Pregled bibliografske jedinice broj: 658870
Suodnosi usmene i pisane književnosti. Prilozi za teoriju kulturnih transformacija
Suodnosi usmene i pisane književnosti. Prilozi za teoriju kulturnih transformacija. Rijeka: Hrvatsko filološko društvo, 2005 (monografija)
CROSBI ID: 658870 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Suodnosi usmene i pisane književnosti. Prilozi za teoriju kulturnih transformacija
(The interrelationship between oral and written literature. Contributions to the theory of cultural transformations)
Autori
Banov-Depope Estela
Ostali urednici
Nosić, Milan
Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena
Izdavač
Hrvatsko filološko društvo
Grad
Rijeka
Godina
2005
Stranica
92
ISBN
953-6050-73-0
Ključne riječi
Usmenost; književnost; zapisi usmene književnosti
(Orality; literature; records of oral literature)
Sažetak
Knjiga obuhvaća studije koje zahvaćaju teorijske radove o problemima grafičkih i audiovizualnih zapisa folklornih usmenoknjiževnih, glazbenih i plesnih tradicija, o problemima infiltracija folklorističkih sadržaja u hrvatsku pisanu književnost i dramski izričaj, a dio studija bavi se problemima suodnosa različitih tekstualnih modusa i kulturnih krugova. Uvodna studija postavlja problem suodnosa usmenih i pisanih tijekova unutar hrvatske književnosti i terminološku raznovrsnost koja se još uvijek javlja i u znanstvenim radovima. Prvo se poglavlje bavi problemima zapisivanja usmenih tekstova i njihovog pretvaranja u grafički odnosno tonski zapis. U tekstu o Milanu Rešetaru i tradicijskom folklornom teatru u Dubrovniku analiziraju se Rešetarovi doprinosi razumijevanju dubrovačkih dramskih tradicija, osobito pokladne maske poznate kao turica. Traga se za obrednom jezgrom mitoloških igara i pokladnih tradicija u Dubrovniku i analizira put koji vodi dalje do kazališnih uprizorenja. Poglavlje o izvedbenom aspektu primorskog pučkog crkvenog pjevanja analizira fenomen glagoljaškog pjevanja kao specifičnu umjetničku pojavu koja je pratila crkvenoslavensku liturgiju. Prati se djelovanje Staroslavenske akademije i inicijative intelektualaca početkom 20. stoljeća oko reforme pučkog pjevanja. Poglavlje koje slijedi bavi se interkulturnim i intermedijalnim aspektima suvremene hrvatske duhovne lirike. Analiziraju se sastavnice hebrejske tradicije, hrvatskog pretkršćanskog poklada i crkvene prakse koje su prisutne u suvremenoj duhovnoj lirici. U posljednjem se poglavlju analiziraju tradicijska usmenost i retorička vještina kao intertekstualne sastavnice priručnih knjiga tiskanih propovijedi. Knjiga analizira različite kulturne fenomene koji se svi doživljavaju kao interferentno područje usmenih i pisanih književnih modusa te tako daje uvid u manje poznate segmente hrvatske kulturne i književne povijesti iz nove perspektive.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filologija, Etnologija i antropologija