Naslov
Nestabilnost i heliosfersko širenje koroninih izbačaja mase
(Instability and Heliospheric Propagation of Coronal Mass Ejection)

Autori
Žic, Tomislav ; Vršnak, Bojan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Knjiga sažetaka 8. znanstvenog sastanka Hrvatskog fizikalnog društva / Požek, Miroslav - Zagreb : Hrvatsko fizikalno društvo, 2013, 109-109

ISBN
978-953-7178-15-4

Skup
8. znanstveni sastanak Hrvatskog fizikalnog društva

Mjesto i datum
Primošten, Hrvatska, 06.10.2013. - 08.10.2013

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Fizika Sunca; Plazma; MHD; Korona; Heliosfera; Koronini izbačaji mase
(Solar Physics; Plasma; MHD; Heliosphere; Coronal Mass Ejections)

Sažetak
Koronin izbačaj predstavlja eruptivnu promjenu globalnog magnetskog polja korone i posljedica je nestabilnosti usukanog toroidalnog magnetskog ustrojstva. Razmatrana su strukturalna svojstva usukanog samouravnoteženog magnetskog polja, ispitani su uvjeti za nastup nestabilnosti, te karakteristike akceleracijske faze koroninih izbačaja. Numerički se odredio bitan parametar u proučavanju nestabilnosti magnetski usukanih toroida, induktivitet debelog toroidalnog sustava (Žic et al., 2007). Opisano je proporcionalno širenje toroidalne strukture u visokoj koroni, što je u suglasnosti s opažačkim karakteristikama koroninih izbačaja mase. Prolaskom kroz parametarski prostor modela, također su se reproducirali opažački rezultati rane akceleracijske faze. Uvidjelo se da je model najosjetljiviji na početnu struju koja teče magnetskim užetom i na dodatno induciranu struju nastalu magnetskim prespajanjem (rekonekcijom). Uzastopnim povećanjem struje magnetsko uže prolazi kroz kvazi-stacionarna stanja i pri vrlo velikim vrijednostima dolazi do potpunog gubitka ravnoteže. Međutim, velika jakost struje, kao posljedica fotosferskih gibanja i usukavanja nožišta magnetskog užeta se ne opaža, stoga se u model uvodi rekonencijski proces. Rekonekcijski model je opisao različite opažačke kategorije izbačaja. U međuplanetarnom prostoru Lorentzova sila iščezava i na izbačaj u propagacijskoj fazi djeluje samo sila „otpora“ koja ovisi o relativnoj brzini izbačaja i Sunčevog vjetra Vršnak et al. (2010). U takvom nesudarnom okruženju sila ima kvadratični oblik. Rezultati predloženog modela usporedili su se s raznim empirijskim i satelitskim podacima. Statistička analiza uzoraka izbačaja pokazala je da optimalne vrijednosti parametra Gamma se kreću između 0.2 i 2, uz asimptotsku brzina Sunčevog vjetra od 500 km/s. Male vrijednosti parametra Gamma odgovaraju masivnom izbačaju koji se giba u brzom Sunčevom vjetru male gustoće, dok velike vrijednosti opisuju izbačaje malih gustoća u sporom Sunčevom vjetru. Tipične nepouzdanosti u predviđanju vremena dolazaka međuplanetarnih izbačaja do Zemlje iznosi otprilike 1/2 dana Vršnak et al. (2013). Krajnji oblik modela prilagođen je javnoj internetskoj primjerni u sklopu EU FP7 projekata SOTERIA i COMESEP, te za uporabu u međunarodnoj razmjeni podataka Solar Alert. Primjer internetskog pomagala za prognostiku i opis širenja koroninog izbačaja heliosferom nalazi se na adresi: http://oh.geof.unizg.hr/~tomislav/DBM/. Prikazano istraživanje financirano je iz EU FP7 projekta COMESEP.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Fizika

POVEZANOST RADA