Naslov
Rana terapija malokluzija klase III
(Class III maloclussion ; early treatment)

Autori
Brumini, Martina ; Pavlić Andrej ; Špalj Stjepan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, pp prezentacija, znanstveni

Skup
1. kongres studenata Dentalne medicine

Mjesto i datum
Rijeka, Hrvatska, 06.12.2013. - 08.12.2013

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
klasa III; skeletna klasa; rana terapija
(class III; skeletal class; early treatment)

Sažetak
Uvod: Malokluzije klase III podrazumijevaju skeletne anomalije: pravu progeniju i pseudoprogeniju te dentoalveolarne anomalije: obrnuti pregriz i prisilni progenijski zagriz. Rana ortodontska terapija skeletnih anomalija klase III provodi se u periodu rane mješovite denticije, kada cirkummaksilarne suture još nisu okoštale pa je moguće ostvariti anteriorni pomak maksile. Cilj rada: Utvrditi učinak rane terapije skeletnih malokluzija klase III napravom za forsiranu ekspanziju maksile i obraznom ortopedskom maskom. Metode: Istraživanje je bilo prospektivno. U istraživanje su bili uključeni pacijenti kojima je u razdoblju od 2006. do 2012. godine u privatnoj poliklinici dijagnosticirana klasa III. Od 8 ispitanika uključenih u studiju njih 4 je bilo ženskog spola. Medijan dobi na početku terapije iznosio je 8, 1 godina (7, 5- 8, 9) a po završetku terapije 9, 35 godina (8, 9-10, 5), (IKR). Učinak rane terapije analiziran je usporedbom latero- lateralnih kefalograma prije terapije i po završetku terapije. Kefalogram za svakog ispitanika izrađen je u sklopu standardnih procedura dijagnostike i praćenja tijeka terapije. Praćeno je ukupno 21 parametar koji se odnose na skeletne, i dentoalveolarne strukture. U statističkoj analizi korišten je Wilcoxonov test uz razinu značajnosti p<0.05. Rezultati: Terapija je rezultirala značajnim povećanjem skeletnih varijabli: kuta maksilarnog prognatizma (p=0.036) i kuta skeletne klase (p=0.025) te dentoalveolarne varijable – pregriza inciziva (p=0.018). Promjene u ostalim mjerenim skeletnim i dentoalveolarnim varijablama nisu se pokazale statistički značajnima. Terapija je imala tendenciju povećanja vertikalne dimenzije lica, protruzije gornjih inciziva, retruzije donjih inciziva i produbljivanja zagriza. Zaključak: Rana terapija malokluzija klase III napravom za forsiranu ekspanziju maksile i obraznom ortopedskom maskom producirala je značajni anteriorni skeletni pomak maksile uz manje izraženu dentoalveolarnu kompenzaciju i povećanje vertikalne dimenzije lica.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Dentalna medicina

POVEZANOST RADA