Naslov
Restauracija franjevačke crkve i samostana u Šarengradu 1923. – 1925. godine
(The Restoration of the Franciscan Church and Monastery of Šarengrad 1923-1925)

Autori
Damjanović, Dragan

Izvornik
Scrinia Slavonica : godišnjak Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest (1332-4853) 13 (2013); 139-155

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Šarengrad; historicizam; neogotika; Herman Bollé; Iso Kršnjavi; Ivan Franković
(Šarengrad; Historicism; Gothic Revival; Herman Bollé; Iso Kršnjavi; Ivan Franković)

Sažetak
Šarengradska franjevačka crkva svetih Petra i Pavla pripada skupini najvažnijih sačuvanih srednjovjekovnih spomenika Slavonije i Srijema. Ova jednobrodna trotravejna gotička građevina s poligonalnom apsidom podignuta je u prvim desetljećima 15. stoljeća. Dok se o barokizaciji ove građevine i zahvatima tijekom 19. stoljeća zna podosta, ostale su gotovo posve nepoznate epizode o intervencijama 1923. – 1925. U restauraciji šarengradske crkve 1920-ih godina važnu je ulogu odigrao Iso Kršnjavi, prvi hrvatski povjesničar umjetnosti koji se za Šarengradsku crkvu zainteresirao još pri putovanju Slavoniijom 1881. godine. Radove na crkvi i samostanu inicirao je tadašnji gvardijan Ivan Franković. Na osnovi Bolléovih savjeta krajem 1923. najprije je s glavnog pročelja crkve potpuno uklonio jednu kontraforu, dok je drugu smanjio za 2 metra. Uklonio je i jednu prostoriju koja je stajala uz sakristiju i toranj, te dio svoda u sakristiji, čime je oslabio konstrukciju tornja. Tijekom 1924. pregradio je samostansku zgradu premještanjem hodnika u zapadnom krilu, izveo novo stubište i gospodarske zgrade. Kada je uvidio da neće moći iz samostanskih sredstava pokriti sve troškove radova nastojao je raspisati porez od 116.000 dinara na šarengradske rimokatolike. Iako je imao potporu lokalnih vlasti iz Vukovara u tome nije uspio jer su župljani uputili prosvjedno pismo đakovačkom biskupu Antunu Akšamoviću koji je zabranio prikupljanje nameta. Pokušaj dokazivanja da obitelj Eltz ima patronatske dužnosti prema šarengradskoj župi također nije uspio pa je zbog nemogućnosti prikupljanja potrebnih sredstava obnova crkve i samostana zaustavljena. Sudeći po kanoničkoj vizitaciji iz 1921. u kojoj se tvrdio da se crkva nalazila u dobrom stanju i da jedino krovište treba djelomično obnoviti, te da se usprkos tome pristupilo zahvatima na glavnom pročelju 1923. godine očito je kako je restauracija šarengradske crkve bila ponajprije uvjetovana estetskim razlozima. Radi se o zornom primjer intervencije još uvijek većim dijelom motivirane historicističkim nazorima – stilsko pročišćavanje tu se doduše nije dogodilo, kao u slučaju obližnje franjevačke crkve u Iloku desetljeće i pol ranije, vjerojatno zbog nedostatka sredstava, no provedena je djelomična „estetizacija“ zatečene situacije – dijelovi strukture koji su ocijenjeni estetski nezadovoljavajućima, za koje se držalo da poružnjuju crkvu, uklonjeni su, bez obzira na njihovu konstruktivnu ulogu ili starost.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arhitektura i urbanizam, Povijest, Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA