCl, te postotka aktivacije zdravih dobrovoljaca i bolesnika. Enzimske aktivnosti razlikovale su se i između skupina s različitim genotipom, razlike su bile statistički značajne za sva tri genotipa. Naši rezultati govore u prilog navodima u literaturi o ulozi paraoksonaze u aterogenezi. Na temelju dobivenih rezultata zaključujemo da bi PON1 polimorfizam mogao predstavljati neovisni čimbenik rizika za nastanak i razvoj ateroskleroze.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti

POVEZANOST RADA