Naslov
Pčelarstvo u održivom obiteljskom gospodarstvu
(Beekeeping in sustainable family farming)

Autori
Kezić, Nikola

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), stručni

Izvornik
Prirodna osnova i razvojne mogućnosti Žepča i Usore / Andrić, Drago ; Vančina, Franjo - Zagreb : Hrvatski klub Srednja Bosna, Zagreb, 1997, 36-37

Skup
Prirodna osnova i razvojne mogućnosti Žepča i Usore

Mjesto i datum
Žepče, Bosna i Hercegovina, 19.06.1997. - 20.06.1997

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
pčelarstvo; održiva poljoprivreda; obiteljsko gospodarstvo
(beekeeping; sustainable agriculture; familly farming)

Sažetak
Pčelarstvo, kao tradicionalno zanimanje hrvata može se razvijati s malim početnim ulaganjima. Znanje kao početni kapital koji postoji u ljudi koji su se na ovom području bavili pčelarstvm, nezamjenjivo je i treba ga iskoristiti. Koristi od pčela se dijele u izravne i neizravne. Izravne koristi su med, vosak, pelud, propolis, matična mliječ, pčelinji otrov, matice, rojevi i pčelinje zajednice. Neizravne koristi od pčela su oprašivanje kulturnog i samoniklog bilja. Neizravne koristi su važnije, a prema nekim autorima su deset i više puta veće od ukupnih direktnih koristi (Martin, 1987.). Neizravne koristi od pčela su tako značajne da niti jedna zemlja ne zanemaruje pčelarstvo, nego mu nizom sistemskih mjera pomaže. Pred nama stoje veliki napori za uvođenjem oprašivanja kao agrotehničke mjere pa se nameće potreba za omasovljavanjem pčelarstva i za uklapanjem u integralnu poljoprivredu (Kezić, 1993). Sukladno promjenama u cijelom svijetu, očekuje se promjena strukture usjeva na poljoprivrednim površinama na ovom području, tj. smanjenje površina pod žitaricama koje su anemofilne - oprašuju se vjetrom, a povećanje površina pod kulturama bogatim uljima i proteinima, koje su entomofilne - za njihovo oprašivanje neophodne su pčele. Svaka zemlja različitim mjerama potiče razvoj vlastitog pčelarstva, a ukoliko se ne uloži napor u revitalizaciju pčelarstva, treba očekivati i velike štete u prozvodnji uljarica, voća, povrća i dr. zbog nedostatnog oprašivanja. Ekonomičnost pčelarske proizvodnje osigurava se primjenom suvremene tehnologije i selekcioniranih linija ekološki prilagođene autohtone sive pčele (Apis mellifera carnica) (Ruttner, 1988). Prinosi po košnici jednako tako ovise o trudu i znanju koje pčelar ulaže u rad s pčelama. Pčelarstvo može biti osnovno zanimanje, no češće je dopunsko. Proizvodnja meda u selećem pčelarenju u usporedbi sa stacionarnim osigurava veće prinose, no zbog značajnih troškova transporta ne mora značiti i veću dobit. Pčelinji vosak ima široku primjenu u čitavom nizu industrija, no sami su pčelari najaveći potrošači voska u obliku satnih osnova (Kezić, 1990.). U početnom razdoblju razvoja pčelarenja bitno je osigurati dovoljnu količinu satnih osnova. Korištenje propolisa u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji u posljednje vrijeme značajno povećava njegovu potražnju, pa time i proizvodnju. Proizvodnja propolisa značajno upotpunjuje ekonomičnost pčelarenja. Da bi se osigurala predviđena pčelarska proizvodnja potrebno ju je temeljiti na selekcioniranom rasplodnom materijalu, prvenstveno maticama poznatog porijekla i poznatih odlika. Potrebno je uložiti napor da se nadomjeste umrle zajednice pčela i zamijene oštećene košnice (Šver i sur., 1992). Vjerojatno je ovaj posao krenuo, no potrebno je povesti računa o sustavnoj pomoći onima koji se žele uključiti u pčelarstvo. Pčelarstvo se može razvijati prije nego što se poljoprivredne površine osposobe za ostale vidove korištenja. Razvojem pčelarstva osigurao bi se neophodan broj pčelinjih zajednica, a ujedno bi se dijelu stanovništava pomoglo u rješavanju egzistencijalnih problema.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Šumarstvo

POVEZANOST RADA