Naslov
Fonologija i morfologija čakavskih ekavskih govora Labinštine
(Phonology and Morphology of Čakavian Ekavian Idioms of Labinština)

Autori
Nežić, Ivana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Rijeka

Datum
31.10

Godina
2013

Stranica
505

Mentor
Vranić, Silvana

Ključne riječi
čakavsko narječje; ekavski dijalekt; središnji istarski poddijalekt; labinska skupina govora; fonologija; vokalizam; konsonantizam; prozodija; morfologija; morfonologija; južna labinska podskupina govora; sjeverna labinska podskupina govora; sjeveroistočna labinska podskupina govora
(Čakavian group of dialects; Ekavian dialect; Cetral Istrian subdialect; Labin group of idioms; phonology; vocalism; consonantism; prosody; morphology; morphonology; Southern Labin subgroup of idioms; Northern Labin subgroup of idioms; Northeastern Labin subgroup of idioms)

Sažetak
Labinski su govori jedna od četiriju skupina središnjega istarskog poddijalekta ekavskoga čakavskog dijalekta koja je predmetom dijalektoloških istraživanja već cijelo jedno stoljeće. U ovom su radu podrobno analizirane fonološke i morfološke značajke ove skupine govora te je predstavljen njihov detaljan opis na fonološkoj i morfološkoj razini. Fonološki opis uključuje prikaz dvaju opserviranih vokalskih i prozodijskih sustava (specifičnima za govore s jednoakcenatskim, odnosno dvoakcenatskim sustavom) te triju različitih konsonantskih sustava s po dvama podsustavima u svakomu od njih (koji se međusobno razlikuju prisutnošću i modifikacijama cakavizma te statusom fonema /ĺ/). Morfološki opis obuhvaća prikaz promjenjivih vrsta riječi: sklonidbe imenica, zamjenica, brojeva i pridjeva te sprezanja glagola, obuhvaćajući pritom i morfonološku problematiku. Tim se raščlambama i njihovim rezultatima opravdava povezivanje labinske skupine govora u zasebnu dijalekatnu jedinicu, odnosno argumentira se njihovo izdvajanje u zasebnu skupinu ili tip govora. Osim što je utvrđena precizna stratifikacija čakavskih ekavskih govora Labinštine, na temelju cjelokupne prikupljene građe i njezine analize ponuđena je i njihova klasifikacija u sustave nižega dijalektološkog ranga – podskupine govora. Polazišni je klasifikacijski kriterij pritom bio onaj akcenatski (prisutnost jednoakcenatskoga ili dvoakcenatskog sustava), a pridodani su i neki drugi fonološki i morfološki kriteriji (odraz stražnjega nazalnog vokala *ǫ, status fonema /ĺ/, gramatički morfem za I jd. imeničkih riječi ž. r., provedba unifikacije na dočetku gramatičkoga morfema 3. l. mn. prezenta glagola), pomoću kojih su unutar labinske skupine govora, koju čini ukupno 58 mjesnih govora, definirane tri podskupine: južna (u koju se ubraja 18 mjesnih govora s jednoakcenatskim sustavom), sjeverna (koja predstavlja jezgru ove skupine i obuhvaća 35 mjesnih govora s dvoakcenatskim sustavom) i sjeveroistočna (u koju ulazi 5 mjesnih govora, a koja se dijelom svojih značajki približava govorima sjeveroistočnoga istarskoga ekavskoga čakavskog poddijalekta s kojima graniči, no glavninom je svojih značajki podudarna s ostalim govorima labinske skupine). Ovim se radom i dijalektološkim opisom labinskih govora nastojalo doprinijeti popunjavanju dijalektološke slike ne samo središnjega istarskog poddijalekta već i ekavskoga dijalekta čakavskoga narječja u cjelini, a samim time pridonijeti i hrvatskoj čakavologiji.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA