Naslov
Urođena i stečena otpornost Botrytis cinerea Pers. ex Fr. na botriticide u vinogradima i suodnos rezistentnih patotipova
(Inherently and aquired resistance of Botrytis cinerea Pers. ex Fr. to botryticides in vineyards and relationship between resistant patotypes)

Autori
Topolovec-Pintarić, Snježana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Agronomski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
15.12

Godina
2000

Stranica
139

Mentor
Cvjetković, Bogdan

Ključne riječi
Botrytis cinerea; rezistentnost; urođena; stečena; botriticidi; vinograd
(Botrytis cinerea; resistance; Inherently; aquired; botryticides; vineyard)

Sažetak
Botrytis cinerea Pers. ex Fr., uzročnik sive plijesni, je gljivica poznata po brzom razvoju rezistentnosti na fungicide za njeno suzbijanje. Problem rezistentnosti B. cinerea posebno je izražen u zaštiti vinograda jer je siva plijesan jedna od ekonomski značajnih bolesti vinove loze. Bolest u kontinentalnom djelu naše zemlje nanosi štete od 50 do 60 %, a u mediteranskom 3 do 5 %, koje se nastavljaju i u procesu vinifikacije. U cilju prevladavanja problema rezistentnosti u svijetu se neprekidno radi na razvoju novih djelatnih tvari. Nove djelatne tvari uz dobru učinkovitost protiv B. cinerea trebaju omogućiti i suzbijanje biotiova rezistentnih na postojeće fungicide. Svojim načinom djelovanja ne bi smijeli selekcionirati nove rezistentne biotipove. Unutar takvih istraživanja razvijaju se metode za testiranje rezistentnosti B. cinerea. Provedbom testiranja u poljskim pokusima tijekom predregistracijske faze istraživanja fungicida mogu se u populacijama B. cinerea detektirati biotipovi s urođenom rezistentnošću na djelatnu tvar koja još uopće nije primjenjivana. To mogu biti naznake za brzu pojavu rezistentnosti ukoliko bi se djelatna tvar intenzivno primijenjivala. Rizik pojave rezistentnosti patogena čimbenik je o kojem ovisi visina gospodarskih šteta i vijek primijene bilo kojeg sredstva za zaštitu bilja, te ga je svakako potrebno istraživati. Idealni su uvjeti kada je moguće započeti s praćenjem utjecaja i razvoja posljedica primjene nekog kemijskog sredstva na fokusirani organizam, istovremeno s počecima praktične primjene tog sredstva. Unatrag 5 god. u svijetu su razvijene nove djelatne tvari, od kojih su pirimetanil i ciprodinil iz skupine anilinopirimidina priznati u Hrvatskoj 1997., a fenheksamid (hidroksianilid) 1998 god. Do tada se paleta botriticida temeljila na tvarima iz skupine dikarboksimida, čija je upotreba zbog rezistentnosti ograničena na 2 puta u vegetaciji. Dikarboksimid-rezistentnost je u Hrvatskoj znanstveno dokazana 1993 god. (Cvjetković i sur., 1994, Topolovec-Pintarić, 1995). Obzirom da je introdukcija anilinopirimidina i fenheksamida na hrvatsko tržište novijeg datuma, nepoznat je bio rizik mogućeg razvoja rezistentnosti gljivice B.cinerea, ali se moglo pretpostaviti da je određeni nivo rizika prisutan. Stoga su postavljeni slijedeći ciljevi istraživanja: testirati učinkovitost pripravaka iz skupine dikarboksimida i anilinopirimidina u samostalnoj primjeni i u alterniranoj primjeni, utvrditi vjerojatnost i brzinu pojave rezistentnosti B.cinerea na anilinopirimidine, u skladu s principima integrirane zaštite proučiti dinamiku populacije B. cinerea, istražiti postojanje paralelne rezistentnosti na dikarboksimide i na anilinopirimidine. U 1996. god., početnoj godini istraživanja za potrebe ovog rada, najavljena je u Hrvatskoj registracija sredstva na osnovu djelatne tvari fenheksamid (hidroksianilid). Stoga je u plan pokusa uključen i fenheksamid uz želju da se testira njegova učinkovitost u suzbijanju botritisa i postojanje urođene otpornosti na tu djelatnu tvar. U pokusima od 1996 do 1999. u vinogradu Kutjeva istraživana je učinkovitost pirimetanila, ciprodinila i fenheksamida, kao i učinkovitost naizmjenične primjene pripravaka iz različitih kemijskih skupina. Na istim površinama praćena je pojava stečene rezistentnosti gljivice Botrytis cinerea Pers.:Fr. na navedene djelatne tvari. Istraživanje urođene rezistentnosti B. cinerea provedeno je u 1998 i 1999 god. na lokacijama Božjakovina i Jastrebarsko, na kojima istraživane djelatne tvari nisu nikad primjenjivane. Visoku učinkovitost su u provedenim pokusima u Kutjevačkom vinogradu iskazali pripravci na osnovu novih djelatnih tvari pirimetanila, ciprodinila i fenheksamida. Altenacije: Mikal-Mythos-Switch-Kidan i Mikal-Mythos-Switch po učinkovitosti su pratile ranije navedene fungicide. Izjednačeni u učinkovitosti na pretposljednjem mjestu bili su pripravci na osnovu djelatnih tvari iz skupine dikarboksimida, Kidan i Ronilan, kao i alternacija Folicur E-Mikal-Kidan-Kidan. Na posljednjem mjestu po učinkovitosti našao se biofungicid Trichodex. Stečena rezistentnost B. cinerea na pirimetanil, ciprodinil i fenheksamid u vinogradu lokacije Kutjevo utvrđena je po prvi puta. Između rezistentnih jedinki razlikovani su fenotipovi Ra1 i Ra2. Broj rezistentnih jedinki obaju tipova postupno se povećavao od prve do posljednje godine istraživanja što upućuje na razvoj stečene rezistentnosti. Brojnost ciprodinil-rezistentnih jedinki bila je niža u odnosu na brojnost pirimetanil- i fenheksamid- rezistentne jedinke u svakoj pokusnoj godini. Brojnost svih rezistentnih biotipova unutar svake pokusne godine značajno se povećavala od proljeća do jeseni, što upućuje na slabo održavanje rezistentnih biotipova u nepovoljnim uvjetima, ali i na njihovo povećanje tijekom vegetacije kada se primjenjuju fungicidi. U istraživanjima na lokacijama Božjakovina i Jastrebarsko zabilježeni su biotipovi B. cinerea rezistentni na pirimetanil, ciprodinil i fenheksamid čime je utvrđeno postojanje urođene rezistentnosti na ove djelatne tvari u populaciji B. cinerea na tim lokacijama. Na lokaciji Božjakovina nakon primjene fungicida na osnovu navedenih djelatnih tvari u samo jednoj vegetacijskoj sezoni ustanovljen je porast broja rezistentnih jedinki, što je potvrda pretpostavke da su anilinopirimidini rizični obzirom na pojavu rezistentnosti. Laboratorijska testiranja rezistentnosti B. cinerea na pirimetanil i ciprodinil provedena su testom in vitro, autora Lerouxa i Gredta, koji se pokazao pouzdanim i dosta brzim. Primijenjen je i za testiranje rezistentnosti na fenheksamid, a temeljem dobivenih pouzdanih rezultata može se smatrati prikladnim i za tu djelatnu tvar. Temeljem dobivenih rezultata, za osnovu antirezistentnog programa suzbijanja B. cinerea u vinogradima preporučena je alternirana primjena pripravaka iz različitih kemijskih skupina.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Poljoprivreda (agronomija)

POVEZANOST RADA