Naslov
Vinkovački rukopis Relkovićeva Satira u književnoj povijesti i nakladništvu
(The Vinkovci manuscript of Relković`s Satir in studies of literary history and publishing)

Autori
Čorkalo, Katica

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Matija Antun Relković i Slavonija 18. stoljeća / Bogdan, Tomislav - Zagreb : Davor : Poglavarstvo Općine Davor, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zag, 2000, 95-114

Skup
Matija Antun Relković i Slavonija 18. stoljeća (u povodu 200. godišnjice smrti)

Mjesto i datum
Davor, Hrvatska; Vinkovci, Hrvatska; Zagreb, Hrvatska, 24.04.1998. - 25.04.1998

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Vinkovački rukopis Relkovićeva Satira; Martin Seneković; Petar Brašnić; Tomo Martić; pretisak Satira 1997.
(The Vinkovci manuscript of Relković`s Satir; Martin Seneković; Petar Brašnić; Tomo Matić; reprint of Satir from 1997.)

Sažetak
Rad sažimlje dosadašnja istraživanja naslovljene tematike u književnoj povijesti te ukazuje na sudbinu Vinkovačkoga rukopisa u nakladništvu. Na Vinkovački je rukopis Relkovićevih djela kao književnopovijesnu činjenicu prvi upozorio vinkovački gimnazijski profesor Martin Seneković u izdanju Djela Mat. Ant. Relkovića (Vinkovci, 1875.) i ponovo u izdanju Satir iliti divji čovik (Zagreb, 1895.) izrijekom upućujući na usuglašenost navedenih izdanja s rukopisom ili otklon od njega. Potom je Tomo Matić na njemačkome jeziku objavio raspravu Zur Entstehungsgeschichte von Relković` Satir (Archiv fur slavische Philologie, XXXVI/1916, 476 - 482), a u predgovoru svoga ekspertno priređenoga izdanja Djela Matije Antuna Relkovića (SPH, knj. XXIII, Zagreb, 1916.) donio cjelovito poglavlje Vinkovački rukopis te u bilješkama uz dresdensko izdanje Satira (1762.) točno popisao sve razlike između toga rukopisa i navedenoga izdanja. Nove je prosudbe o Vinkovačkom rukopisu iznio Stjepan Tropsch (Spomenica stopedeset godišnjice državne gimnazije u Vinkovcima 1780 - 1930, Osijek, 1930., 99 - 106) pledirajući za prvotnu, neispravljenu verziju rukopisa, gdje se Slavoncu obraća sam autor, a ne Satir, slažući se u ostalome s Matićem. Sljedeći se pak istraživči uvijek pozivlju na Matića i posve mu se priklanjaju. Ovaj je rad nastao iz potrebe da tekstologe i književne stručnjake upozori na nepravednu sudbinu koja Vinkovački rukopis prati od nastanka. Nakon punoga stoljeća zaborava Seneković ga otkriva javnosti, a Matić ga četrdesetak godina kasnije temeljito komentira. Kada je najzad tiskan Satir prema Vinkovačkome rukopisu, tzv. pretisak (Vinkovci, 1997.), s njim ne mogu biti zadovoljni ni struka ni nakladništvo. I dok stoljeća protječu, višestruko vrijedan Vinkovački rukopis i dalje propada izložen zubu vremena, te upravo vapi za zaštitom.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA