Naslov
Dječja priča - povijest, teorija, recepcija i interpretacija
(Children´s story - history, theory, reception and interpretation)

Autori
Visinko, Karol

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, studija, znanstvena

Izdavač
Školska knjiga

Grad
Zagreb

Godina
2005

Stranica
230

ISBN
953-0-50751-8

Ključne riječi
dječja priča; dječja književnost; povijest; teorija; književna recepcija; interpretacija; obitelj; dječji vrtić; osnovna škola
(children´s story; children´s literature; history; theory; literary reception; family; kindergartens; elementary school;)

Sažetak
Velika je potreba za njegovanjem i razvijanjem žive ljudske riječi u obitelji, dječjemu vrtiću i školi. Književnim se izrazom može bitno utjecati na unutarnji život recipijenta i na njegove jezične i komunikacijske sposobnosti. Slušanjem, čitanjem i kazivanjem književnih tekstova stječe se literarno iskustvo, u procesu kojega, uz obitelj i odgojitelje, osobitu ulogu ima učitelj književnosti. Praksa visokoškolske nastave ističe važnost darovitosti budućih učitelja književnosti. Dječja priča može biti izvrstan put razvijanju osjetljivosti za književni izraz. Na temelju proučene starije i novije domaće i strane literature, autorica se opredjeljuje za recepcijsko određenje naziva dječja priča, jer je u pisanju za djecu najbitnije dijete-recipijent. U teorijskome dijelu o dječjoj priči posebno mjesto zauzima fantastična priča i, osobito, bajka, njezin udio u životu djeteta. Ukratko je izložen povijesni prikaz dječje priče, koja se u Hrvatskoj razvija od druge polovice 19. stoljeća. Pregled završava pogledom u suvremenu hrvatsku dječju priču. U središtu je pozornosti recepcija i interpretacija dječje priče. Istraživanje recepcije dječje priče provedeno je u okviru znanstvenoga projekta od 1997. do 2001. godine na uzorku od ukupno 1049 ispitanika (244 roditelja predškolske djece, 60 odgojitelja, 52 učitelja, 315 učenika, 278 roditelja školske djece te 100 studenata-budućih učitelja). Rezultati istraživanja govore o važnosti pojave dječje priče u obitelji, o najčešćim oblicima prezentacije priče, o tome kako djeca izražavaju doživljaje priča i kako pokazuju interes za priču. Dječja se priča promatra i u praksi odgojitelja i učitelja te se ustanovljuje potreba za usavršavanjem u području dječje književnosti. Zanimljivi su i korisni odgovori učenika koji veći interes za dječju priču pokazuju do šestoga razreda osnovne škole. Istraživanje navodi i potrebe roditelja za organiziranim susretima o dječjoj književnosti, posebice o dječjoj priči i bajci. Ističe se radost susreta i igra kao osnovno obilježje školskih interpretacija dječje priče. To se pokazuje na primjerima klasičnih djela iz europske (A.A. Milne, C. Collodi, J. M. Barrie, L Carroll) i hrvatske dječje književnosti (V. Nazor, S. Škrinjarić, I. Brlić-Mažuranić). U istraživanju se po jezičnoj i misaonoj zahtjevnosti među interpretacijama izdvajaju Priče iz davnine Ivane Brlić-Mažuranić. Predlažu se jednostavnije i složenije razine druženja s Pričama kojima, s obzirom na njihovu umjetničku vrijednost, mjesto može biti i u osnovnoj i u srednoj školi. Nekoliko je primjera interpretacije dječjih priča koje oslikavaju hrvatsku tradicijsku kulturu (S. Mihalić, J. Cvrtila, P. Pavličić, V. Stahuljak, I. I. Ramljak). U konačnici je književnokritički izbor suvremene hrvatske dječje priče, o kojoj će uskoro biti potrebno progovoriti s gledišta recepcije i interpretacije.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA