Naslov
Ortomiksovirusi
(Orthomyxoviruses)

Autori
Mlinarić-Galinović, Gordana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, pregledni

Knjiga
Medicinska mikrobiologija

Urednik/ci
Kalenić, Smilja

Izdavač
Medicinska naklada

Grad
Zagreb

Godina
2013

Raspon stranica
414-421

ISBN
978-953-176-637-1

Ključne riječi
ortomiksovirusi, virus influence
(orthomyxoviruses, influenza virus)

Sažetak
Influenca je akutna respiratorna infekcija uzrokovana virusima influence. Bolest zahvaća gornji i donji dio dišnog sustava i često je praćena općim simptomima kao što su vrućica, glavobolja, mijalgije i slabost. Epidemije te bolesti, različitih razmjera i težine, pojavljuju se gotovo svake zime. Takve epidemije dovode do znatnog morbiditeta u općoj populaciji i povećane stope mortaliteta među bolesnicima s određenim visokim rizikom, uglavnom kao rezultat plućnih komplikacija. Virusi influence A, B i C članovi su porodice Orthomyxoviridae. Virioni su kuglaste čestice nepravilna oblika, 80 do 120 nm u promjeru. Genomi virusa influence tip A i B sastoje se od osam segmenata jednolančane RNA, koji kodiraju strukturne i nestrukturne proteine. S pomoću hemaglutinina (HA) virus se veže za stanične receptore, dok neuraminidaza (NA) ima ulogu u oslobađanju virusa iz stanice domaćina nakon što se u njoj umnožio. Protutijela za HA antigen glavni su nosioci imunosti na virus influence, dok ona za NA antigen ograničavaju širenje virusa i pridonose smanjenju infekcije. Virus influence tipa A dalje se dijeli u podtipove na osnovi površinskih antigena HA i NA. Virus influence tipa A ima 16 različitih HA i 9 različitih NA podtipova, od kojih su samo H1, H2, H3, N1 i N2 bili uzročnici velikih epidemija u ljudi. S obzirom na to da je genom virusa segmentiran velika je mogućnost rekombinacije gena ; a to se događa za vrijeme istodobne infekcije stanica s više različitih virusa influence tipa A. Nova antigenska izmjena virusa influence A (H1N1) dogodila se u proljeće 2009. godine u Meksiku i SAD-u (pandemijski podtip H1N1 virusa influence A iz 2009.). Uzorak za izravnu virološku dijagnostiku uzima se aspiracijom nazofaringalnog sekreta, ždrijelnim obriskom ili ispirkom nosa. Otkrivanje virusa tipa A i B u kliničkom uzorku najčešće se izvodi imunofluorescentnom metodom s pomoću monoklonskih protutijela ili metodama molekularne dijagnostike. Izolacija virusa radi se u staničnoj kulturi i/ili oplođenu kokošjem jajetu (zatim se virus dokazuje testom hemadsorpcije ili testom hemaglutinacije). Tip virusa određuje se s pomoću specifičnih monoklonskih protutijela (IH, IHAD, imunofluorescencijom) ili metodama molekularne dijagnostike. U tijeku infekcije stvaraju se specifična protutijela koja se mogu dokazati u serološkim testovima. Za liječenje gripe upotrebljavaju se dva lijeka (inhibitori neuraminidaze): zanamivir i oseltamivir. Inaktivirani virus u cjepivu protiv gripe uzgojen je na oplođenu kokošjem jajetu (influenca A (H1N1) iz 2009, A (H3N2) i influenca B virus).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita

POVEZANOST RADA