Naslov
VRŠNJAČKO NASILJE IZ PERSPEKTIVE SPOLA
(PEER VIOLENCE FROM A GENDER PERSPECTIVE)

Autori
Maršal, Mateja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Rijeka

Datum
24.09

Godina
2013

Stranica
93

Mentor
Zloković, Jasminka

Ključne riječi
nasilje; vršnjaci; zlostavljanje; spolne razlike
(violence; peers; abuse; gender differences)

Sažetak
Nasilje među djecom i mladima predstavlja veliki problem u društvu, a o njemu se sve više raspravlja zbog mnogih medijskih natpisa o sve većoj raširenosti toga problema u našim školama. Mnogi učenici ne znaju kako pravilno reagirati na bezazlenu prepirku, sitnu provokaciju drugih učenika, krivi pogled, vrijeđanja i slično, već koriste nasilje kao normalan odgovor, normalno ponašanje. Uvidjeli su da nasilnim ponašanjem dobivaju što žele, postižu ciljeve, a ukoliko ih nitko nije poučio da se nasiljem ništa ne rješava – tada problem postaje još veći. Glavni cilj istraživanja bio je ispitatiraširenost pojavnih oblika nasilja među učenicima od 5. do 8. razreda osnovne škole, s obzirom na spol učenika, odnosno odnosno ispitati koji oblik nasilja češće čine i doživljavaju djevojčice, a koji dječaci. Također, ispitivalo se kakav je odnos učenika prema uočenom nasilju, od koga dobivaju najviše informacija o vršnjačkom nasilju i kome se obraćaju u situacijama nasilja.Istraživanje je provedeno na uzorku od 103 učenika petog, šestog, sedmog i osmog razreda osnovne škole. Proveden je Anketni upitnik koji sam izradila sama koristeći se dostupnom literaturom. Prikazan je povijesni pregled nasilja među vršnjacima, a nakon toga su definirani pojmovi koji se vezuju uz vršnjačko nasilje. Nadalje, u radu su opisane vrste nasilja koje se javljaju među školskom djecom, kao i karakteristike žrtava, nasilnika, učenika koji su i žrtve i nasilnici, ali i učenika koji ne sudjeluju aktivno u nasilju, već su samo promatrači, čija se uloga ne smije zanemariti. Također su opisana i istraživanja provedena u Hrvatskoj, Europi, ali i svijetu što se tiče nasilja među djecom i mladima, te prevencija nasilja među vršnjacima. Rezultati su pokazali da je kod učenika podjednako zastupljeno fizičko, verbalno i relacijsko nasilje, a najmanje ima spolnog nasilja. Kao i kod ostalih istraživanja, navedeno istraživanje je pokazalo da dječaci najviše doživljavaju fizičko nasilje, ali da su djevojčice češće žrtve štipanjanego li dječaci. Fizičko nasilje opada s dobi, dok spolno nasilje raste s dobi učenika. Verbalno nasilje dječaci najčešće doživljavaju od istoga spola, a djevojčice podjednako i od dječaka i od djevojčica, a najčešći oblici su vrijeđanje i ismijavanje. Djevojčice najviše doživljavaju relacijsko nasilje (ogovaranje i neobraćanje pažnje). Osim doživljenog nasilja, ispitivano je i počinjeno nasilje ispitanika, koje je pokazalo da djevojčice najviše čine verbalno (vrijeđanje, ismijavanje i ruganje) i relacijsko nasilje (ogovaranje, neobraćanje pažnje i pisanje uvredljivih poruka), dok spolno nasilje više čine dječaci (dodirivanje djevojčica po tijelu na neugodan način). Što se tiče dobi učenika, odnosno razreda koji pohađaju, uočeno je da mlađi učenici više doživljavaju fizičko nasilje, verbalno i relacijsko je podjednako u svim razredima, ali spolno najviše doživljavaju u 8. razredu. Verbalno nasilje, doživljeno i počinjeno, je najraširenije u 6. razredu, uočavaju se oblici poput vrijeđanja, isključivanja i prijetnji. Fizičko nasilje pada od 7. razreda nadalje, iako se uočio porast kod djevojčica (u obliku štipanja), najviše relacijskog nasilja javlja se u 8. razredu, kao i spolnog kod dječaka. Osim navedenoga, utvrđeno je i sljedeće: dječaci su najčešće žrtve samo jednog dječaka, a djevojčice su najčešće žrtve jedne djevojčice. Ukoliko se nađu u nasilnim situacijama, učenici se obraćaju roditeljima, prijateljima i nastavnicima. Dječaci i djevojčice smatraju da nastavnici ili uglavnom reagiraju ili samo katkada reagiraju te da najviše reagiraju na nasilje koje čine dječaci. Primijećeno je da učenici određene vrste nasilja ne smatraju nasilničkim ponašanjem, npr. smatraju da fizičko nasilje predstavlja problem, ali ne i zadirkivanje i isključivanje iz društva koje, prema njima, uopće nije nasilje. Prema tome, potrebno je organizirati prevencijske programe kako bi se poučilo učenike što se sve smatra nasilničkim ponašanjem, ali i metode koje će smanjiti nasilno reagiranje učenika.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pedagogija

