Naslov
Studij predškolskoga odgoja kao čimbenik razvoja dijaloga teorije i prakse
(The study of preschool education as a factor in the development of dialogue between theory and practice)

Autori
Kovačević Andrijanić, Željka ; Višnjić Jevtić, Adrijana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Korijeni i perspektive visokog obrazovanja u Hercegovini / Majstorović, Vlado ; Juka, Slavica - Mostar : Sveučilište u Mostaru, 2010, 367-382

ISBN
978-9958-690-67-9

Skup
Korijeni i perspektive visokog obrazovanja u Hercegovini

Mjesto i datum
Mostar, Bosna i Hercegovina, 22.05.2009

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
predškolski odgoj ; odgojitelj ; odgojenik ; studij ; zvanje ; zanimanje ; kompetencija ; cjeloživotno obrazovanje
(early childhood education ; ECE teacher ; child ; study ; occupation ; profession ; competence ; lifelong learning)

Sažetak
Značaj ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja odavna je spoznat i upravo znanstvena utemeljenost važnosti kvalitete ovog segmenta odgoja i obrazovanja preduvjet je pridavanja većega značaja kako studijskim programima na fakultetima koji obrazuju pedagoške stručnjake ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja – pružajući na taj način neophodne kompetencije koje odgajateljska struka mora imati – tako nedvojbeno i kvalitetnije (strože) selekcije kandidata pri upisima na studije predškolskoga odgoja. Korelacija teorije pedagogije rane i predškolske dobi i praktičnog djelovanja unutar predškolske odgojno-obrazovne institucije značajan je čimbenik kvalitete rada odgajatelja. Upravo nepovezanost teorije i prakse pedagogije ranoga djetinjstva može biti smjernica promjenama studija predškolskog odgoja, čime bi se obuhvatilo iskustva stručnjaka proizišlih iz prakse i na njima temeljilo nove znanstvene spoznaje te na taj način unaprjeđivalo pedagogiju ranoga djetinjstva i kompetencije odgajatelja. Nedvojbeno je da je odgajatelj prva i najznačajnija karika institucionalnog odgoja i obrazovanja djece rane i predškolske dobi, budući da upravo on provodi neposredni odgoj i obrazovanje u dječjem vrtiću. Dakako da se rečenim ne minorizira značaj članova stručno- razvojnih službi, no ne može se ne uočiti kako je razvoj pedagogije ranog djetinjstva usmjeren na studij pedagogije i pedagoge koji izravno ne rade s djecom rane i predškolske dobi i čije djelovanje najvećma obuhvaća unaprjeđenje odgojno-obrazovnog rada – što se odvija više posredno, preko rada sa odgojiteljima, a ne iz iskustva u neposrednom radu s djecom u odgojnoj skupini. Naime, odgajatelj je taj koji s djetetom provodi najviše vremena i čiji je odgojni utjecaj na dijete – uz roditelje – neosporno najznačajniji te je upravo stoga neophodno podizanje studija predškolskoga odgoja na višu, sveučilišnu razinu i pružanje kvalitetnih teorijskih (ali i praktičnih) kompetencija. Pedagoške kompetencije odgajatelja moguće je proširiti organiziranjem diplomskog sveučilišnog studija (po modelu 3+2), što bi podiglo razvoj dijaloga teorije i prakse pedagogije ranoga djetinjstva na višu, kvalitetniju razinu. Takva vrsta obrazovanja pridonijela bi razvoju pojedinih područja ili disciplina u okviru pedagogije ranoga djetinjstva. Razvoj bi se trebao kretati u pravcu profesionalizacije odgojnoga rada i stjecanja ''monopola'' odgajatelja na stručnu ekspertizu, što će reći da bi se samo akademski obrazovanim osobama omogućio ulazak u profesiju.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pedagogija

POVEZANOST RADA