Naslov
Klinički i neklinički kontekst procjene terapijskih faktora u klasičnoj psihodramskoj psihoterapiji
(Clinical and no-clinical context of therapeutic factors assessment in classical psychodrama psychotherapy)

Autori
Mindoljević Drakulić, Aleksandra ; Jurčec, Lana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
21.dani Ramira i Zorana Bujasa - Sažeci priopćenja / Kuterovac Jagodić, Gordana ; Erceg Jugović, Inja ; Huić, Aleksandra - Zagreb, 2013, 171-171

ISBN
978-953-175-463-7

Skup
21. dani Ramira i Zorana Bujasa

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 11.04.2013. - 13.04.2013

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
terapijski faktori; psihodramska psihoterapija; psihodrama
(therapeutic factors; psychodrama psychotherapy; psychodrama)

Sažetak
Terapijski su faktori važan element psihoterapijskoga procesa koji pridonose boljem funkcioniranju osobe u terapiji, rastu i sazrijevanju ličnosti te u konačnici utječu na terapijsku promjenu. Najčešći terapijski faktori koji se razvijaju u radu grupa su kohezija, ulijevanje nade, uvid, univerzalnost, altruizam, psihoedukacija, razvijanje tehnika socijalizacije, imitativno ponašanje, interpersonalno učenje, egzistencijalni faktori, rekapitulacija primarne obiteljske grupe te katarza. Budući da značenje terapijskih faktora kao i njihova međusobna povezanost variraju od grupe do grupe te na taj način različito utječu na moguće terapijske promjene cilj je rada bio utvrditi postoje li razlike u djelovanju različitih terapijskih faktora u kliničkoj i nekliničkoj psihodramskoj grupi. Klinička se grupa sastojala od 20 ambulantnih sudionica iz Dnevne bolnice Klinike za psihijatriju KBC-a Zagreb s dijagnozom blagog ili umjerenog depresivnog poremećaja obilježenog prvom i ponavljanom depresivnom epizodom (prema kriterijima DSM IV), a neklinička grupa od 20 studentica Medicinskog fakulteta u Zagrebu bez psihijatrijske simptomatologije. Obje grupe vođene su po principu klasične psihodrame, dvaput na tjedan tijekom 30 seansi. Nakon simultane terminacije članice obiju grupa popunile su Yalomov upitnik terapijskih faktora. Rezultati pokazuju da je u nekliničkoj grupi univerzalnost ocijenjena najvećim ocjenama, dok je vodstvo procijenjeno najnižima. U kliničkoj grupi egzistencijalni su faktori procijenjeni najvišim ocjenama, a vodstvo najnižim. U objema psihodramskim grupama egzistencijalni su se faktori pokazali najvažnijim terapijskim faktorom. Statistički značajne razlike nađene su samo na subskalama univerzalnosti, uvida i ulijevanja nade, pri čemu je neklinička grupa imala više rezultate od kliničke. Taj rezultat može se dovesti u vezu s dobnim razlikama između dviju grupa kao i razlikama u postojanju prijašnjeg psihoterapijskog iskustva.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti, Psihologija

POVEZANOST RADA