Pregled bibliografske jedinice broj: 648713
Prijevodni rusko-hrvatski sintaksni ekvivalenti na primjerima romana „Mi“ Evgenija Zamjatina (lingovstilistička uloga crte),
Prijevodni rusko-hrvatski sintaksni ekvivalenti na primjerima romana „Mi“ Evgenija Zamjatina (lingovstilistička uloga crte), // Zadarski filološki dani 1 / Babić, Vanda, Matek Zdenka (ur.).
Zadar: Sveučilište u Zadru, 2005. str. 177-186 (predavanje, domaća recenzija, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni)
CROSBI ID: 648713 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Prijevodni rusko-hrvatski sintaksni ekvivalenti na primjerima romana „Mi“ Evgenija Zamjatina (lingovstilistička uloga crte),
(Sintactic equivalents in Russian and Croatian (in Translation of Zamyatin's Novel "We"))
Autori
Šejić, Rafaela
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni
Izvornik
Zadarski filološki dani 1
/ Babić, Vanda, Matek Zdenka - Zadar : Sveučilište u Zadru, 2005, 177-186
Skup
Zadarski filološki dani 1
Mjesto i datum
Zadar, Hrvatska, 19.05.2005. - 21.05.2005
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Domaća recenzija
Ključne riječi
prijevod; Zamjatin; sintaksa
(translation; Zamyatin; syntax)
Sažetak
Autorica u radu na primjerima iz romana Mi Evgenija Zamjatina, govori o adekvatnom prevođenju različitih sintaktičkih struktura u ruskom i hrvatskom. Razmatra interpunkcijske razlike u uporabi pravopisnog znaka „crta“ između hrvatskoga i ruskoga jezika – ne samo s aspekta sintakse već i lingvostilistike – tj. pokušava odgovoriti na pitanje: na koji način osobine stila nekog pisca u jeziku izvorniku treba uskladiti s gramatičkim normama jezika prijevoda. Rad koji ujedinjuje sintaktičku, prijevodnu i lingvostilističku problematiku na vješto odabranim primjerima analizira upotrebu „crte“ s točke gledišta ruske i hrvatske gramatike i stilistike, ali i Zamjatinova spisateljskog stila te ukazuje na koji način lingvist i prevoditelj mora izvršiti analizu stila pojedinog pisca unutar gramatike njegovog jezika i na koji način ta saznanja može i mora pretočiti u tekst prijevoda. Na kraju rada autorica zaključuje kako se ne smije prevoditi automatizmom (u hrvatskom „crta“ nema svoju gramatičku funkciju kopule koju ima u ruskom te bi automatizam prijevoda doveo do gubitka crte na tom mjestu u hrvatskom jeziku), već se treba analizirati i njezina lingvostilistička upotreba u ruskom. Tako se može uočiti da je Zamjatin uistinu koristi između subjekta i predikata i na onim mjestima na kojima kopule nema, te se ni crta ne pojavljuje samo u ulozi kopule – dakle, ni u hrvatskom prijevodu takva se crta ne smije izgubiti.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filologija
