Pregled bibliografske jedinice broj: 651446
Razvrgnuće braka u rimskom, kanonskom i suvremenom hrvatskom obiteljskom pravu
Razvrgnuće braka u rimskom, kanonskom i suvremenom hrvatskom obiteljskom pravu // Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 61 (2011), 1; 109-148 (recenziran, pregledni znanstveni rad, znanstveni)
CROSBI ID: 651446 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Razvrgnuće braka u rimskom, kanonskom i suvremenom hrvatskom obiteljskom pravu
(Disolution of Marriage in Roman, Canonon and modern Croatian Family Law)
Autori
Bratković, Marko
Izvornik
Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu (0350-2058) 61
(2011), 1;
109-148
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni znanstveni rad, znanstveni
Ključne riječi
obiteljko pravo ; divortium ; separatio ; razvod ; rastava
(family law ; divortium ; deparatio ; divorce ; separation)
Sažetak
Brak i različiti oblici razvrgnuća braka, budući da u svojim pravnim artikulacijama zrcale faktično stanje društva u kojem su oblikovani, u različitim su se kronotopima poimali izdiferencirano. Njihova pak je kompleksnost onemogućavala da ijedno teoretsko poimanje obuhvati njihovu stvarnu esenciju. Klasično je rimsko pravo načelno zagovaralo liberalnost braka, ali prodiranje kršćanske moralne misli u sve pore društvenoga života reflektiralo se na regulaciju razvoda braka tako da su, u postklasici, razvodi braka sine iusta causa bili strogo sankcionirani. Iako Crkva zagovara apsolutnu nerazrješivost tvrde i konzumirane ženidbe argumentirajući to spasenjem i korišću ženidbenih drugova, njihove djece i zajednice, i ženidbena se veza u posebno propisanim uvjetima može razriješiti oprostom od «neizvršene ženidbe», pavlovskom povlasticom i vikarskom vlašću rimskog prvosvećenika. Osim toga, Crkva dopušta prekid zajedničkog ženidbenog života u posebno teškim slučajevima uz insistiranje na pomirenju. Iako učiteljstvo rimskih prvosvećenika o apsolutnoj nerazrješivosti tvrde i izvršene ženidbe nema dogmatski karakter, ono je značajno utjecalo na prilično teško prodiranje klasičnorimske ideje liberalnosti braka u građanskopravne sustave država pod utjecajem Katoličke crkve sve do sedamdesetih godina XX. stoljeća. Rekreirana ideja o liberalnosti braka iznjedrena u racionalističkoj filozofiji XVIII. stoljeća donekle je smanjila značenje braka kao utočišta koje će bračnim drugovima omogućiti cjeloživotnu socijalnu sigurnost i društveni status jer se za mnoge dostatan oblik emocionalne, ali i ekonomske sigurnosti može steći i u izvanbračnim zajednicama. Posve je jasno da se u stvarnim životnim okolnostima trajnost braka ne može osigurati zakonom propisanom nemogućnošću razvrgnuća braka kao ni prisilnim održavanjem sadržajem neispunjene zajednice tako da se u suvremenom hrvatskom obiteljskom zakonodavstvu svi uzroci široko pojmovno obuhvaćaju poremećenošću bračnih odnosa, a sporazumni se razvod braka smatra posve legitimnim načinom razvrgnuća braka.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Pravo
Citiraj ovu publikaciju:
Časopis indeksira:
- Scopus
- HeinOnline