Napomena
Violence among children and adolescents is a major problem in society, and it shall be more discussion about the many media reports about the increasing prevalence of this problem in our schools. Many students do not know how to properly react to harmless argument, petty provocation of other students, wrong view, insults, etc., and use violence as a normal response and normal behavior. They recognize that through abusive behavior they get what they want, achieve goals. However, if they have not been taught that violence does not solve anything - then the problem becomes even greater. The main objective of this study is to examine the prevalence of forms of violence among 5th to 8th graders, with regard to the gender of students and investigating forms of violence that are often perceived and that of a girl and that of boys. Furthermore, what will also be examined is pupils attitude towards the perceived violence, most of whom receive information about peer violence and who turn to it in situations of violence. The study was conducted on a sample of 103 students of fifth, sixth, seventh and eighth graders. I conducted a questionnaire that I made using the available literature. Featured is a historical overview of violence among peers, and then defined terms associated with bullying. Furthermore, the paper describes the types of violence that occur among school children, as well as the characteristics of victims, bullies and students who are both victims and perpetrators, as well as students who do not participate actively in the violence, but are only observers, whose role should not neglected. Also described are studies conducted in Croatia, Europe and the world on violence rate among children and youth and the prevention of violence among peers. Results showed that the students are equally represented in physical, verbal and relational violence, and the least in sexual violence. As with other studies, the study found that most boys experience physical violence, but that girls are victims of pinching more often than boys. Physical violence declines with age, while sexual violence increases. Verbal violence boys often experience from the same sex as well as the girls. In both genders the most common forms of violence are insulting and ridiculing. Most girls experience relational violence (gossip and tolerance for persistence). When it comes to violence respondents, girls are more verbal (insults, mockery and derision) and use relational violence (gossip, tolerance for persistence and writing offensive messages), while sexual violence is more characteristic for boys (touching girls body in an uncomfortable way). As for the students age or grade attended, it was observed that younger students experienced more physical violence, verbal and relational is similar in all grades, but the most sexually experienced children can be found in the 8th grade. Verbal violence, experienced and committed, is widespread in the 6th grade in forms such as insults, exclusion and threats. Physical violence decreases in 7th grade, although we noticed an increase in girls (in the form of tingling). Most relational violence occurs in the 8th class and in boys. In addition, what was found is the following: boys are the victims of one boy, and girls are the victims of one girl. If they find themselves in violent situations, students turn to their parents, friends and teachers. Boys and girls believe that teachers generally react or only sometimes react and respond but more to the violence of boys. It was noted that certain types of behavior are not considered bullying. For example, they believe that physical violence is a problem, but not teasing and social exclusion. Therefore, it is necessary to organize prevention programs on what counts as bullying and methods that will reduce violent reactions in students.

POVEZANOST RADA