Naslov
Simptomatska pričanja u Prvome svjetskom ratu: psihoanaliza i književnost
(Symptomatic Narrations in the First World War: Psychoanalysis and Literature)

Autori
Jukić, Tatjana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, neobjavljeni rad, znanstveni

Skup
O pričama i pričanju danas

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 14.11.2013. - 16.11.2013

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
naracija; psihoanaliza; književnost; Prvi svjetski rat; Austro-Ugarska; Viktor Tausk; Ivana Brlić Mažuranić; Gilles Deleuze
(narration; psychoanalysis; literature; the First World War; Austria-Hungary; Viktor Tausk; Ivana Brlić Mažuranić; Gilles Deleuze)

Sažetak
Možda prvi opis psihoanalize kao tipa pričanja dala je jedna od njezinih najpoznatijih pacijentica, Anna O., kad je naziva the talking cure. U studijama o psihoanalizi u ratnim uvjetima, točnije, u uvjetima svjetskog rata, Viktor Tausk jednu će skupinu isključiti iz toga tipa pričanja: seljake mobilizirane u austrougarsku vojsku, posebno slavenske seljake. Ta je pozicija za psihoanalizu kritična, jer upozorava da psihoanalitičke narative determinira isključenje. Nadalje, budući da to isključenje koincidira sa svjetskim ratom, ono postavlja pitanje o biopolitici psihoanalize, odnosno o psihoanalizi kao specifičnoj biopolitici. Za tu je poziciju zauzvrat kritična opaska Ivane Brlić Mažuranić: kad komentira Priče iz davnine iz 1916. – naraciju koja zaziva slavenski kolektiv kao zalog svoga imaginarija – ona inzistira da ne može govoriti o genezi te naracije, nego samo o njoj kao pričanju. Postavivši pričanje na mjesto geneze, Ivana Brlić Mažuranić slijedi postupak neobično nalik na onaj psihoanalize ; inzistirajući međutim na slavenskom kolektivu kao zalogu takvoga pričanja, njezina književnost otvara prostor za preispitivanje psihoanalitičkoga vrednovanja narativa kao kritičkog instrumenta, ali i za zahvat u biopolitički kompleks psihoanalize.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA