Naslov
Vjera danas tumačena logikom paradoksa
(Faith Today, Interpreted by the Logic of Paradox)

Autori
Murić, Branko

Izvornik
Ephemerides Theologicae Diacovenses (1330-2655) 20 (2012), 3; 339-363

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, izvorni znanstveni rad, znanstveni

Ključne riječi
logika vjere; logika paradoksa; apologija; vjera i razum; remeteće i antinomičko obilježje paradoksa; spoznaja Boga; snishodljivost vjere; simbol vjere
(the logic of faith; the logic of paradox; apology; faith and reason; disturbing and antinomic feature of paradox; knowledge of God; the humility of faith; the Symbol of faith)

Sažetak
Rad nastoji pokazati kako se logikom paradoksa otvaraju nova obzorja u shvaćanju i tumačenju logike kršćanske vjere. Tema se u radu postupno razvija u trima poglavljima. U uvodu se problematizira situacija u kojoj se nalazi čovjek sadašnjice razapet između vjere i nevjere, između apsurda života (A. Camus) i stanja mizerije pri čemu mu se otvaraju vrata vjere (B. Pascal). U prvomu poglavlju polazi se od obrazlaganja nade kršćanske vjere ili apologije (1 Pt 3, 15) kao izvornoga poslanja kršćanske egzistencije. Apologija na majeutički način otkriva logičnost kršćanske nade i vjere, objedinjujući u sebi tri elementa: kontemplativno-adoracijski, povezanost apologije s mučeništvom i dijalog s drugima. U drugomu poglavlju progovara se o paradoksu kao kontekstu rađanja kršćanske vjere. Teza se bazira na dvama primjerima iz Lukina evanđelja (Lk 5, 26) i „Poslanice Diognetu“ te se traga za platonovskim korijenima značenja paradoksa. Iz ponuđenih se primjera zrcale dva temeljna značenja paradoksa: remećenje ili upadanje u stvarnost te antinomičnost. Govor o paradoksu pokazuje svoju logičnost i pruža plodno tlo u shvaćanju logike kršćanske vjere o čemu se, na osnovi prethodne analize, promišlja u trećemu poglavlju. Ukazuje se na činjenicu razdijeljenosti između vjere i razuma, koja se dogodila u moderni, koja vodi do opasnosti shvaćanja vjere na racionalistički ili fideistički način. Unutarnja logičnost kršćanske vjere, koja se očituje u snishodljivom načelu i agapičkom temelju, zahtijeva od teologije ponovno promišljanje o vjeri i razumu kao „nealternativnoj drugosti“ (G. Lorizio). Analiza izvornoga shvaćanja paradoksalnosti, povezana s temom logike kršćanske vjere, ukazuje nadalje na potrebu novoga promišljanja govora o Bogu, što obuhvaća teološku i gnoseološku dimenziju (paradoks spoznaje Boga), te se potom naglašava kristološka tema koja u konačnosti zahvaća antropološku i ekleziološku dimenziju (paradoks snishodljive vjere, promatran kroz dimenziju poslušnosti, sadržajnosti i simboličnosti).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija, Teologija

POVEZANOST RADA