Naslov
Nazivi hrvatskoga jezika u dopreporodnim gramatikama
(Naming of Croatian Language in Grammar Books Before the Croatian Revival)

Autori
Knežević, Sanja

Izvornik
Croatica et Slavica Iadertina (1845-6839) 3 (2007), 3; 41-69

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
nazivi hrvatskoga jezika ; dopreporodne gramatike ; ilirski jezik
(naming the Croatian language ; grammar books before the Revival ; Illyrian language)

Sažetak
U starijim hrvatskim rukopisima, književnim, jezikoslovnim i drugim djelima, hrvatski se jezik uglavnom nazivao ilirskim. Ta je tendencija postojala još iz renesansnoga doba, a u potpunosti je u hrvatskoj kulturi zaživjela nakon Tridentskoga sabora, odnosno tijekom katoličke obnove. Ključnu je ulogu u procesu standardizacije hrvatskoga jezika odigrao autor prve hrvatske gramatike – Bartol Kašić. On u svojoj Gramatici normira naddijalektalni tip jezika štokavske osnovice, a naziva ga ilirskim. U radu se analiziraju stare hrvatske gramatike tijekom 17., 18. i početka 19. stoljeća i prati kontinuitet razvojnoga tijeka standardizacije hrvatskoga jezika. Radom „Nazivi hrvatskoga jezika u dopreporodnim gramatikama“ autorica je prikazala kako su društvene, političke i kulturne prilike utjecale na razvoj hrvatskoga standarnog jezika, te na taj način i na sam njegov naziv. Od prve hrvatske gramatike Bartola Kašića hrvatski se jezik naziva ilirskim imenom, što otvara dalekosežnije mogućnosti promišljanja o vremenu nastanka same Gramatike, odnosima i ideološkim strujama tijekom 17. stoljeća, a posebice kada je riječ o katoličkoj obnovi. Autorica zaključuje kako je katolička obnova odigrala ključnu ulogu u poimanju hrvatskoga jezika, hrvatskoga naroda kao nacije, te hrvatske teritorijalne sveukupnosti, i to pod pojmom ilirskoga imena.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA