Naslov
Tragom Franje Ksavera Kuhača: Hrvatska glazbena historiografija u prvoj polovici 20. stoljeća s posebnim obzirom na periodizaciju povijesti hrvatske glazbe
(Following the Track of Franjo Ksaver Kuhač: Croatian Music Historiography in the First Half of the 20th Century - with Special Emphasis on the Periodization of Croatian Music History)

Autori
Majer-Bobetko, Sanja

Izvornik
Arti musices : hrvatski muzikoloski zbornik (0587-5455) 43 (2012), 2; 253-261

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Franjo Ksaver Kuhač; glazbena historiografija; Hrvatska; 20. stoljeće; Božidar Širola; Branimir Ivakić; Hubert Pettan; Stjepan Hadrović; Josip Andreis
(Franjo Ksaver Kuhač; music historiography; Croatia; 20th century; Božidar Širola; Branimir Ivakić; Hubert Pettan; Stjepan Hadrović; Josip Andreis)

Sažetak
Utjecaj Franje Ks. Kuhača na hrvatsku glazbenu historiografiju prve polovice 20. stoljeća bio je u mnogih autora presudan. To se ponajprije iščitava iz glazbenohistoriografskih sinteza i odnosa njihovih autora prema hrvatskom narodnom preporodu, koji se, kao društveni, politički i kulturni pokret usmjeren prema konstituiranju nacije u suvremenom smislu riječi, doživljava kao prekretnica u povijesti hrvatske glazbe, kao uporišna točka od koje zapravo počinje povijest zamišljene autentične nacionalne glazbe. Kako samo takva glazba pridonosi nacionalnoj afirmaciji, narodni preporod drži se središnjim događajem u povijesti hrvatske glazbe. Ta je od Kuhača preuzeta teza zastupljena u svim četirima povijestima hrvatske glazbe, objavljenima u razdoblju od 1922. do 1944. To su: Pregled povijesti hrvatske muzike B. Širole (1922.), Razvoj hrvatske muzike B. Ivakića (1930.), Širolina Hrvatska umjetnička glazba s podnaslovom Odabrana poglavlja iz povijesti hrvatske glazbe (1942.), i Pregled poviesti hrvatske glasbe Huberta Pettana (1944.). Međutim, povijest hrvatske glazbe nije zaobiđena ni u onodobnim općim povijestima glazbe. U tom se slučaju inkorporira posebno poglavlje posvećeno hrvatskoj glazbi, što je prvi kao model primijenio krajem 19. stoljeća Vj. Novak u svojoj općoj povijesti. Isti su model primijenili S. Hadrović (Kratka povjest glazbe, 1911.) i J. Andreis (Povijest glazbe, 1942.). Ne odričući se teze o značenju preporodnog razdoblja u formiranju hrvatske umjetničke glazbe, onodobni su autori ipak gdjekad promicali i stajalište da preporodno razdoblje nije značilo početak razvoja hrvatske glazbe nego njezin nastavak. Tome su jamačno pridonijeli brojni rezultati novih istraživanja, poglavito onih D. Plamenca na području muzikologije, i B. Vodnika na području književnopovijesnih odnosno kulturoloških istraživanja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Znanost o umjetnosti

POVEZANOST RADA