Naslov
La storiografia dell’Ordine Francescano e delle Congregazioni Religiose di ispirazione francescana in Croazia
(The historiography of the Franciscan Order and the Religious Congregations of Franciscan inspiration in Croatia)

Autori
Kapitanović, Vicko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, ostalo

Knjiga
Crkva i društvo uz Jadran – Vrela i rezultati istraživanja. Zbornik radova Međunarodnoga znanstvenog skupa, Split, 21-22. IX. 2001. – Chiesa e società nell’area Adriatica - Fonti e bilancio delle ricerche. Atti del convegno internazionael, Split 21-22. IX. 2001

Urednik/ci
Kapitanović, Vicko

Grad
Split

Godina
2006

Raspon stranica
187-232

ISBN
953-7187-01-02

Ključne riječi
Croazia, storiografia OFM, bibliografia
(Hrvatska, Franjevački red, OFM, bibliografija)

Sažetak
Franjevačka historiografija vezana je uz Hrvatsku već od prvog Franjina životopisca Tome iz Celana i Splićanina Tome Arhiđakona. Speculum disciplinae vrstan je pokazatelj ranog franjevačkog utjecaja u Hrvatskoj. Pa ipak, još ne postoji sustavan, barem i kratak, prikaz franjevačke historiografije na hrvatskom području. U uvodnom dijelu članka autor pokazuje putanju franjevačke historiografije od pripovjedalačke povijesti do novijih sustavnih radova. Starija franjevačka i hrvatska prošlost, vezana uz franjevce na istočnoj jadranskoj obali, poznata nam je tek djelomice iz kratkih natuknica franjevačkih ljetopisaca, velikim dijelom stranog podrijetla. Hrvatski franjevački ljetopisci pojavljuju se u hrvatskoj historiografiji s Nikolom Buzjakovićem (1535) i s Chronicon breve regni Croatiae iz 1561. Ivana Tomašića, koji se navodi kao vrelo za nasilnu smrt kralja Zvonimira. Slijede potom Šipračić, Kopijarević, Velikanović i dr. Kad se u XVII. stoljeću počela razvijati analistika, pojavili su se povjesničari i u Hrvatskoj, među kojima se ističe Franjo Glavinić. No, po samostanima su i nadalje zbivanja opisivali ljetopisci. Poviješću Provincije Bosne Srebrene bavili su se u XVIII. stoljeću suradnik velebnog djela Illyricum Sacrum, fra Filip Lastrić ili Oćevac, i u sjevernoj Hrvatskoj fra Emerik Pavić (1716- 1780). Umjesto latinskoga, u Dalmaciji, na Kvarneru i u Istri počinje se, u učenim krugovima, sve više širiti talijanski, pa tome podliježu u pisanju povijesnih djela i Gašpar Vinjalić u Dalmaciji i konventualac Sveto (Santo) Brandolini († 1784) u Istri , dok se u isto vrijeme djela za narod pišu hrvatskim jezikom (Grabovac i Kačić) U XIX. stoljeću Donato Fabijanić (1808-1890) pokušava dati sveobuhvatniji prikaz djelovanja franjevaca na području nekadašnje Provincije Bosne Srebrene, dok se Petar Bakula (1816-1873), Mijo Vjenceslav Batinić (1846-1921) i Stipan Zlatović (1831-1891) sve više usredotočuju na provincije kojima su pripadali. Euzebije Fermendžin (1845-1897), analist franjevačkog reda, tj. nastavljač poznatih Anala, koje je započeo objavljivati Luka Wadding, postao je dopisni član tadašnje Jugoslavenske akademije. Kad se 1886. pojavio Glasnik bosanskih i hercegovačkih franjevaca, koji je  232 Crkva i društvo uz Jadran - Vrela i rezultati istraživanja više puta mijenjao ime, a 1913. bio proglašen glasilom Hrvatsko- slovenskog franjevačkog književnog društva, počeli su se umnažati i rasprave o franjevačkoj povijesti i povijesti puka povezanog s franjevcima. Povijesni članci i rasprave umnožili su se osobito nakon pojave Nove revije u Makarskoj, koja je pratila onodobnu kulturnu i religioznu problematiku u Hrvatskoj i sažecima obavještavala i znanstvenike u Europi o religioznim životu i istraživanjima na području Hrvatske. Julijan Jelenić (1877-1931), profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, pokušao je napisati prvu opširnu Povijest katoličke Crkve na hrvatskom jeziku, no nažalost je ostala nedovršena. Snažan poticaj istraživanjima franjevačke prošlosti dao je fra Jeronim Golubović, otvorivši pitanje o osnivanju Bosanske vikarije. U vrijeme komunizma religiozni su časopisi prestali izlaziti pa je osiromašila i franjevačka historiografija, a ono što je objavljivano do potkraj šesdesetih godina, objavljivano je u inozemstvu (Crnica, Mandić i Pandžić). U Sarajevu je od 1952. izlazio godišnjak Dobri Pastir, koji je donosio i povijesne članke. Tek u šezdesetim godinama počeli su se pojavljivati ostali časopisi od kojih se, kao povijesni časopis, pretežito s franjevačkim sadržajem, potvrdio godišnjak Kačić s preko 30 svezaka izvrsnih rasprava i članaka. Uza nj se franjevačkom historiografijom često bavi i časopis Bosnia franciscana, a povremeno i čitavi niz drugih časopisa. Tematika novijih historiografskih istraživanja može se lako razabrati iz priložene bibliografije, koju autor nažalost nije, zbog nedostatka prostora, mogao donijeti u cijelosti. Uz članke u povremenim izdanjima objavljeno je posljednjih desetljeća cijeli niz zasebnih knjiga. Osim u domovini, nastavilo se objavljivati i u inozemstvu, ponajviše doktorske disertacije. A autori su ponajčešće Hrvati, koji su studirali u inozemstvu ili rade pri sveučilištima i znanstvenim ustanovama. Najčešće su objavljivane biografije, monografije samostana, obrađivano je školstvo i život redovnika. O nekim franjevačkim ustanovama, provincijama, školama i samostanima, te o nekolicini franjevaca, održani su i znanstveni skupovi. Zapaža se, međutim, da znanstvena istraživanja nisu vršena sustavno. Za sustavna proučavanja još uvijek nedostaju pomagala, kao što su arhivski inventari i katalozi, biografski rječnici i sustavna izdanja vrela. Pojedine teme jedva su i dotaknute, kao statistika redovnika, svagdanji život u samostanu, utjecaj na pastoralnu djelatnost, gospodarska povijest i čitavi niz drugih tema.

Izvorni jezik
Ita

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA