Naslov
PROCJENA UPALNE REAKCIJE U BOLESNIKA TIJEKOM AKUTNOG INFARKTA MIOKARDA
(Assessment of inflammatory response in patients during acute myocardial infarction)

Autori
Travica Samsa, Dijana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Rijeka

Datum
11.12

Godina
2012

Stranica
191

Mentor
Laškarin, Gordana, Peršić, Viktor

Neposredni voditelj
Laškarin, Gordana

Ključne riječi
Akutni infarkt miokarda ; interleukin-4 ; interferon- ; interleukin-15 ; limfociti T ; stanice NK ; stanice NKT ; upala
(Acute myocardial infarction ; interleukin-4 ; interferon-g ; interleukin-15 ; T lymphocytes ; NK cells ; NKT cells ; inflammation)

Sažetak
Cilj istraživanja: Cilj ovog istraživanja je procjeniti stupanj upalne reakcije u bolesnika s infarktom miokarda sa ST elevacijom (STEMI) liječenih primarnom perkutanom koronarnom intervencijom i u bolesnika s infarktom miokarda bez ST elevacije (NSTEMI) liječenih konzervativno medikamentnom terapijom, praćenjem promjena stanične imunosti, poglavito udjela i aktivnosti leukocitnih subpopulacija, uključujući izražaj aktivacijske molekule CD25, citokina IL-4 i interferon gama (IFN-), te temeljem praćenja koncentracije IL-18, sedimentacije eritrocita, hs-CRP i drugih laboratorijskih parametara (urati, AST, ALT, yGT, urea, kreatinin, hemoglobin) tijekom rane stacionarne medicinske rehabilitacije. Ispitanici, materijal i metode: U istraživanje su bili uključeni bolesnici sa STEMI kojima je učinjena primarna perkutana koronarna intervencija u KBC Rijeka uz nastavak medikamentne terapije, bolesnici s NSTEMI, koji su konzervativno ujednačeno liječeni medikamentnom terapijom prema smjernicama Europskog kardiološkog društva, protu-upalnim lijekovima a koji su svi bili obuhvaćeni programom rane stacionarne medicinske rehabilitacije te zdravi ispitanici odgovarajuće dobi i spola, regrutirani tijekom rutinskog sistematskog kliničkog i laboratorijskog ispitivanja u „Thalassotherapiji-Opatija“. Prvog, 7., 14., 21. i 28 dana nakon akutnog koronarnog zbivanja svakom bolesniku uzimali smo 20 ml venske krvi za imunološka i biokemijska istraživanja. Mononuklearne stanice periferne krvi izdvojili smo centrifugiranjem na gradijentu gustoće, te višestrukim obilježavanjem površinskih i/ili unutarstaničnih biljega metodom izravne imunofluorescencije analizirali njihov fenotip i stupanj aktivacije protočnom citometrijom. Uzorci koji su bili predviđeni za unutarstanično obilježavanje citokina interleukin (IL)-4, i IFN-γ prethodno smo stimulirali s PMA (od engl. phorbol myristate acetat), ionomicinom i monenzinom u sklopu ranije uspostavljenog protokola zbog boljeg nakupljanja citokina u stimuliranoj stanici. Imunocitokemiju smo koristili za prikazivanje molekule CD3 u preparatima svježe izdvojenih mononuklearnih stanica periferne krvi, a imunohistologiju za prikazivanje citokina IL- 15, kemokina CXCL 10, molekula CD3 i CD56 i APAF-1 (od engl. apoptotic protease activating factor 1) u srčanom tkivu osoba umrlih od akutnog koronarnog događaja. Metodu ELISA-e (od engl. Enzyme-linked immunosorbent assay ) smo koristili za prikazivanje IL-18 u serumima ispitanika. Rezultati: U NSTEMI i STEMI bolesnika smanjenje postotka limfocita T pojavljuje se sredinom rehabilitacijskog razdoblja i praćen je smanjenjem srednjeg intenziteta fluorescencije za CD3 molekulu, a u NSTEMI bolesnika odražava smanjenje postotka CD3+CD8+ podvrste limfocita T uz povećanje izražaja CD25 molekule i omjera IFN-γ+/IL-4+ stanica u subpopulaciji CD3+CD56- limfocita T te vjerojatno reaktivnim porastom CD25- limfocita NKT 14. dana nakon akutnog koronarnog zbivanja. Ukupni postotak CD3-CD56+ stanica NK nije se značajno razlikovao u perifernoj krvi bolesnika s NSTEMI i STEMI tijekom rane medicinske rehabilitacije u usporedbi sa zdravim ispitanicima, iako se u NSTEMI bolesnika. udio CD56+dim podvrste stanica NK statistički značajno povećao, a udio CD56+bright podvrste statistički značajno smanjio 7. i 14. dana nakon akutnog koronarnog zbivanja u odnosu na zdrave ispitanike i završetak rehabilitacije (28. dan). U bolesnika s NSTEMI udio stanica NK koje izražavaju aktivacijski biljeg CD25, uključujući njihove CD56+dim i CD56+bright podvrste, bio je statistički značajno veći 14. i 28. dana u odnosu na zdrave ispitanike, a udio aktiviranih CD25+ limfocita T bio je statistički je značajno veći tijekom cijelog trajanja rehabilitacije u odnosu na kontrolnu skupinu. Broj ukupnih leukocita u perifernoj krvi statistički značajno raste krajem rehabilitacijskog razdoblja (21.dan) samo u NSTEMI bolesnika, ali udio monocita u perifernoj krvi ostaje statistički značajno manji 7., 14., 21. i 28. dana u odnosu na zdrave ispitanike. U serumu bolesnika s NSTEMI bilježe se veće koncentracije IL-18 u odnosu na zdrave ispitanike tijekom cijelog trajanja rehabilitacije, za razliku od koncentracija IL- 18 u bolesnika sa STEMI, koje se nisu razlikovale od zdravih ispitanika. U bolesnika koji su umrli u prvom tjednu nakon akutnog koronarnog zbivanja dokazali smo obilje IL-15 u citoplazmi održivih kardiomiocita koje okružuju nekrotično područje te prisutnost CD3+ i CD56+ limfocita i to u okruženju apoptotičnih APAF-1+ leukocita i kardiomiocita. Zaključak: Smanjenje broja stanica s citotoksičnim CD3+CD8+CD56- i CD3-CD56+ bright fenotipom i smanjenje udjela monocita u perifernoj krvi bolesnika s NSTEMI tijekom ranog rehabilitacijskog razdoblja, što je vjerojatno posljedica njihova regrutiranja u miokard pod utjecajem pro-upalnog okruženja u perifernoj krvi i privlačenjem IL-15 ukazuje da NSTEMI bolesnici imaju jaču i dugotrajniju upalnu reakciju nego STEMI bolesnici liječeni primarnom perkutanom intervencijom s ugradnjom potpornice.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA