Naslov
Semiotičko-genološki pristup „prirodi“ dokumentarnog filma
(Semiotical and genological approach to the "nature" of documentary cinema)

Autori
Borjan, Etami

Izvornik
Hrvatski filmski ljetopis (1330-7665) 73-74 (2013); 15-25

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
nefikcionalni film ; dokumentarni film ; semiotika ; genologija ; filmska taksonomija
(non-fictional film ; documentary film ; semiotics ; genology ; film taxonomy)

Sažetak
Rad se bavi pogledom Hrvoja Turkovića na filmsku „prirodu“ dokumentarnog filma. Glavni cilj rada je kontekstualizirati Turkovićeve ideje i razmišljanja o nefikcionalnom filmu u kontekstu najutjecajnijih filmoloških teorija. Rad se fokusira na dva osnovna pristupa dokumentarnom filmu: semiotičkom i geneološkom. Turković je problemu definicije dokumentarnog filma prilazio s nekoliko aspekata. U knjizi Strukturalizam, semiotika, metafilmologija bavio se pojmom znaka i referentnosti u filmu, što je jedan od osnovnih argumenata koji se koristi u semiotici filma kod razlikovanja fikcionalnih i nefikcionalnih filmova. Najtradicionalnija metoda razlikovanja dokumentarnog filma od fikcije temelji se na (ne)postojanju realnog referenta, tj. izvanfilmske stvarnosti. U dokumentarnom filmu set nije samo filmski prostor, nego postoji neovisno o filmu, čime je neupitno zajamčena «objektivnost» i «istinitost» samog filma. Već postojeća stvarnost diskurzivno se elaborira tipičnim filmskim jezikom koji teži redukciji arbitrarnosti znakova i skrivanju procesa stvaranja teksta, čime pridonosi vjerodostojnosti filmskog iskaza i stvara figuru sveznajućeg i objektivnog izlagača. Turković je problemu dokumentarnog filma pristupio i s geneološke strane u knjizi Nacrt filmske geneologije, u kojoj kroz sustavan teorijsko- metodološki pristup izgrađuje temeljnu klasifikaciju filmskih vrsta i rodova. Rad prikazuje osnovne Turkovićeve kriterije rodovskog razgraničavanja filmova, a napose taksonomiju dokumentarnog filma. Naročita pažnja posvećena je Turkovićevom odnosu spram realistične tendencije i teorija u dokumentarnom filmu s kojima se bavio, između ostalog, i u knjizi Razumijevanje filma. Usporednom analizom Turkovićevih radova s radovima teoretičara realističke tendencije (Bazin i Kracauer) obrađuje se pitanje realizma u dokumentarnom filmu. Hrvoje Turković u svojim radovima vješto dekonstruira klasične teorije o dokumentarnom filmu te o „realističnom“ prikazu zbilje, ukazujući na ontološki paradoks prisutan u samoj prirodi ove filmske vrste.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Znanost o umjetnosti

POVEZANOST RADA