Naslov
Poimanje i primjena tolerancije u progonjenoj, slobodnoj Konstantinovoj i državnoj Crkvi
(THE UNDERSTANDING AND APPLICATION OF TOLERANCE IN A PERSECUTED, A FREE CONSTANTANTIAN, AND A STATE CHURCH)

Autori
Grbešić, Grgo

Izvornik
Bogoslovska smotra (0352-3101) 83 (2013), 2; 287-308

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, ostalo

Ključne riječi
tolerancija ; progoni ; sloboda savjesti ; Milanski edikt ; Konstantin
(tolerance ; persecutions ; freedom of conscience ;)

Sažetak
Tema rada obrađuje pitanje tolerancije u prvih pet stoljeća Crkve. Isus je u duhu Govora na gori pristupao javnim grešnicima, krivovjercima i poganima. On nije nikoga isključivao iz svoga Kraljevstva. Za vrijeme progona u Rimskom Carstvu kršćani su branili slobodu savjesti u religioznim pitanjima a kada je kršćanstvo proglašeno državnom religijom prvi put se javlja dualizam između religije i države. Do novijeg doba tolerancija se u Crkvi veoma teško prihvaćala jer je dugo vremena promatrana kao grijeh protiv istine, ljubavi i domovine. Takozvanim Milanskim ediktom sve su religije postale ravnopravne. Konstantin je simpatizirao i podupirao kršćanstvo, ali nije prisiljavao pogane da prijeđu na kršćanstvo. S Konstantinom u Crkvu ulazi cezaropapizam koji će biti puno jači u bizantskoj Crkvi nego u zapadnoj Crkvi. Opasnost uplitanja careva u crkvena pitanja uvidjeli su crkveni oci, među kojima posebno ističemo biskupa Ambrozija, zatim Hilarija iz Poitiersa i Atanazija. Donatistički neredi i nasilja u sjevernoj Africi prisilili su Augustina da nakon višegodišnjih bezuspješnih pokušaja pregovaranja zatraži pomoć od države. To će se pokazati veoma kobnim u srednjem vijeku kada će netolerancija u Crkvi doživjeti svoj vrhunac.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

POVEZANOST RADA