Naslov
Doprinosi hrvatskih prirodoslovaca svjetskoj i jadranskoj ihtiologiji
(Contribution of Croatian naturalists to croatian and world ichthyological science)

Autori
Dulčić, Jakov

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, neobjavljeni rad, znanstveni

Skup
Promicanje i komunikacija znanosti II povodom 100. godišnjice prve hrvatske oceanografske ekspedicije Vila Velebita

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 23.10.2013. - 24.10.2013

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
hrvatski prirodoslovci; doprinosi; hrvatska i svjetska ihtiologija
(croatian naturalists; contributions; croatian and world ichthyological science)

Sažetak
Začeci ihtiološke znanosti u Hrvatskoj potiču iz Dalmacije i to u 16. stoljeću na području bivše Dubrovačke republike (područje Stona) koje se može i smatrati « kolijevkom hrvatske ihtiologije » zahvaljujući stonskom knezu Jakovu Sorkočeviću Lovrovom i njegovom radu. Prvi službeni popis jadranskih vrsta riba iznosi danski prirodoslovac Morten Thrane Brunnich 1768. godine, a kasnije popise iznose brojni hrvatski ihtiolozi od koji su najpoznatiji Matija Botteri, Luigi Stalio, Adolf Stossich te Francesco Carrara u 19. stoljeću, te kasnije u 20. stoljeću Tonko Šoljan („Ribe Jadrana“) i Ivan Jardas („Jadranska ihtiofauna“). U zoologiji među prvima, koji ostavljaju svoj veliki doprinos hrvatskoj ihtiologiji u 19. stoljeću, se javljaju Grgur Bučić, Juraj Kolombatović, Mihajlo Katurić, Baldo Kosić te Spiridion Brusina („Morski psi Sredozemnoga i Crljenoga mora“, „Naše jesetre“). Juraj Kolombatović je za svjetsku ihtiologiju opisao devet do tada nepoznatih vrsta riba za zoologiju: glavoča (5), babica (3) i jednog predstavnika gadida (tovarki). Do danas je sedam tih nalaza i opisa ostalo validno. Od hrvatskih ihtiologa koji su svojim radom u inozemstvu ostali zapaženi svojim doprinosima su Rafo Molin (poglavito o anatomija riba) te Petar Doderlein („Manuale ittiologico del Mediterraneo“). Tijekom 20. stoljeća, pored T. Šoljana i I. Jardasa, svojim ihtiološkim doprinosima ističu se Petar Lorini («Ribanje i ribarske sprave pri istočnim obalama Jadranskog mora»), Tomo Gamulin, Šime Županović, Dinko Morović te Otmar Karlovac. T. Gamulin i Jure Hure su prvi odredili glavna područja mrijesta srdele Sardina pilchardus u Jadranu u ovisnosti o ekološkim čimbenicima, doba dana kad srdela ispušta spolne produkte te su opisali njen embrionalni razvitak u ovisnosti o temperaturi mora. U razdoblju od kraja 40-ih pa negdje do kraja 70- ih 20. stoljeća u ihtiološkoj problematici, vezanom uz Jadransko more, prevladavaju analize lovina ribolovnih alata, morfologija, sistematika, biogeografija, biologija i ekologija različitih vrsta riba. Isto tako započinju i prva istraživanja na području marikulture, kao i ispitivanje učinkovitosti raznih ribolovnih alata. Danas su istraživanja, početkom 21. stoljeća, uglavnom nakon istraživanja sa gledišta fiziologije, ekologije i etologije, usmjerena prema primjenjenoj ihtiologiji, odnosno takozvanoj ribarstvenoj biologiji i marikulturi. Budući izazovi ostaju i dalje svakako sa područja: a) taksonomije, b) evolucije i sistematike, c) populacijske biologije, d) ekologije, i e) istraživanja raznih lokaliteta neistraženih po pitanju faune ribe (u slučaju Jadrana je to područje južnog Jadrana). Posljednjih godina posebna pozornost se pridaje uplivu i utjecaju alohtonih vrsta riba u Jadranu („Nove ribe Jadranskog i Sredozemnog mora“).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Biologija

POVEZANOST RADA